ZASTO DEMONSTRIRAJU PROGNANI SREBRENICANI

DRZITE LOPOVA

AIM TUZLA, 5.02.96. Nakon visednevnih demonstracija prognanih Srebrenicana u Tuzlansko-podrinjskom kantonu, ove posljednje pocetkom februara, kulminirale su nasiljem i "sudarom" demonstranata s policijom koja je od nezadovoljnika stitila zgradu kantonalne Vlade. Zene prognanice su, nakon nekoliko sati demonstriranja, bezuspjesno pokusale probiti kordon od stotinu policajaca na obezbjedjenju i uci u zgradu, nakon cega dolazi do komesanja s policijom. Prognanice, potom, kamenuju zgradu Vlade kantona, slupaju sedamdesetak vecih prozora na njoj, uporno zahdjevaju da pred njih istupi neko do kantonalnih vlasti. Izuzev stranih TV ekipa i domacih novinara, niko se pred Srebrenicanima nije pojavio.

Njihovi protesti zapoceli su zapravo jos prije par mjeseci u Vozuci, selu pokraj Zavidovica. Tada su prognanici danima trazili bolje uvjete za sebe i djecu, vise hrane, odjece, obuce, odgovarajuci smjestaj i zdravstvenu zastitu. U razrusenoj Vozuci, donedavno prvoj liniji fronte, smjesteno je oko 1.800 prognanih Srebrenicana, ciji su prognanicki status obiljezavali dani bez elektricne enrgije, skole, ambulante... Nezadovoljni i s osjecajem napustenosti Srebrenicani su tada svojim tijelima blokirali saobracajnicu Tuzla-Zavidovici-Zenica, trazeci od bosanskih odgovornika rjesavanje svog statusa. Medju njima se obreo donedavni ministar za izbgeglice Muharem Cero (prica se da su izbjeglice fizicki napale ministra, a da im ovaj naprotiv nije ostao duzan) koji je obecao skorasnje poboljsanje zivota Srebrenicana. No, ostaje zabiljezeno da je prvi bunt prognanih iz Srebrenice bio iniciran socijalnim zahtjevima, a potom i pitanjima sudbine osam do devet tisuca nestalih muskaraca nakon Karadzicevog zaposjedanja Srebrenice.

Vlast je pocela neke aktivnosti oko poboljsanja materijalnog statusa prognanih u Vozuci, no sve se ipak zavrsilo na manjim pokusajima. Koncem proslog i pocetkom ovog mjeseca, medjutim, na tisuce srebrenickih prognanika, smjestenih po opcinama oko Tuzle, zapocinju demonstriracije uspred zgrade Medjunarodnog crvenog kriza u Tuzli. Demnstranti su od MKCK trazili istinu o nestalim Srebrenicanima, a nakon birokratskog odgovora kako sluzbenici MKCK "rade na tome", provalili su u ured ove institucije i u prizemlju zgrade naparavili rsum i lom. Sluzbenici MKCK zabarikadirali su se na visim katovima zgrade, sve saobracajnice koje vode u i iz Tuzle satima su bile blokirane, a desetak osobnih automobila, jedan kamion i autobus, ciji su vozaci pokuzali proci kroz razljucene prognanike, ne lice vise na vozila.

Nakon iskaljenog nezadovoljstva na medjunarodne organizacije glede nestalih muskaraca, sto su zabiljezile gotovo sve svjetske medijske agencije, prognani Srebrenicani ponovno su se "sjetili" odgovornih za njhihov teski materijalni status. Aktulana vlast, odnosno Stranka demokratske akcije, okrivljena je da se ne zalaze dovoljno na rasvjetljavanju sudbine nestalih, da se ne brine o prognanicima, odnosno da ih je prepustila samima sebi na milost i nemilost, ali i da je Srebrenicane na prevaru odvela iz Srebrenice. Po mnogim prognanima, Srebrenica je bila predmet trgovine bosanske vlasti, koja im nakon pada mjesta nije dozvolila da idu u inozemstvo vec ih "za pokazivanje" drzi unutar BiH.

• Sad nam je jasno sve! Nisu nam dali otici da bi na nasoj muci prikupljali za sebe humanitarnu pomoc i novac. Prispjele donacije nisu utrosene za nase zbrinjavanje, vec ih je vlast zadrzala za sebe. Od humanitarnih donacija ovi na vlasti prave neki svoj kapitalizam, a preko nasih ledja. Znate, demonstriracemo sve dok nam vlast ne kaze koliko je donacija stiglo iz vana na ime Srebrenice i zasto su potrosene. Te pare nisu potrosene na nas! Mi smo gladni, zedni, spavamo po satorima na ovoj hladnoci, bez odjece, obuce, dovoljno hrane - kazuje nam Zejneba Mesic, iz Srebrenice, danas smjestena u zgradi osnovne skole u Zivinicama.

Medju demonstrantima je bilo i dosta uniformiranih prognanika, vojnika koji su prezivjeli srebrenicku golgotu. I oni su optuzivali SDA i resublicki vrh za lopovluk i malverzacije, a politicke poruke su bile u stilu da niko vise nece glasati za SDA vec Harisa Silajdzica i opoziciju. Price o novcanim makinacijama vladajucih struktura u nekim su momentima izgledale toliko smione da su granicile s glasinama, ali politicke ocjele da vlast najmerno usporava proces povratka prognanika - obrazlazuci to iskustvima Federacije i totalitarnih SDA i HDZ - ocito nisu bez osnova.

"Sa ovakvom vlascu nikada necemo rjesiti svoje probleme", uzvikivali su prognanici, i dodavali da su izmanipulirani od strane Stranke demokratske akcije.

Ove zestoke kritike aktualne vlasti i socijalno-pliticke zahtjeve Srebrenicana drzavni mediji su, naravno, listom presutjeli. Sve informacije koje su drzavna RTV BiH i listovi bliski SDA plasirali o deminstracijama prognanih Srebrenicana, bile su izrezirane kao iskljuciv jed Srebrenicana na medjunardonu zajednicu zbog pitanja nastalih. Niko se od vladajuce strukture danima nije obracao Srebrenicanima, ali su u posljednjim demonstracijama uoceni "prsti" skrivenih rezisera. Naime, sve vise je zahtjev za rasvjetljavanje donacija nadvikivao onaj o nestalim Srebrenicanima, a bjes prema vladajucoj SDA nadglasavao bjes prema medjunarodnim institucijama.

Ipak, inzistiranje dosljednjijih i na socijalno-politickoj osnovi demonstarcija rezultiralo je odobrenim posjetom delegacije prognanih Srebrenicana Sarajevu, tacnije predsjedniku SDA i bh. Predsjednistva, Aliji Izetbegovicu.

Medjutim, umjesto obecanih sedam, vlasti Kantona osigurale su samo jedan autobus, koji je sa probranim putnicima krenuo u sred noci za Sarajevo, daleko prije termina koji je dogovoren sa ostalim prognanicima. To je dodatno rasrdilo demonstrante te su od vlasti Kantona, inace sacinjene od celnika SDA, trazili novih sedam autobusa za odlazak u Sarajevo. Posto su odbijeni, odnosno posto se povodom njihova zahtjeva niko iz Kantona nije udostojio niti oglasiti, obnovljene se demonstracije pred zgradom Vlade Tuzslansko-podrinjskog kantona, s tim sto su socijalni i politicki zahtjevi ponovno prednjacili. U tijeku kamenovanja zgrade demonstranti su psovali aktualnu republicku vlast bukvalno od vrha do dna, uz stalna dobacivanja: "Glasat cemo za opoziciju, Silajdzica, pa Kljujica ako treba!"

Ponovno su se cule optuzbe za trgovinu Srebrenicom i novcane malverzacije donacijama iz vana. Pedesetogodisnja Habiba Dzananovic iz Srebrenice, privremeno nastanjena u Lukavcu, tvdi da je u grad u kojem danas obitava nedavno stiglo sedam kamiona punih pomoci za prognanike, ali da nista od toga nije dato prognanima. Rejha Mehmedovic tvrdi da je sva bh. vlast lopovska, da sebi uzima svu humanutarnu pomoc i prodaje je za marke po trgovinama, a prognanicima udjeli dvije male konzerve ribe, kilogram graska, nekoliko decilitara ulja i malo deterdzenta za citav mjesec, ili dnevno tek 100 grama suhoga kruha! Uniformirani muskarci ponovno su uzvikivali "SDA - lopovi!", ili "Alija, dabogda prop'o ko Srebrenica", te iz vladajucih krugova stize optuzba da je opozicija imala udjela u domonstracijama jer su se izvikivale politicke parole!?

Nakon susreta odredjenih Srebrenicana s Alijom Izetbegovicem, u domacim je medijima osvanula tek stura informacija kako vlast "daje podrsku opravdanim zahtjevima za rjesavanje sudbine nestalih, ali je bilo rijeci i o socijalnom polozaju prognanika".

Cini se da su oba zahtjeva prognanika - pitanje sudbine nestalih i socijalni status - opravdana. Dokumantima medjunarodnih i domacih vlasti obecano je rjesavanje njihovih pitanja. Medjutim, na njihovoj realizaciji se sporo radi. Upravo stoga prognanici prijete da ce samoinicijativno, ako IFOR odbije da ih stiti, krenuti u Srebrenicu jer nikom vise ne vjeruju.

S druge strane, pitanje o sudbini novcanih i humanitarnih donacija "zulja" aktualnu vlast. Ona nerjetko ponavlja da ni za sto nije odgovorna te da ne zna kako i gdje su se novci trosili!? Paradoksalno je da u Vladi Tuzlansko-podrinjskog kantona znaju do posljednjog novcica koliko trose medjunarodne humanitarne organizacije koje samostalno (a ne preko njih) financiraju projekte, poput Norveske narodne pomoci ili Norveske crkvene pomoci, a ne znaju sto je s novcem s kojim oni raspolazu. Primjerice, sto je s pet milijuna dolara koje je Vlada Holandije uputila za pomoc prognanima iz Srebrenice, ovdje se ne kazuje, kao ni to koliko je novca stiglo na posebne fondove otvorene na ime Srebrenice, poput stranackog racuna SDA. Predsjednik Kantona Izet Hadzic, inace clan rukovodstva SDA, tvrdi da je polovica novca dobijenog od Holandske Vlade utrosena, navodno, za adaptaciju naselja u Brckom i Srebreniku gdje je za prognanike osigurano oko 22.000 cetvornih metara prostora. O drugoj polovici, dakle 2,5 milijuna dolara se cuti. No, zna se da je predsjednik SDA i Predsjednistva BiH, Alija Izetbegovic, osobno dao donaciju prognanicima u Vozuci u iznosu od dva milijuna maraka (!) ali ta su sredstva mjesecima bila "zaledjena" jer ih niko nije htjeo (ili znao) utrositi.

Na koncu, cini se da je bh. vlast ipak potcjenila probleme prognanika. Jer, odnosno proces povratka prognanika ovdje se jos uvijek, i pored potpisa na Sporazum, fakticki ne odobrava. U Tuzli je, Srebrenicana sto se tice, "pukla tikva". Ocekuje se, s pravom, da vulkan nezaodvoljstva prokljuca i u drugim mjestima BiH.

VEHID JAHIC