TKO VLADA HRVATSKOM

AIM, ZAGREB, 1.2.1996. Iako je svima znano da je datum proslogodisnjih prijevremenih izbora u Hrvatskoj odredjen nakon vojnih pobjeda u "Bljesku" i "Oluji", HDZ se formalno pravdao cinjenicom da je zbog razlicitih prelazaka iz stranke u stranku doslo do neravnoteze koja ne odgovara volji biraca.

A prelazaka je zbilja bilo na pretek. Sve je zapocelo parlamentarnom krizom u proljece 1994. godine kada su Mesic i Manolic osnovali Hrvatske nezavisne demokrate i u Zastupnickom domu imali devet clanova. Potom se vise nije znalo tko pije, a tko placa, pa je cak cetiri zastupnika imala Akcija socijaldemokrata, koju je vodio pokojni Miko Tripalo, a jednog Socijaldemokratska unija Branka Horvata, koje uopce nisu ni usle u Sabor na izborima prije toga. Doslo je do raskola unutar Hrvatske stranke prava, gotovo su nestale Hrvatska seljacka stranka i Hrvatska narodna stranka (sa svega po dva zastupnika), a isti broj je imao i Istarski demokratski sabor.

Hrvatska demokratska zajednica je s pocetnih 83 spala na 78 zastupnickih mjesta, od ukupno 138 koliko ih je bilo u proslom sazivu. HDZ je tako, iako je najvise gubio, istodobno najvise i kupovao. U njegove redove presao je na primjer ideesovac Elio Martincic, jedan od najvecih kriticara nacionalista iz vladajuce stranke, a to je ucinio i Srbin Mirko Tankosic, napustivsi HNS.

U sadasnjem sastavu Zastupnickog doma, koji ima 128 clanova, od cega je osam predstavnika nacionalnih manjinama umjesto prijasnjih 18, HDZ ima 75 mjesta. No, ako se izuzme brojka od 12 predstavnika takozvane dijaspore, jer to je bila cista izborna prevara, medju 53 zastupnika iz zemlje naslo se cak 31 novo ime, sto upucuje da je HDZ znacajno promijenio svoju kadrovsku sliku. Tako medju zastupnicima vise nema nekad nezaobilaznih hadezeovaca kao sto su akademik Dalibor Brozovic, Sime Djodan, Marijan Juric, Ante Kutle, Adam Mestrovic, Bozidar Petrac, Gordana Turic, Muhamed Zulic, Dinko Cutura... Sve su to pripadnici desnog krila, koji su svojedobno vodili glavnu rijec u stranci i vlasti. Otpali su i Ante Klaric, Boris Segota, Boris Buzancic i Martin Sagner, ali ocito iz sasvim drugih razloga, to jest Tudjman je morao zrtvovati i po kojeg umjerenjaka da bi, sto inace stalno cini, zadovoljio sve strane.

Ali istodobno nisu nagradjeni ni prebjezi, osim Elia Martincica, a dobro su prosle i akvizicije Bosiljka Misetica, koji se u medjuvremenu prosetao kroz nekoliko stranaka, te Smiljko Sokol, autor svih izbornih zakona, ukljucujuci i onog iz '90. godine, kada se nalazio u Racanovom stabu. Mirko Madjor, koji se nakon napustanja HSS-a dugo kolebao izmedju HND-a i HDZ-a, ostao je van Sabora, a isto se dogodilo i nekadasnjim narodnjacima Mirku Tankosicu i Ivici Vrkicu. No, da ne bi ispalo da se na njih uopce ne racuna Vrkic je postao koordinatorom za reintegraciju istocne Slavonije, a Tankosic njegov pomocnik i predsjednik Odbora HDZ-a za izgradnju povjerenja sa srpskim pucanstvom.

Novu saborsku i stranacku zvijezdu Tudjman je potrazio medju novinarima. Jadranka Kosor, novinarka Hrvatskog radija, nekadasnja polaznica kumrovecke partijske skole, a javnosti poznata po emisiji o prognanicima, najednom je izabrana za potpredsjednicu HDZ-a, a potom, nakon sto joj je svoje mjesto ustupio bivsi gradonacelnik Zagreba Branko Miksa, i za potpredsjednicu Sabora. Umjesto Dalibora Brozovica izabran je drugi akademik - Antun Dubravko Jelcic, a pojacanja su jos nadjena u pjevacu Kici Slabincu, te bivsem boksacu Damiru Skari. Pa, ipak iako je mnogo novih imena, medju kojima se vrlo malo zna o onima iz dijaspore, moze se ipak govoriti o svojevrsnom redizajnu, ali ne i o nekom temeljitom i znacajnom zaokretu u kadrovskoj politici.

Mjesto predsjednika Sabora dodijeljeno je akademiku Vlatku Pavleticu, umjesto nespretnog Antuna Mihanovica, koji je vise stetio nego koristio. Uz vec spomenutu Jadranku Kosor, ostala su dva stara potpredsjednika Vladimir Seks i Zarko Domljan, a iz opozicije to su liberal Drazen Budisa i haesesovac Stjepan Radic.

Da se radi o kontinuitetu vlasti dokaz je i izbor nove Vlade. Nikica Valentic je ustupio premijersko mjesto Zlatku Matesi, a nova zvijezda (i jedina) je dr. Ljerka MIntas-Hodak, koja je dobila potpredsjednicko mjesto. Sve ostalo je isto, pa je bez obzira na Matesinu izjavu kako on nije klonirani Valentic, ovo ipak Vlada kontinuiteta.

Janka Bobetka na mjestu nacelnika Glavnog stozera Hrvatske vojske naslijedio je general zbora Zvonimir Cervenko, nekadasnji potpukovnik JNA, koji je 1972. godine umirovljen zbog "hrvatskog proljeca". Zanimljivo je i da dva druga kljucna mjesta u HV drze nekadasnji oficiri JNA. Zapovjednik mornarice je umirovljeni admiral Sveto Letica, a zrakoplovstva nekadasnji suradnik Martina Spegelja i KOS-ovac general-bojnik Imra Agotic. Opce je misljenje da su ta rjesenja, osim mozda Agotica, jer Hrvatska jos nema dovoljno skolovanih "svojih" pilota, privremena i da Tudjman i ovdje balansira, pokusavajuci sto bolje amortizirati sukob izmedju nekadasnjih pripadnika JNA i oficira (casnika) koji su se iskalili u Domovinskom ratu. Uostalom zapovjednici svih gardijskih brigada i specijalnih jedinica su ili bivsi legionari, ili samouki dobrovoljci.

U samoj stranci do kadrovskih promjena je doslo jos u toku izbora, kada je dotadasnjeg glavnog tajnika Zlatka Canjugu, zamjenio Ivan Valent, predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a u Zupanijskom domu. Ovo je, inace, vrlo sklisko mjesto i do sada se na njemu izredalo osam imena.

Do promjena je doslo ili ce doci i u medijima. Tako je Ivan Parac, koji je palicu preuzeo od Antuna Vrdoljaka, svoje mjesto direktora HRTV-a ustupio sadasnjem ministru prometa, pomorstva i veza Ivici Mudrinicu. U "Slobodnoj Dalmaciji" smjenjen je Josip Jovic, a za vrsioca duznosti glavnog urednika imenovan je Kruno Kljakovic. Smatra se da je vec gotova stvar postavljanje Nenada Ivankovica na mjesto glavnog urednika "Vjesnika", jer se sadasnji Ante Ivkovic pokazao krajnje nesposobnim.

Ali iz svega pobrojanog zapravo je, zbog nacina vladanja Hrvatskom, tesko saznati tko su uz neprikosnovenog Tudjmana, koji gotovo ima ovlasti kralja, glavni ljudi od povjerenja. Po hrvatskom protokolu drugi covjek drzave je predstojnik Ureda predsjednika RH. Do nedavno je bio to Hrvoje Sarinic, a sada ta cast pripada Ivi Sanaderu. Tesko je procjeniti da li se radi o smjenjivanju ili tek o privremenom i lukavom micanju u stranu Sarinica, koji inace ima i francusko drzavljanstvo i pripadnik je nuklearnog lobija te su njegovom zaslugom francuska poduzeca dobila brojne koncesije u Hrvatskoj. Da je rijec o ovom drugom mozda govori i podatak da je Sarinic, sada kao glavni savjetnik Predsjednika, i prvi na spisku clanova novog Vijeca obrane i nacionalne sigurnosti. To je zapravo tijelo koje drma, koje ima najvazniju rijec, a clanovi su mu jos Zlatko Matesa, Mate Granic, Ivo Sanader, Gojko Susak, Ivan Jarnjak, Miroslav Tudjman, Ivic Pasalic, Zvonimir Cervenko i Slavko Maric. To su "desetorica velicanstvenih" bez kojih se u Hrvatskoj ne donosi nijedna odluka, jer sve sto VONS kaze to provedu i Vlada i Sabor i sudovi.

Tudjman je uz to imenovao i novo Predsjednicko vijece koje ima stalnu postavu od 32 clana, te jos 69 koji se pridruzuju povremeno, zavisno od pojedinih podrucja. Premda se u sastavu moze pronaci i po koja iznimka, Vijece cine gotovo odreda visoki drzavni i partijski duznosnici, te ljudi koji vec primaju placu kao Tudjmanovi savjetnici, kojima nitko u Hrvatskoj ne zna broja. Na spisku clanova Vijeca izvan redova HDZ-a i nominalne vlasti nalaze se cetiri novinara - Mirko Galic, Nenad Ivankovic, Maja Freundlich i Darko Tironi, predsjednici triju sindikalnih centrala - Dragutin Lesar, Niko Gunjina i Mladen Mesic, predsjednik Matice umirovljenika i predsjednik Nacionalnog saveza studenata. No, odmah nakon imenovanja ostavke su dali Drazen Budisa, Stjepan Radic i Dragutin Lesar, a ovih dana i predsjednik Nacionalnog saveza studenata.

Ali, zacudo, ostavku nije dao predsjednik Ustavnog suda Jadranko Crnic, koji po Ustavu mora nadzirati Predsjednika i ciji sud je jedini nadlezan da na prijedlog Sabora smjeni predsjednika. Cast nije odbio ni predsjednik Vrhovnog suda Krunislav Olujic, niti, recimo, glavni drzavni revizor Sima Krasic.

Posto u sastavu Vijeca nema predstavnika opozicije, sveucilisnih profesora, uglednih nezavisnih intelektualaca, samostalnih privrednika, to jest onih kojima Tudjman i tako nije sef, bilo u stranci, bilo u drzavi, upitan je smisao njegovog postojanja. Ovako je Vijece tek Tudjmanovo javno legitimiranje na koje ljude racuna, odnosno objava clanova njegovog Centralnog komiteta kojem je na celu Politbiro zvan VONS.

Za neke je Tudjmanova milost mozda i cast, ali nekima ta cast itekako moze skoditi, jer kako nedavno rece razocarani Boris Buzancic, prvi hadezeov gradonacelnik Zagreba i bivsi saborski zastupnik, ta vojska savjetnika u Predsjednickim dvorima je "beskorisna i bezobzirna kamarila".

GOJKO MARINKOVIC