STUDENTI I POLITIKA

VATROGASNA MISIJA MINISTRA ZNANOSTI AIM, ZAGREB, 31.1.1996. Hoce li svjezem ministru znanosti prof.dr. Ivici Kostovicu uspjeti ono sto vec dugo uzalud traze studenti i Sindikat znanosti: da ceh za sve propuste na sveucilistu plati rektor Zagrebackog sveucilista prof.dr. Marijan Sunjic?

Nedavno imenovani ministar znanosti i tehnologije dr. Ivica Kostovic ovih je dana vrlo prisutan u medijima, nastojeci u opsirnim intervjuima uvjeriti javnost da je sve sto se posljednjih dana dogadjalo u Zagrebu samo rezultat nesporazuma, nerazumijevanja i krivog citanja podataka. Ta intenzivna ministrova aktivnost posljedica je dva dogadjaja koji su studente, sveuciliste i znanost nakon dugo vremena doveli na prve stranice i medju udarne vijesti.

Sve je pocelo prije desetak dana, gotovo bezazleno, kada je grupa studenata, sveucilisnih profesora i znanstvenika htjela saborskim zastupnicima, uoci odluke o ovogodisnjem drzavnom proracunu, podijeliti letke u kojima upozoravaju na sve gori polozaj znanosti. Opskrbljeni bizarnim rekvizitima - metlama i bombonijerama u obliku putovnice - htjeli su saborske zastupnike podsjetiti na svoj mizeran materijalni status, besperspektivnost i alarmantno masovan odlazak mladih ljudi, na potrebu radikalnih promjena u drzavnoj politici prema najobrazovanijem sloju. Naime, prema najnovijim statistickim podacima, osoba sa srednjom skolom zaradjuje u privredi osam posto vise od znanstvenog asistenta koji se odabire izmedju 10 posto najboljih studenata. Revoltirani takvim ponizenjem svojih clanova, predstavnici Saveza studenata i Sindikata znanosti htjeli su se pred zgradom parlamenta pobuniti i protiv posasti agresivnog antiintelektualizma koji izvire iz izjava nekih celnih ljudi stranke na vlasti. Kap koja je prelila casu bila je nedavna cinicna opaska utjecajnog hadezeovca Ivana Milasa o mozgovima koji "vani vrijede dvije marke", kako je sazeo svoj komentar zabrinjavajuceg aktualnog hrvatskog brain-draina. Policija se, medjutim, pozvala na odluku iz 1992., postavila zeljezne prepreke na prilazima Saboru te uputila demonstrante na tri mjesta izvan najuzeg gradskog sredista odredjena za takve skupove, odnosno "na jezero na kraju grada i u zooloski vrt", kako ironicno kaze Vilim Ribic, prvi covjek Sindikata znanosti.

Jos se nisu ni stisali protesti zbog zabrane demonstriranja pred zgradom parlamenta, a novo je ulje na vatru dolila odluka Ministarstva rada i socijalne skrbi o zabrani rada studentskim servisima koji su posredovali u pribavljanju povremenih poslova za studente. Taj novi udar na studentske poluprazne dzepove, prijetnja da ce mnogi ostati bez jedinog izvora prihoda, aktivirao je uspavanu studentsku populaciju i ucinio sasvim mogucim prolom studentskog bunta.

Nakon prvih tumacenja kojima se oglasilo Ministarstvo rada i socijalne skrbi da je rijec o odluci koja je samo posljedica stupanja na snagu novog Zakona o radu, odjednom su se pojavile i druge interpretacije. Cini se da se poneki lucidniji um u vladajucem HDZ-u ipak dosjetio da se odvise opasno kockati strpljenjem i zivcima 45.000 mladih ljudi, koliko studira samo na Zagrebackom sveucili{tu. Zato je predsjednik Sabora akademik Vlatko Pavletic hitno razgovarao s delegacijom pobunjenika uputivsi ih da svoje zahtjeve predaju jednom od saborskih zastupnika koji ce ih iznijeti pred parlamentom. Da brzina nije niposto bila naodmet, potvrdila je proslotjedna studentska tribina na kojoj su, u slucaju neuspjeha, najavljeni masovni prosvjedni skupovi koji se, ocito, vise ne bi zadovoljili "metlama i bombonijerama", nego bi se razlili zagrebackim ulicama i vjerojatno na dnevni red postavili i znatno ozbiljnija pitanja nego sto je mogucnost zarade od povremenih najcesce teskih fizickih poslova.

Jedan od takodjer vaznih argumenata koji su dodatno uvjerili vlast da opasno podcjenjuje problem, bilo je i razumijevanje oporbenog predsjednika zagrebacke Gradske skupstine prof.dr. Zdravka Tomca za studentske nedace. On im je susretljivo ponudio razgovor i potporu. Tako se na mala vrata u studentski problem uvukao i aktualni konflikt HDZ-a i oporbe oko vlasti u Zagrebu, s prepoznatljivom sugestijom gdje mladi ljudi mogu racunati na vise sluha, sklonosti i brige. Ocito, konflikt se iz vise razloga nije mogao zadrzati samo na djelatnosti studentskih servisa, pa ni (mizernom) studentskom standardu u cjelini. Umijesala se, naime, "visoka politika", sto je nametnulo i nova pravila igre. Ona su podrazumijevala, ako to okolnosti nametnu, cak i radikalne proracunske zahvate. (Ili one koji ce se takvima ciniti.)

Spasonosnog rjesenja dosjetilo se Ministarstvo znanosti koje se u javnom priopcenju pozvalo na Zakon o visokim ucilistima, odnosno 67. clanak tog zakona, kojim se odredjuje i djelatnost studentskih servisa, dakle zadrzava status quo, do daljnjega. Tako je problem studentskog zaposljavanja hitno oduzet Ministarstvu rada i prebacen Ministarstvu znanosti. Tesko je ne vidjeti da je presudnu ulogu u toj "vatrogasnoj misiji" odigrao nedavno imenovani ministar znanosti Kostovic, zahvaljujuci (sto i ne krije) svojoj drugoj (ili prvoj) funkciji potpredsjednika Vlade RH. No, ministar nije ostao samo na eliminaciji formalnog povoda za (hipoteticni) studentski bunt. Ovih dana koristi velikodusno prepusten medijski prostor da rascisti jos poneku dilemu od onih koje se vec dugo vremena pletu u vezi sa sveucilistem, znanoscu i Ministarstvom znanosti. Nastojeci pobiti ili barem relativizirati teze i podatke o zanemarenoj znanosti, najavljuje najhitnije promjene, u prvom redu one s provjerenim pacifizirajucim ucinkom - porast placa asistentima za osam a doktorima znanosti za 15 posto, te dodatne novce za znanost u drzavnom proracunu.

Medjutim, osim sto nastoji iz ruku ratobornog Sindikata znanosti izbiti najsnaznije argumente, daje naslutiti i skoru "preraspodjelu snaga" na relaciji Sveuciliste - Ministarstvo znanosti. Tako na neki nacin (re)inpretira i odlazak svoga prethodnika prof.dr. Branka Jerena s ministarskog mjesta, a sugerira znanstvenoj javnosti da ne bi bile neocekivane ni kadrovske promjene na sveucilistu. Kada je, naime, dr. Jeren odlazio s ministarskog mjesta, pravi su razlozi ostali javnosti nepoznati, formalno pokriveni ingerencijom novog predsjednika Vlade mr. Zlatka Matese da sastavi novi kabinet po svojoj mjeri. U kuloarima, medjutim, naveliko se raspredalo o dubokom neslaganju, pa i sukobu, izmedju ministra Jerena i rektora Sunjica kao vaznom jeziccu na vagi Matesine odluke. Kostoviceva verzija, pak, najveci dio propusta prebacuje na sveuciliste, i to upravo Zagrebacko, stavljajuci mu na dusu zastoj u mnogim poslovima, npr. reizboru u znanstveno-nastavna zvanja te organiziranju sustava visih skola. Precizirajuci "neucinkovitost sveucilista", dr. Kostovic u intervjuu "Slobodnoj Dalmaciji" od 30. sijecnja kaze: "Kada se uspostavlja novi sustav (visokog skolstva), vodecu ulogu moralo je ipak imati Ministarstvo znanosti, a ne ova ili ona sveucilisna vijeca. Tu vidim kljuc problema. U financiranju sveucilista mora se jasno predociti na temelju cega ce se ono financirati, a onda nastupa autonomija fakulteta. Reizbori u znanstvena zvanja pripadaju fakultetima, a posao Ministarstva znanosti jest utvrdjivanje temeljnih kriterija. U tom vaznom i tek dijelom uradjenom poslu bilo je dosta problema jer se rektor sveucilista u Zagrebu izborio za svoju komisiju, a Ministarstvo znanosti imalo je svoju, pa je reizbor nastavnika postao preslozen i predug."

Novi ministar znanosti, dakle, vrlo je odredjen i precizan, a ne preza ni od otvorene polemike s rektorom. Tako na Sunjicevu tvrdnju da Sveuciliste radi bez svoga proracuna, odgovara: "Jedino hrvatsko sveuciliste koje ove godine nije dalo prijedlog svojega proracuna - a prosle godine ga je dalo sa zakasnjenjem od cetiri mjeseca - bilo je Sveuciliste u Zagrebu, a kao objasnjenje za to kaze se da za to nema elemenata. Autonomija sveucilista bolna je stvar, a to znaci da je rektor Sunjic morao s dekanima pojedinih fakulteta dogovoriti kako ce izgledati njihov zajednicki prijedlog proracuna. Prema sveucilisnoj shemi, Upravno vijece sveucilista, a ne sveuciliste, treba ujediniti prijedloge raznih fakulteta, koji su pravne osobe. Osjecko, Rijecko i Splitsko sveuciliste su to ucinili, Zagrebacko nije. To je istina."

Iz citiranih nimalo uvijenih recenica jasno je da rad zagrebackog rektora nije osobito visoko ocijenjen u najvisim krugovima vlasti. Kakve ce prakticne posljedice imati takva ocjena, vidjet ce se vrlo brzo, kada se na dnevnom redu Sabora nadje nekoliko tema vezanih za sveuciliste i znanost, sto ih najavljuje dr. Kostovic - od rasprave o Nacionalnom programu dugorocnog razvoja znanosti do noveliranja Zakona o visokim ucilistima. Zasad, on se zadovoljava konstatiranjem svojih uspjeha, jer su, kao sto je obecao, u definitivnoj verziji proracuna RH znanost i znanstvenici prosli "puno bolje nego sto se ocekivalo", a Ministarstvo znanosti u novome proracunu dobilo status "jednog od najbolje placenih ministarstava."

Je li doista rijec o "bitno novom polozaju hrvatske znanosti i hrvatskih znanstvenika", znat ce se nakon temeljite analize i kritickog cesljanja novog proracunskog realiteta. Ono sto je jasno i bez formalnog prihvacanja drzavnog proracuna jest da je novi ministar znanosti cvrsto odlucio oteti "metlu" i iz ruku studenata i Sindikata znanosti, pa i po cijenu da im zauzvrat mora pokloniti i pokoju "bombonijeru".

MERI STAJDUHAR