O SARAJEVU S RAZLOGOM

GRAD BEZ KONACNOG RJESENJA

AIM SARAJEVO, 31.01.96. Da li je Sarajevo u Federaciji BiH, kako se ovdje sve sesce tvrdi, zapravo danajski dar Slobodana Milosevica? Sve sadasnje politicko-teritorijalne kombinatorike vezena uz ovaj grad idu, nazalost, u prilog te teze.

Ponudjeno Daytonsko rjesenje za Sarajevo, po kojem bi ono u cjelosti - izuzev djelova opstine Pale, naravno - pripalo Federaciji BiH, ucinilo se odvec primamljivim a da ne bi bilo objerucke prihvaceno. Poslije gotovo cetverogodisnje opsade i stradanja civilnog stanovnistva, ovako rjesenje izmucenog Sarajeva cinilo se kao zadovoljena i ljudska i bozja pravda.

Medjutim, pravda s jedne i politicki interesi ili politicke mogucnosti s druge strane, nisu uvjek kompatibilni. Dogadjaji vezani za Sarajevo iznova potvrdjuju tu tezu. Jer, predavsi Sarajevo u ruke Federacije Milosevic joj je isporucio i svoj dojucerasnji problem - sarajevskie Srbe, nastanjene na teritoriju koji okruzuje ovaj grad. Naravno, Srbima je ostavljena mogucnost ili odlaska ili ostanka pod federacijskom vlascu, no da se taj problem ne rjesava pukim izborom dokazuje daljnji nerjeseni status Sarajeva iako je rok za to, predvidjen Daytonom, gotovo iscurio.

Paljansko rukovodstvo putem svojih medija godovo svakih pet dana mjenja poruku upucenu sarajevskim Srbima - jednom je to "idite sto prije", drugi put "nigdje se ne mrdajte", a treci "sagradiemo za par dana i vece i ljepse srpsko Sarajevo". Spretnom politizacijom problema paljanski ce celnici unositi dodatnu zabunu u, vjerovatno ne malo, nesigurne i zaplasene ljude. Poruka sa Pala, prensena ovaj put preko naoruzanih srpskih vojnika koji, tvrdi se, istjeruju Srbe iz domova i svakodnevno provjeravaju jesu li svi spremni za pokret, glasi zapravo - odlazite! S obzirom na neprijateljski stav spram Federacije, ali i politickog karaktera Daytonskog sporazuma, sarajevski bi Srbi trebali otici i time bi problem, shodno nacionalnim razgranicenjima paljanske politike, bio rjesen. Time bi se istovremeno i fakticki desilo da glavni grad BiH ostane bez jednog od tri svoja naroda koji su ga vjekovima cinili gradom kakav je bio - multietnickom gradskom zajednicom. Prema takvom rjesenju Srajevo bi, bez obzira na Dayton, u sustini bio iznutra podjeljen grad. Bez jednog od svoja tri vodeca naroda, a zahvaljujuci upravo vodstvu tog naroda, Sarajevu se mogu desiti sasvim neocekivane politicke kombinatorike prilikom svog unutrasnjeg organizovanja.

Zapravo, kako organozovati grad u novonastalim okolnostima? Stranka demokratske akcije je slijedom logike Daytonskog sporazuma, sacinila svoj prijedlog i vec krenula u njegovu realizaciju. Po SDA Sarajevo bi bilo organizovano kao zaseban kanton u Federaciji, sto se moze uciniti, uz geografsku i politicku upucenost na Federaciju, gotovo prigodno rjesenje. Medjutim, u njemu je satkana i zamka majorizacije muslimanske vecine nad hrvatskom manjinom, s obzirom da kantonalno uredjenje podrazumjeva primjenu proporcionalne zastupljenosti u organima vlasti grada. Muslimanski nacionalisti, naravno, ne zele propustiti ovakvu priliku, tim prije sto im vecina formalnih razloga ide u prilog. Ali, time izazivaju lancanu politicku reakciju od strane hrvatskog politickog vodstva koje uzvraca zahtjevom za podjleom Mostara.

Skupstina Federacije, koja bi u slucaju Sarajeva trebala imati presudnu rijec, ne izjasnjava se naravno jos uvijek o ovom delikatnom i slozenom problemu, te se on i dalje usloznjava. Hrvati se pozivaju na Washingtonski sporazum koji je Sarajevo podrazumjevao kao distrikt, no takvo rjesenje nema podrsku jer otvara novu opciju i sarajevskim Srbima. Oni bi, naime, u tom slucaju ispostavili svoje pravo da u distriktu participiraju sa svojom vlascu sto Federaciji ne ide u prilog.

Kako Daytonski sporazum dolazi poslije Washingtonskog, i predstavlja konacno mirovno rjesenje i za Sarajevo, SDA ima sve formalno-pravne razloge za svoje zahtjeve oko Sarajeva. Politicki, medjutim, vec uz refleksiju na Mostar - to pravo prilicno devalviraju.

Paljansko rukovodstvo je prepoznalo zamku u koju su upale bosanskohercegovacke vlasti i u njoj iznova traze svoju sansu. Tvrde, naime, da su spremni svoju vlast u dijelu Sarajeva koje kontrolisu prenijetu i federaciju, ali kako ona ne fukkcionise zahtjevaju da u prelaznom periodu na tim teritorijama ostane njihova vlast. Mada Dayton tako sta ne omogucava, prakticne politicke okolnosti sve vise navode na takvo rjesenje. Otuda i signali Karla Bildta da bi se takva solucija mogla obistiniti, odnosno da bi Dayton u toj tacci mogao biti donekle izmjenjen sa tretmanom prelaznog perioda do izbora.

To prakticno znaci da Srbi ostaju u Sarajevskim predgradjima, ali sa svojom sadasnjom vlasti, odnosno mjesovitim policijskim snagama. To, s druge strane, govori da grad u sustini i ne bi bio deblokiran. Na ovakvo rjesenje navodi i ponasanje Hansa Kosnika koji mjenja karakter svijih istupa te od najgovorljivijeg kriticara ponasanja hrvatskih vlasti u Mostaru, postaje zagovornik real politike, odnosno stanja na terenu koje ide u prilog nacionalno podjeljenom Mostaru. Stvari se desavaju tako ocigledno da se ovdje sve glasnije govori o svojevrsnoj trgovini Sarajeva za Mostar.

"Rovovska" borba za bosanskohercegovacke gradove je, dakle, u punom jeku. Iako oruzje miruje, rat za Sarajevo i MOstar nije zavrsen. Tesko da ce i jedna strana popustiti, narocito ne u casu kad nasluti isvjesnu kolebljivost medjunarodnih tutora u vezi primjene i Wasingtonskog i Daytonskog sporazuma.

STRAJO KRSMANOVIC