STRAJK U "CROATIA BUS-u"

AIM, ZAGREB, 5.2.1996. Kada je nedavno Ivic Pasalic iz dubina svoje partijske fantazije zaprijetio svenacionalnim farabutima da je njihovim pretvorbenim orgijama dosao kraj, vecini upucenih u suptilnu igru s Pantovscaka bilo je jasno da se u pogledu otvorenog kriminala u Hrvatskoj nista nece promijeniti na bolje, vec da je to samo jos jedna demagoska masaza, fiktivni lifting, jos jedna javna laz dobro dosla da se dobije na vremenu, zametnu tragovi i na pladnju skromne javnosti ("daj sto das") zrtvuju tek benigni dijelici prljave druzine - jeftini lopovi bez znacaja, bez statusa i veza, oni koji ce dobiti po guzi kako mnogi drugi ne bi.

Ali znajuci kontekst i to je upitno, jer o pravim lopovima nije rijec, vec o mastanju kako spojiti ugodno s korisnim - nagaziti bivse partijske intimuse i uljepsati izglede za slijedece lokalne izbore, jer vjeruje se da ce javnost i ovaj put popusiti - drugim rijecima zeli se staviti soli na rep nelijepoj politickoj okomici. Nedavno je naime Vladimir Seks pojasnio (u intervjuu "Slobodnoj Dalmaciji") sto naoko dobrostiva oblatna (tzv. "borba protiv mafiokracije") zapravo pretpostavlja, rekavsi da ce lopove "hvatati za gusu", da bi zatim nimalo nevino izdvojio takve "tipove" u likovima Ivana Crnica, Mladena Vedrisa & ostalih bivsih "nasih".

U to ime, danas je u HDZ-u veoma popularno biti jagnjesce, posten bez ostatka, ljudski do boli, kritican bez mjere, obecavati potjernice i javno se groziti lopova i kriminala, snebivati se kako je sve to zlohudo i neprirodno hrvatskom bicu, koje je od iskona posteno i bogu najmilije, ali strane sile (vjerojatno Saturn u trigonu sa Marsom) navalile pa navalile. Tome se utjecu gotovo svi oni koji za to imaju najmanje obraza, ali zato imaju najvise motiva.

Drustveno je pamcenje kratko, kvarno i naivno. Zaboravilo je primjerice kako je izgledao ministar Susak 1991. godine u svom sivom jeftinom neuglednom kaputu, pored Tudjmana (s lijeve strane dakako, jer tada je Mesic jos bio s desne) na jednom od politickih izleta. "Dosao je u Hrvatsku sa svega par tisuca dolara u dzepu, i to je bilo njegovo bogatstvo", reci ce Stipe Mesic. A danas, prema njemackom "Die Zeitu", Susak je postao financijski bremenit 200 mil DEM. Kako? - pitanje je za naivne. Slicno je i sa drugim uglednim clanovima glavne partije. I zato ne cudi zasto su rijeci postale vazne, kao kabanica na kisi.

Formalnom mediju parole o lovu na lopove Ivicu Pasalicu nedavno je ciri-bu-ciri-ba pretvorbom udijeljena karlovacka stamparija sa radnom snagom koju je ne trpnuvsi prepolovio. Moze se reci da opce drustveno licemjerje u ovdasnjoj politici dostize klimaks, ali mozemo se nadati visestrukom klimaksu. Medju onima koji se bore protiv mafije jos su i Hrvoje Sarinic sa svojim poslovima, Nikica Valentic i njegova obitelj, Nadan Vidosevic, Luka Bebic, Vladimir Seks, Miroslav Kutle, Ivica Todoric i mnogi drugi koji su ljubav prema domovini naplatili na mnoge unosne nacine.

I bas zato, postalo je prirodno pravo gotovo svakog hadezeovca javno ceznuti za pravnom drzavom i pravdom, kleti se u nju, ali tajno u financijskoj stvarnosti i dalje raditi po starom, cak i bolje, kao da san nikada i nece prestati, kao kisa u Marquesa.

Primjer koji jos uvijek traje, a mrijeti mu se nece, dogadja se u Croatia bus-u, gdje 350 radnika mjesec dana strajka "protiv kriminala u pretvorbi" zahtijevajuci postivanje volje predsjednika Tudjmana o njegovom suzbijanju. Radnici predsjednika jos uvijek vole, postuju i zele njegovu pomoc, vjeruju u njega, u njegovu moralnost i pravednost - "Necete nas prepustiti na milost i nemilost ljudskom talogu koji blati obraz Hrvatske, zar ne gospodine Predsjednice?", dio je osjecajnog pisma kojeg su srocili clanovi Samostalnog sindikata "Croatia bus-a". Pismo su dobili predsjednik Vlade ("Ovo poduzece ne damo unistiti! Bus je nasa egzistencija, bus je nas kruh"), i Sindikat prometa i veza kojem su moralku odrzali oni koji su "od samog pocetka Hrvatsku branili svojim zivotima".

Radnici optuzuju za kriminal poimence clanove uprave (najvise v. d. direktora Antu Marijana) koji su kupili stare autobuse kao nove, presutili pravu cijenu i nabacili novu, mnogo mnogo visu, te su tim autobusima dokapitalizirali tvrtku i postali sefovi. Od 500 ljudi 200 njih planiranom rosadom otpada iz prava za tzv. dokapitalizaciju poduzeca, sto sefovi naravno nisu ni pokusali objasniti. Radnici potom pocinju strajkati, zapravo vecina (75 %), dok se ostalima mili vlast. Oni koji strajkaju rodjeni su u Hrvatskoj, oni koji ne strajkaju podrijetlom su iz Bosne i Hercegovine, uglavnom iz one druge.

Uprava je lukava, ne ceka caska i zapocinje internu dokapitalizaciju par dana prije zadnjega roka 13. sijecnja. No, ne cekaju ni radnici, unajmljuju odvjetnika i stvar dolazi do Trgovackog suda koji zaustavlja sve privatizacijske marifetluke, ali samo na papiru, jer njihova moc ne prelazi njihov prag. Ne cekaju ni sefovi koji nastavljaju po svome sa strajhbreherima. Na njihovo ime (to je oko 150 ljudi) iz stedionice "Dukat" stizu krediti. Taj kredit nije dovoljan da bi se popunilo potrebnih 4,8 mil. maraka pa sefovi falsificiraju potpise 27 ljudi i u njihovo ime podizu kredite. Stedionica na racun poduzeca uplacuje 4,8 mil. maraka. Tada novci odlaze "Tvornici autobusa Zagreb" koja novac vraca odakle je potekao - u stedionicu "Dukat".

Dokapitalizacija je zapravo izvrsena autobusima koje uprava

1. sijecnja navodno isplacuje "Tvornici autobusa Zagreb" sa 4,8 mil. nepostojecih maraka ("Samo su zavrtjeli papire" - kaze sef sindikata poduzeca"). Ekipa na vlasti poduzeca sklopila je ugovor o kupnji autobusa sa "Tvornicom autobusa Zagreb" dva dana prije isteka roka za upis dionica, iako je Trgovacki sud zabranio nastavak privatizacije, sto pokazuje opseg pravne drzave.

Kroz sam strajk javnost je saznavala politicki i drugarski background, nacin kako su neke pojave postale zakon, jace i od samog zakona. Tako se moglo procitati u Novom Listu da je ministar Gojko Susak obecao "Croatia bus" generalu HV-a i HVO-a Ljubi Cesicu, nadimka Rojs, bivsem radniku u poduzecu. To je izjavio Leon Sulic, vecinski vlasnik dvaju poduzeca koja su sa "Croatia bus-om" nekada cinile holding. Prica pocinje ljetos na sinjskoj alci, kada za kupnju dionica "Croatia bus-a" Sulic tih dana trazi pomoc nekdasnjeg svercera zlatom i danasnjeg bogatasa Josipa Gucica, koji bi mu naravno pomogao da nije usluge obecao Susku, to jest Rojsu, to jest tko zna kome.

Tadasnji hrvatski konzul u Mostaru Grubisic savjetuje Sulicu da se dogovori sa Rojsom, jer "nema potrebe svadjati se oko dionica". Rojsa je naime trebao zastupati njegov predstavnik - Miroslav Kutle, jedan od pionira hercegovacke druzine u Hrvatskoj, blizak suradnik i rodjak ministra Suska, okorjeli bogatas sa par hiljada zaposlenih, vlasnik "Slobodne Dalmacije", "Tiska", saborskog restorana i jos mnogih znamenitosti. Sulicu je tada postalo jasno da oni nemaju novaca za postenu kupovinu Croati bus-a, "vec je zele preuzeti samo pomocu papira". Naime, tako to radi Kutle.

Autobusi su upuceni na sudsko vjestacenje kako bi se otkrili vrijede li zaista mnogo manje od 4,8 mil. maraka. U vrijeme pisanja ovog teksta rezultati su poznati - autobusi vrijede mnogo mnogo manje od 4,8 mil. maraka i to je za strajkase "krunski dokaz prijevare". No, mijenja li se tom cinjenicom ista? Moze li se izmijeniti cinjenica da su "jake snage MUP-a" nekoliko puta pozeljele "osloboditi" prostorije poduzeca od radnickih gnjavatora koji zele samo malo pravde, iako sudska odluka zabranjuje takve i slicne izlete - i da se to izbjeglo samo zato sto su Mesic, Veselica i Separovic bili prisutni. I mijenja li to cinjenicu da se tajna policija poput gripe u zimi, doslovce svugdje se nalazi - na press konferencijama kao nepostojeci novinari, medju civilima, strajkasima, portirima ... I pita li se itko kome sluzi tajna policija i koja je njezina zadaca, posebno nakon sto je u drzavnom proracunu za njezine aktivnosti odobreno dvadesetak puta vise novaca nego prosle godine. I mijenja li to cinjenicu sto drzavne i druge sluzbe djeluju onako kako Pasalic i Susak namignu? I zato strajk jos uvijek traje, a sudska odluka se ne provodi.

I sam se predsjednik Tudjman na sjednici Vijeca za obranu i nacionalnu sigurnost staracki naljutio na radnike, sindikate i nezakonitost strajka koji stvara "kaos i anarhiju", smjestajuci sebe tim rijecima otvoreno na stranu mutikasa i mafije. Novinski komentatori su misljenja (jos uvijek u polu sali) da je Tudjman kadar ici toliko daleko da strajk i sindikate poveze sa destabilizacijom daytonskih sporazuma, sto bi dakako dalo povoda izvanrednim mjerama.

Gotovo identicne rijeci izjavio je nekoliko dana ranije Milan Kovac, predsjednik Fonda za privatizaciju, drzavne institucije u sluzbi legalnog pranja novca i besplatnog stjecanja vlasnistva odabrane politicke ergele. Optuzio je takodjer opozicijske sefove da su "drzali uzasne govore na raznim nocnim seansama", posebno Stipu Mesica, "tog ulicnog cirkusanta" (Kovac).

Zanimljivo je da je Kovac prije samog strajka na zelju zaposlenih u poduzecu obecao "smjenu dosadasnje uprave poduzeca", ali to se jos nije dogodilo i zato Boris Kunst (glavni u Radnickom sindikatu) sumnja da Fond "otvoreno podrzava nezakonite rabote". Strajkasi kazu da imaju dokaze da su u to umijesani i neki clanovi vlade.

Ipak je Susak-Pasalic dvojac radnicima pokazao tko je zapravo gazda. U jutarnjim satima 3. veljace izvrsni suci Opcinskog suda u Zagrebu uz pomoc policije "provodili su privremenu mjeru protiv strajkasa" kojom se nalaze strajkasima da "odmah napuste portirnicu, predaju kljuceve od 20 autobusa, uklone sve stvari i osobe s komunikacija i prostorija Croatia bus-a, te da se sami uklone kako ne bi ometali tuzitelja".

Nacin na koji je izvrsena tzv. dokapitalizacija u Croatia bus-u identican je mnogim slucajevima prije toga, kojih je proteklih godina bilo na tisuce, ali ovaj je postao isuvise javan, znacajan i za mnoge prijeloman, kada postaje zaista moguce i potrebno vidjeti (ili primjetiti barem) - "Car je gol!"

Postoje jos mnoge izjave zanosa i nade koje cegrtaju ovdasnjim medijima, koje kipte i stvaraju aromu neocekivanog, aromu promjene. Kada je Stipe Mesic dosao pred strajkase da im pruzi podrsku, uzdignuo je saku ponad glave i viknuo: "Pocela je bitka za Hrvatsku!", dok je Marko Veselica nesto manje zanosno pozelio "puno vise ovakvih strajkova". U isto vrijeme uzbunili su se i zaposleni u HPT-u, ciji sindikat vise nije tako plasljiv. "Udruga radnickih sindikata Hrvatske" prijeti masovnim strajkom ako vlada ne povuce odluku o zamrzavanju placa na razini od prije 3 mjeseca. Dragutin Lesar iz Samostalnog sindikata Hrvatske obecava Francusku - i sve to u vrijeme krize vlasti u Zagrebu.

Jos je tesko procijeniti kako ce zavrsiti socijalnopoliticka i moralna vrucica koja trese Hrvatsku zadnjih mjeseci, jer pocelo se rasivati i na drugim mjestima. Hoce li HDZ imati dovoljno zakrpa i konca za svaku rupu i za svaki sav? I hoce li se ono sto se treba rjesavati bez sile pretvoriti u mahnitost, koja kada se pojavi rusi sve pred sobom, pa i nacionalne gurue. Do toga nije vise tako daleko, jer po "Novom Listu" za nekoliko mjeseci slijede novi drzavni izbori koji bi mogli spustiti temperaturu.

ALEN ANIC