NASTAVLJA SE ZAGREBACKA KRIZA

AIM, ZAGREB, 30.1.1996. Nastavlja se zagrebacka Santa Barbara. Iako je zagrebacka Skupstina ponovo izabrala gradonacelnika, vec drugoga od jesenskih izbora, glavni grad Hrvatske jos nije siguran da je gradsko rukovodstvo konacno kompletirano. Gradonacelnika mora potvrditi predsjednik drzave, a on inzistira da prvi covjek Zagreba bude iz redova vladajuce stranke. Iako je izbornu pobjedu u gradu i zupaniji odnijela udruzena opozicija, Tudjmanov joj HDZ, kao vladajuca stranka na razini drzave, onemogucava preuzimanje vlasti.

Odbijanje vrhovnistva da slijedom izbornih rezultata preda vlast u Zagrebu pokusava se racionalizirati zaista spektakularnim objasnjenjima. Tako je jedan od HDZ-ovih celnika dokazivao da na celu Zagrebu mora biti covjek Tudjmanova povjerenja, i to iz protokolarnih razloga. Predsjednika drzave, naime, prilikom njegovih putovanja ispraca i docekuje i gradonacelnik Zagreba, pa to ne moze biti nitko u koga on nema povjerenje. Zatim je predsjednik Vlade, Zlatko Matesa, ozbiljno elaborirajuci kako se mora osigurati sinhroniziranost drzavne i gradske uprave, rekao da bi drzavni interesi mogli doci u pitanje ako ciscenje snijega i osiguravanje kojekakvih prikljucaka u Zagrebu nadgleda opozicija. "Nemojte to shvatiti kao paranoju - rekao je Matesa - ali prakticki cinjenica ocistite li u Zagrebu neke ulice od snijega ili ne ocistite, napravite li neki prikljucak ili ga ne napravite - moze bitno utjecati na funkcije centralne vlasti".

Kakva objasnjenja, takve i metode! HDZ je prvo bojkotirao konstituirajucu sjednicu gradske Skupstine, onda je predsjednik drzave odbio potvrditi izabranoga gradonacelnika, liberala Gorana Granica, koji je rodjeni brat sefa hrvatske diplomacije Mate Granica, odjednom je proglasen, doslovce, drzavnim neprijateljem. Iako je svima jasno da spada u bolji dio Hrvata. Zagrebacka je skupstina izabrala novog gradonacelnika - ponovo liberala, ponovo tolerantnog i stalozenog covjeka. Ali i za Jozu Radosa vrijedi ista procedura - Tudjman ga mora potvrditi. Kakve ce volje ovoga puta biti predsjednik drzave?

Ako Tudjman odbije i drugog gradonacelnika, trecega moze sam imenovati. Ali njemu bi, po svoj prilici, Skupstina izglasala nepovjerenje. Nakon toga vlada imenuje povjerenika i u roku od dva mjeseca mora se ici na nove izbore. Situacija se razvija kao da vladajuci zele popravni u Zagrebu. To jeste bila njihova namjera, ali im je istrazivanje javnosti pokazalo da bi u novim izborima jos gore prosli. Kolicina njihova bescasca u postizbornom zagrebackom natezanju ogorcila je gradjane, pa se racuna da bi sada dobili barem petinu glasova manje. Naruceno opipavanje javnog pulsa, koje je pokazalo dalje srozavanje HDZ-a, kod Tudjmana je izazvalo bijes, a u javnosti nagadjanje sto ce predsjednik odluciti.

Cini se da vladajuci pokusavaju dobiti na vremenu. Treba im za popravaljanje stranackog rejtinga u glavnom gradu. Odluceno je da se na gradskoj razini bira novo stranacko rukovodstvo, pa se sada groznicavo traga za mladim, nekompromitiranim ljudima. Jedan od uvjeta je - ne smiju biti Hercegovci. Cini se da su i u vrhu shvatili kako se ostvaruju prognoze da bi Tudjman mogao dobiti Hercegovinu, ali izgubiti Hrvatsku, Hercegovacki lobi, veoma bogat, veoma bahat i veoma primitivan, koji je uz pomoc vrhovnistva ovladao Zagrebom, toliko je iziritirao ovdasnje ljude da se danas moze reci kako hercegovacki bjelocarapasi kod Hrvata preuzimaju ulogu Srba, koji jesu omrazeni, ali ih je sve manje.

Osim Hercegovaca, vladajuca bi se stranka mogla odreci i lopova. Da bi popravio vlastiti image HDZ je krenuo u zestoku kampanju protiv kriminala i korupcije. Zasad uglavnom verbalnog karaktera. Rezultati izbora pokazali su visoku osjetljivost birackog tijela na teme koje se ticu morala i cestitosti. Shvatilo se da je na izborima magicna rijec bila - "Posteno", pa je primjenjena oprobana taktika: oni koji ne mogu istaknuti vlastito postenje, uvijek mogu otvoriti lov na nepostene.

Tako su na Predsjednickom vijecu, koje je kampanju iniciralo, za kriminal optuzeni "dijelovi stare elite". Iako je opcepoznato da su samo oni, koji su se pridruzili novoj vlasti, uspjeli zadrzati svoje pozicije. Ekonomski su mocni samo oni koji su povezani s vladajucim strukturama. Nije nikakva tajna da je Hrvatska danas u vlasnistvu dvadesetak obitelji. Nije tajna ni to da su djeca hrvatskog predsjednika prije pet godina bila profesori i skromni sluzbenici, a danas se obitelj Tudjman smatra najbogatijom u ovom dijelu svijeta. Zato HDZ-ov lov na kriminalce ne treba previse ozbiljno shvatiti. Po svemu sudeci, u policijskoj ce mrezi zavrsiti samo sitne ribe. Moguce je da ce se organizirati nekoliko spektakularnih hapsenja i sudjenja; vlast ce u to ime zrtvovati neke od svojih manje vaznih ljudi, neke kojih se ionako htjela rijesiti.

U medjuvremenu, svim ce se snagama raditi na destabiliziranju opozicije. Cilj je da neka od sedam stranaka, koje cine oporbenu udrugu, pristane na koaliranje s HDZ-om na razini Zagreba. One su to dosad zdusno odbijale. Iako su vladajuci u pravu kada kazu da je ta udruga poput vrece rogova - doduse, nista vece nego je i sam HDZ! - dosad ih je na cvrstom okupu drzala svijest da protiv vladajuce stranke mogu samo zajedno te, mozda jos vise, saznanje kako je za svaku stranku napustanje udruge - ravno samoubojstvu. Stvorena je takva atmosfera da javnost to nikome ne bi oprostila.

Medjutim, prva se pukotina pojavila kada je SDP (Socijaldemokratska partija) srusila opozicioni dogovor da se, unatoc Tudjmanovom odbijanju, ne odustaje od Gorana Granica. Ivica Racan i Zdravko Tomac saopcili su to novinarima prije nego svojim koalicionim partnerima. Ponovno biranje Granica proglasili su "suludim" i takav su stav branili tvrdnjom kako, u ime demokracije, "pojedinci nisu vazni". Usto su na isti nacin govorili o vladajucoj i o nekim oporbenim strankama, stvarajuci umjetnu ravnotezu odgovornosti, a najvise su se zestili na novinare koji ih, tako su rekli, pozivaju na radikalizam. Tomac je, kao izabrani predsjednik Zagrebacke skupstine, nakon prijema kod Tudjmana dao nekoliko zbunjujucih izjava. Povjerio se kako ga je predsjednik drzave zaduzio da ne dozvoli "sukob zagrebacke i drzavne vlasti koji bi mogao destabilizirati drzavu" te da je on na to uzvratio kako upravo tako nastoji raditi.

Iako SDP tvrdi da se odustajanjem od Granica Tudjmana izvodi na cistac (jer je sada ponovo on na potezu), u velikom se dijelu javnosti takva odluka ocjenjuje kao moralno krajnje problematicna. Pristajuci da bira drugog gradonacelnika, opozicija je pristala na nicim argumentirani diktat etikete, proizvoljnu i nasilnicku diskvalifikaciju. Racan je pustanje Granica niz vodu objasnio kao davanje sanse HDZ-u da "izadje iz ukopane pozicije", pa nije cudo da "Feral Tribune" na prvoj stranici donosi fotomontazu - Tomac i Racan u odorama Tudjmanove pocasne garde i naslovom "Predstavljen novi predsjednikov tjelesni zdrug Straza bezopasnih namjera". List pise: javnost je od opozicije trazila da preuzme vlast, "ali ne tako da se zrtvuje ono osnovno sto joj je honorirala - povratak elementarnim vrijednostima gradjanskog postenja i obzirnosti, koje je HDZ bas u Granicevom slucaju tako ocito pogazio, a opozicija ih se tako lako odrekla".

Uz ljuljanje opozicije, pretpostavlja se da ce Tudjman takodjer ici na jos vecu koncentraciju vlasti. U svojoj poslanici o stanju drzave i nacije on za sebe odredjuje ulogu svojevrsnog nadnacionalnog arbitra. Cinjenica da tako dugo uspijeva ignorirati biracku volju Zagreba - pokazuje da njegovoj samovolji nista ne stoji na putu. Navodno se vec spremaju zakoni koji ce na lokalnoj razini ostaviti jos manje ovlasti i jos manje para nego dosad. Opozicija ce mozda jednoga dana i dobiti funkcije, ali bi one prije toga mogle biti ispraznjene od svega sto vlast cini tako zamamnom.

JELENA LOVRIC