NJEGOV OBRACUN S NJIMA

AIM, SPLIT, 27.1.1996. "Objasnjenje o razlozima donosenja odluke o razrjesenju s duznosti glavnog urednika 'Slobodne Dalmacije' trebali bi dati oni koji su tu odluku i donijeli". Bio je prvi komentar dojucerasnjeg glavnog urednika utjecajnog splitskog dnevnika Josipa Jovica, neposredno nakon sto je saznao za odluku mocnih celnika "Slobodne", koji su tog poslijepodneva (utorak) nakon visesatnog sastanka "iza zatvorenih vrata" u uredu Predsjednika uprave Ante Busica, donijeli presudu - Jovic mora otici.

Prema rijecima samog Jovica, sluzbeno mu je receno da je glavni razlog njegova smjenjivanja tekst koji se prethodnog dana pojavio na stranicama lista pod naslovom "Nepopravljivi optimista, jos gori pesimista", te kako je posebno apostrofiran jedan dijalog u tom tekstu. Iz daljnjeg razvoja dogadjaja vidjet ce se da scenarij Joviceva odlaska nije bio tako jednostavan, te da u samoj kuci splitskog lista postoje (najmanje) dvije struje - novinarska i upravljacko-vlasnicka.

Upravni odbor "Slobodne", cija je odluka o Jovicevoj sudbini prosla bez ikakvog objasnjenja za siru citalacku javnost, povlacio je brze poteze - za nasljednika je odredio Jovicevog dosadasnjeg zamjenika Krunoslava Kljakovica, nekadasnjeg glavnog urednika "Nedjeljne Dalmacije" iz njenih uspjesnih dana na prijelazu iz 80-tih u 90-te godine.

Medijska i politicka javnost bila je zeljna pravih objasnjenja, ali je tisina obavijala zgradu "Slobodne", te je nas pokusaj da od predsjednika Uprave Ante Busica saznamo nesto vise zavrsio ljubaznim objasnjenjem njegove tajnice kako je "gospodin Busic otsutan, otisao je vani".

Jovic je drugog dana "bio na poslu" (u impresumu jos je stajalo "glavni urednik Josip Jovic"), ali nitko u redakciji nije nam mogao reci sto ce on dalje raditi i da li ce uopce ostati u "Slobodnoj". U toj situaciji "potrage za izgubljenim objasnjenjem", u prvi plan su izbile "splitske cakule", te se krenulo u analizu spomenutog teksta (potpisao novinar Hrvoje Vukic, kojega inace nema na popisu clanova Drustva hrvatskih novinara) u kojem dvojica prijatelja u razgovoru u jednom zagrebackom restoranu ne stede aktualnu vlast, posebice novonastale bogatase iz njenih redova. Vec i dijalog dvojice prijatelja (Stjepana i Ivana) u kojem "pesimista" rezignirano kaze "revolucija je jos jednom pojela svoju djecu. Dosli su ovi sto hoce sve sebi.", bio bi, po mnogim procjenama ovdasnjih komentatora, dovoljan razlog da se izmakne stolica i mnogo jacem "igracu" u vrhovima vlasti nego sto je to bio Jovic.

Ako se tome doda kako je Jovic, kao glavni urednik, na stranice svog lista pustio i cjelovit tekst kolumniste rijeckog "Novog lista" Romana Latkovica o "Tudjmanu brutalnom diktatoru", cija je sudbina kod sluzbenih hrvatskih glasila bila ravna sudbini Salmana Rushdiea kod teheranskih islamista, onda se mozaik Joviceva odlaska polako slagao u cjelinu.

U Splitu se takodjer podsjecalo kako je Jovicev odlazak vec mjesecima bio "gotova stvar", te kako se mjesecima suskalo kako "nece prezivjeti". Stoga nisu bili daleko od istine oni komentari koji kazu kako je spomenuti tekst, prema kojem je Latkoviceva kolumna o Tudjmanu "bajka za malu djecu", bio u stvari unaprijed pripremljeni "adut iz rukava", svojevrstan "moj (Jovicev) obracun s njima". Konacno se oglasio i Jovic, objasnjavajuci u intervjuu rijeckom "Novom listu" - "nisam zelio sluziti pojedinacnim interesima ili interesima pojedinih grupa na vlasti".

"Htjeli smo biti drzavotvorni u tom smislu da afirmiramo one vrijednosti koje sluze ucvrscivanju drzave, ali isto tako da kritiziramo one situacije koje ruse ugled drzave i njezinu stabilnost", objasnio je svoju uredjivacku filozofiju Jovic. Priznajuci kako je "mozda bio miljenik vlasti 1990., '91., '92., 93....", Jovic je ustvrdio kako se nije trudio biti "miljenik HDZ-a i Vlasti", ali da i sada podrzava "njenu (HDZ) drzavotvornu politiku", ali da ne moze "podrzati sve sto se danas dogadja u Hrvatskoj, a sto amenuje hrvatska vlast".

I u trenutku kada su mnoge stvari oko Joviceva odlaska postajale nesto jasnije, novu je nedoumicu u cijeli "slucaj" unijelo priopcenje Urednistva "Slobodne", u kojem su celni novinari lista obavijestili svoje citatelje kako su se nasli u istoj poziciji kao i oni sami - vijest o razrjesenju svog dojucerasnjeg glavnog urednika novinari splitskog lista saznali su kad i citatelji - sa stranica svojih novina!? "Clanovi Urednistva 'Slobodne Dalmacije' osjecaju potrebu iskazati SVOJE poglede na rad lista u proteklih godinu i pol dana, s time da izrazavaju nezadovoljstvo cinjenicom da su za vijest o razrjesenju saznali kad i citatelji - iz novina", stoji u tekstu koji nosi potpis Urednistva.

Bivsi je glavni urednik, takodjer, dobio potporu za svoju uredjivacku politiku, koja je, kako se tvrdi, upravo zahvaljujuci Jovicu u redakciji stvorila "ozracje povjerenja, suradnje i tolerancije", te je "poslije dugo vremena 'Slobodna Dalmacija' bez grca i nervoza, uz puno postivanje slobode autora i autonomnosti urednika i rubrika".

Kako se Uprava i Nadzorni odbor uporno ostajali nijemi, ovo je priopcenje Urednistva, u kojem se daje "puna potpora uredjivackoj politici" sada vec bivseg urednika, postavljalo mnoga otvorena pitanja, medju kojima se isticalo jedno - ako je Jovic vodio "dobru uredjivacku politiku", za koju ima potporu svojih kolega, zasto je onda morao otici. Zbog samo jednog teksta - malo je vjerojatno.

Istina, u medjuvremenu se oglasio potpredsjednik Nadzornog odbora "Slobodne Dalmacije d.d." Marin Crnja, koji je objasnio kako je Jovic smjenjen "jer se umorio", banalizirajuci cijeli slucaj tvrdnjom kako "urednicki posao trosi ljude". Potvrdio je kako su "Stjepan i Ivan" svakako pozurili Jovicevu smjenu, naglasavajuci kako taj tekst niposto nije presudio.

Kada vec celni ljudi "Slobodne", kao ni vladajuci HDZ, koji inace nadzire vecinski paket dionica lista, nisu zeljeli reagirati to su, po obicaju, ucinili novinarski i politicki kuloari. Oni sporni razgovor "Stjepana i Ivana" komentiraju na nacin kako je hrvatsko novinarstvo dobilo svoju verziju cuvene humoreske "Vojko i Savle", sto ju je 1987. godine objavila beogradska "Politika". Bio je to, kako se ovdje tumaci, nagovjestaj preuzimanja vlasti u Srbiji od strane Slobodana Milosevica, te stoga mnogi u Hrvatskoj vec postavljaju pitanje - nisu li i Jovicevi "optimista i pesimista" nagovjestaj polaganog odlaska vladajuceg HDZ-a, a mozda i znak poljuljanih pozicija i samoga "oca nacije" - Franje Tudjmana?

DARKO BARAC