REZULTATI ISTRAZIVANJE:

HADEZEOVA IZBORNA MANIPULACIJA MEDIJIMA

AIM, ZAGREB, 28.1.1996. Izborni sistemi s nedefiniranim institucionalnim okvirima, neizgradjenom procedurom i neustaljenom demokratskom izbornom tradicijom pogoduju izbornim manipulacijama i zloupotrebama u korist vladajuce stranke. Na primjeru funkcioniranja medija tokom predizborne kampanje u Hrvatskoj jos jednom je potvrdjeno da masmediji, narocito televizija, cine jedno od najznacajnijih izbornih manipulativnih sredstava HDZ-a.

Navodeci ove ocjene kao temeljni zakljucak istrazivanja o ulozi medija u izborima '95. istrazivacki tim (Branislava Baranovic, Alija Hodzic i Branimir Krizanic) smatra da medijski sistem Hrvatske ima, uz sve specificnosti, karakteristike postkomunistickih sistema. Ovo je prvi put da se u Hrvatskoj provodi istrazivanje kojem je bio cilj razotkriti ponasanje medija i njihov utjecaj na izbore, pa iako je analizirano samo 11 dana izborne kampanje i ponasanje pet dnevnih novina, tri tjednika i televizije, rezultati potvrdjuju mnogo puta iznesenu tezu da je HDZ zapravo okupirao medijski prostor. Od dnevnih novina analizirani su Glas Slavonije (Osijek), Novi list (Rijeka), Slobodna Dalmacija (Split), Vecernji list i Vjesnik (Zagreb), a od tjednika samo tri - Feral Tribune, Globus i Hrvatski obzor.

Kljucni pokazatelj za mjerenje prisutnosti pojedinih stranaka u izbornoj kampanji bio je broj priloga posvecen djelatnosti pojedine stranke ili koalicije, odnosno njihovih kandidata. Prema ovom pokazatelju vladajucoj stranci - HDZ-u pripada polovica od ukupnog broja priloga (50,3 posto) i polovica ukupne povrsine. Druga polovica, a treba reci da je na izborima sudjelovalo 30 stranaka, podjeljena je tako da je 12 posto povrsine ugrabila Udruga okupljena oko Hrvatske seljacke stranke, 11 posto su dobile stranke izvan Sabora, liberali 10 posto, a SDP sedam.

Nadmocnost Hrvatske demokratske zajednice, i po broju priloga i po njihovoj povrsini nije, medjutim, podjednaka i kada je rijec o prilozima koji su izravno povezani uz pracenje izborne kampanje, pa tu HDZ-u pripada oko 32 posto prostora. Cak 24 posto dobile su stranke izvan Sabora, a onda sa 14 posto slijede udruga stranaka, HSLS sa 10 posto, SDP sa 5 posto i ostale parlamentarne stranke sa 11 posto. O cemu se zapravo radi?

Od ukupnog broja priloga koji prate izbornu kampanju, placenih priloga i priloga koji nisu u izravnoj vezi s izborima, ali prate djelatnost HDZ-a, ovih trecih je cak 58,3 posto. To najzornije pokazuje kako je HDZ manipulirao i koristio medije, jer pod krinkom drzavnickih i slicnih poslova zapravo se skrivala propaganda koja je probijala dogovorene okvire i rusila sva pravila. HDZ prednjaci i kada je rijec o placenim novinskim oglasima, pripada joj 37,7 posto od ukupnog broja, ali zato cak 57 posto prostora. Oko 16 posto prostora zakupio je SDP, 15 posto HSLS, a 12 posto svi ostali. U ovom slucaju pokazuje se financijska moc pojedine stranke i ocito je da su pored HDZ-a, koji je neprikosnoven, donekle novca imali jos jedino SDP i liberali.

Nadmoc Hrvatske demokratske zajednice pokazana je i u tome sto je ona svoju kampanju vodila u svih 20 zupanija, za razliku od drugih, kao naprimjer HSLS-a, ili HSP-a, koji su pokrivali svega 14, ili HSS-a i SDP-a sa samo 11 zupanija. Nadalje, od 85 stranackih skupova na otvorenom prostoru HDZ je imao cak 53. Rezultati ovog istrazivanja pokazuju da u Hrvatskoj zapravo postoji samo jedna stranka. Njena evidentna nadmocnost u novinama pokazuje odlucnost da se koristi svojim monopolom u drustvu.

No, da postoje razlike od novine do novine pokazuju uporedni podaci izmedju rijeckog Novog lista, koji je privatna i nezavisna novina i Vecernjeg lista, koji je u biti u drzavnom vlasnistvu. Tako je Novi list od ukupnog broja priloga njih 36 posto posvetio HDZ-u, 15 posto dobile su vanparlamentarne stranke, 12 posto SDP, 11 posto Udruga stranaka, koliko i liberali, ostale parlamentarne stranke 10, a HSP cetiri posto. Vecernji list je pak cak 54 posto posvetio HDZ-u, na drugom mjestu sa 15 posto su vanparlamentarne stranke, slijede liberali sa osam, Udruga sa sedam, SDP sa pet i HSP sa cetiri posto. Slicni su podaci kad se usporede tjednici Feral Tribune i Hrvatski obzor, pa samo ilustracije radi od ukupnog broja objavljenih tekstova feralovci u 36,6 posto slucajeva pisu negativno o HDZ-u, a Hrvatski obzor svega u 7,1 posto.

Dakle, jedan dnevnik i jedan tjednik bitno odskacu od hrvatskog "informativnog sistema", ali njihovo djelovanje nedovoljno je da bi se bitno promijenila, vec nakon prvih izbora uspostavljena, informativna matrica.

Tu ocjenu na najbolji nacin ucvrscuje ponasanje Hrvatske televizije, koja je izborima posvetila pet i pol sati programa dnevno. Cak 62 posto analiziranog vremena na Televiziji pripalo je HDZ-u. Razlika izmedju vladajuce stranke i drugih stranaka ocituje se i u strukturi priloga. Ta razlika je najveca kada se radi o prilozima koji nisu u izravnoj vezi s izborima, nego se u njima spominju stranacki kandidati, predsjednici ili nosioci izbornih lista. Kao i u novinama, i na Televiziji HDZ-ovi prilozi ovakve vrste bili su ocito nadmocni, sto upucuje da je to bio dio predizborne taktike. Druga kategorija priloga preko kojih je HDZ dokazivao svoju medijsku dominaciju bili su placeni prilozi, pa je tako od ukupnog placenog vremena HDZ zakupio cak 85,5 posto. Kad je rijec o medijskom predstavljanju stranackih kandidata i predsjednika stranaka podaci o trajanju tonskih ulomaka opet pokazuju da je HDZ-u pripao lavovski dio od 58 posto vremena.

Brojke, dakle, govore dovoljno same za sebe, pa onda i o regularnosti izbora kada je rijec o pravu na jednaku zastupljenost u medijima. Ovo mini istrazivanje pokazalo je i to da se i u novinama i na Televiziji uocavaju razlike u zastupljenosti pojedinih tema izmedju HDZ-a i opozicionih stranaka. HDZ je najvise bio zastupljen s temama iz vanjske politike, o prognanicima i obnovi, Domovinskom ratu i drzavotvornim sadrzajima. Izbori, eticka pitanja i korupcija bili su pri dnu rang ljestvice, dok su kod drugih stranaka zauzimali daleko vise mjesta. Ocito je da je vladajuca stranka odabirala teme za koje je smatrala da prezentiraju njenu uspjesnost, a opozicija one s kojima je upozoravala na slabosti vlasti. Mediji su omogucili da se ta razlika u izbornim strategijama uoci, ali ocito je problem sto je HDZ za svoje ideje dobio daleko vise prostora i u novinama i na Televiziji nego cijela opozicija zajedno.

Pa i pored toga sto su na raspolaganju imali nevidjeni izborni inzinjering u vidu zakona kakvog nema ni jedna zemlja svijeta, sto su ocito manipulirali i sa mrtvim dusama, sto se kralo, i na sitno i na veliko, kako je gdje trebalo, a uz to na svojoj strani imali sve znacajnije medije, hadezeovci nisu uspjeli. Istina, imaju cvrstu vecinu u Saboru, ali broj njihovih biraca svakim izborima opada, posebno u velikim gradovima, pa je pravo pitanje sto bi se dogodilo da su se mediji ponasali drukcije? Okupacija medija u kojima stoluju mediokriteti moze, medjutim, biti i mac sa dvije ostrice, jer ljudi konacno postaju imuni, ili ih cak iritira, inzistiranje na samo jednoj istini, kada imaju i vlastite oci i usi i znaju da bas i nije uvijek kao "tata" kaze.

GOJKO MARINKOVIC