I SLUZBENO RAZGOLICEN DRZAVNI KRIMINAL
AIM, ZAGREB, 26.1.1996. O rastrosnosti hrvatske politicke elite u proslih nekoliko godina nezavisni su mediji u Hrvatskoj napisali tomove i tomove novinskih tekstova. U Globusu, Feral Tribuneu, Novom listu, u nedavno pokrenutom tjedniku Nacional, pa i ponekom tekstu koji se probio u novine u drzavnom vlasnistvu, moglo se procitati bezbroj opisa bogacenja i krezovskog ponasanja politicara i njima bliskih novih bogatasa, koji su se istovremeno predstavljali zastitnicima drzavnih interesa.
Medjutim, to su bili tekstovi novinara "izvan vladajucih struktura" i lako ih se moglo strpati u saroliko i sve vece drustvo "unutarnjih i vanjskih neprijatelja". Uglavnom, nakon tih tekstova nista se nije dogadjalo - psi su lajali, karavane prolazile.
No, ovih dana se pojavio tekst "iznutra", koji otkriva kako su "najdrazi sinovi naseg naroda" trosili zajednicki novac prikupljen u budzet iz poreza koji placaju svi gradjani. Tekst koji ponovo potvrdjuje vjerodostojnost vecine dosad napisanih novinskih tekstova o drzavnom kriminalu.
Rijec je o prvom izvjestaju Drzavne revizije o tome kako su vlada i ministarstva, zatim jedinice lokalne uprave i drzavni fondovi raspolagali budzetskim prihodima, tj., kako je drzava trosila zajednicke pare. Drzavna revizija je tijelo osnovano prije dvije godine, a izvjestaj o kojem se govori prvi je proizvod te kuce.
Na celu Drzavne revizije nalazi se Sima Krasic, gorljiva hadezeovka, rodom iz Hercegovine, prema pricama "revolucionarni asket" - strog i uporni borac protiv korupcije i kriminala. Kuloari doduse nude i drugu verziju: Krasicka bi kazu zataskala nalaz - o kojem bi trebali raspravljati i saborski zastupnici - da nepravilnosti nisu tako velike da ih je nemoguce prikriti. Zagovornici ove teze ukazuju na cinjenicu da su revizije radjene ispitivanjem slucajno odabranih uzoraka, pa je ono sto se naslo u izvjestaju Drzavne revizije tek vrh ledenog brijega, koji ipak strsi toliko da otkriveni mutez nije bilo moguce jednostavno pomesti pod tepih.
Kriticari dodaju i da se izvjestaj bavi svim vladinim uredima i ministarstvima, da su revizori uspjeli doprijeti i do nedodirljivog Ministarstva obrane, ali je vec tokom obavljanja pregleda stigao nalog, navodno "odozgo", da se revizori povuku. Nalaz bi zato bio jos opsirniji, jer revizori nisu obavili posao niti u Ministarstvu unutarnjih poslova, koje je uz ministarstvo obrane najveci potrosac novca iz budzeta.
Cijeli izvjetaj ima oko 1.400 stranica i vec se letimicnim pregledom uocava da ni jedno ministarstvo nije proslo bez vecih ili manjih primjedbi na nacin na koji su u 1994. godini trosili drzavni novac ili raspolagali drzavnom imovinom.
Stvari pocinju na samom vrhu: drzavni revizori otkrili su i u izvjestaj napisali kako je ovlasti prekoracio i bivsi premijer Nikica Valentic: ne samo da je Osjeckoj zupaniji i njenom prvom covjeku Branimiru Glavasu dodijelio daleko najvise sredstava iz stavke zvane "hitna pomoc za ublazavanje steta od elementarnih nepogoda" - oko 2 milijuna DEM - nego je Glavasu protuzakonito, bez odluke Vlade, uplatio i dodatnih 300.000 DEM, kao pomoc za gradnju poslovno-sportskog aerodroma, koji manje-vise radi samo kad s njega Glavas polijeze na kakav sluzbeni put.
Medju ionako rastrosnim ministrima, istice se Ivan Parac, u vrijeme revizorske istrage ministar rada i socijalne zastite. Parac je kasnije postao glavni direktor Hrvatske televizije, a sada se u Ministarstvu vanjskih poslova, kazu, priprema za prvog hrvatskog ambasadora u Beogradu. Paracevo ministarstvo trosilo je stotine tisuca maraka kupujuci razlicitu robu i opremu od brojnih privatnih poduzeca - a sve bez obaveznog javnog natjecaja.
Paracevo "lezerno" vodjenje ministarstva obilato su koristili njegovi sluzbenici. Jedan od njih "organizirao" je svoje privatno poduzece da bude gotovo ekskluzivni dobavljac za ministarstvo. Naplatio gotovo pola milijuna maraka za uredski namjestaj, gradjevinske usluge, knjige, cak i sanitarnu inspekciju, a drzavni revizori kasnije medju papirima u ministarstvu nigdje nisu pronasli ni traga dostavnicima, otpremnicama ni primkama: iako placena, roba nikad nije bila isporucena. Jedini epilog jest da je Ostap Bender, imenom Bojan Jancijev, otpusten iz drzavne sluzbe.
Sluzbenici su za svoje poslove imali perfektan uzor - samog ministra Paraca. On se za osobne potrebe obilato koristio sluzbenom "Diners" karticom. Godisnja ministrova clanarina u "Dinersu" placena je iz kase ministarstva, za hrpu potrosenog novca uopce ne postoje racuni, pa su tako deseci tisuca maraka drzavnog novca potroseni na privatne potrebe. Najnoviji novinski napisi objavljuju da je na slican nacin Parac upravljao i HRT-om
- novcem televizije placao je basnoslovne svote za odjecu i reprezentaciju svojih suradnika.
Uz bok Paracu je i Vesna Girardi-Jurkic, sada ambasador Hrvatske pri Unescu u Parizu, ranije ministarka prosvjete i kulture. Zahvaljujuci njenoj "vjestini" u vjetar je takodjer otislo nekoliko stotina tisuca drzavnih "orlica". Na primjer, njeno je ministarstvo platilo oko 250 tisuca maraka za peterosobni stan namijenjen jednom od ministarskih pomocnika. Stan je gradila slovenska firma "Stavbar", smanjivsi ga u medjuvremenu na cetverosobni, pa je "nezadovoljni" pomocnik odustao od useljavanja. Pokusaj ministarstva da dobije natrag novac ulozen u stan propao je zbog nekih komplikacija oko prebijanja dugova. Na kraju je stan ostao slovensko vlasnistvo, a ministarstvo natrag nije dobilo ni pfeninnga.
Jurkicka je usto narucila 300 tisuca maraka vrijednu kompjutersku opremu, a revizori ni jednom od tih kompjutera nisu usli u trag. Ministarstvo kulture i prosvjete sufinanciralo je i dio place Mirka Novosela (poznatog kosarkaskog trenera i pomocnika ministra zaduzenog za sport) knjizeci njegovih 5.000 kuna (oko 1.400 DEM) kao materijalni trosak ministarstva.
Ministar Niko Bulic, zaduzen za resor turizma, potrosio je stotine tisuca maraka na nepotrebne luksuzno opremljene turisticke prospekte, iako turisticke sezone gotovo da nije bilo, ministarstvo znanosti izdvojilo je 4 milijuna maraka za gradnju instituta za proucavanje mozga koji inace vodi ministar dr. Ivica Kostovic, zaposleni u ministarstvima radili su na crno, hranili su se i oblacili drzavnim novcem, i tako dalje, i tako dalje...
Mnogi funkcionari i sluzbenici zaposleni u vladi i Saboru dobili su tokom 1990. i 1991., znatne stambene kredite, na rok od 10 godina, s kamatama od samo dva posto. Kupovali su stanove na najboljim zagrebackim lokacijama. Ali u ugovorima nije bilo devizne klauzule i vrijednost njihovih kredita iskazivala se u tada vazecoj valuti - hrvatskom dinaru.
Inflacija je u medjuvremenu ucinila svoje i tri godine kasnije Drzavna je revizija u vladinom Uredu za opce poslove, koji je davao kredite, pronasla mnostvo uplatnica s iznosima manjim od jedne marke! No, imena korisnika kredita nisu navedena u izvjestaju.
Posebna prica su automobili, nabavljani za "sluzbene potrebe"... Tesko je i izbrojiti sva vozila najvise klase, najpoznatijih svjetskih marki, koja su se nasla u voznim parkovima ministarstava. Za vecinu nije placen porez, nabavljana su bez zakonito donesenih odluka, a nije jasno ni tko ih vozi, ni gdje zavrsavaju nakon sto neko vrijeme budu upisana u imovinski popis nekog vladinog tijela.
Jedan od najnemoralnijih postupaka drzavnih sluzbenika jest poslovanje novcem namijenjenim najsiromasnijim slojevima stanovnistva i nezaposlenima. Naime, Republicki zavod socijalne zastite dobio je prosle godine iz budzeta oko 220 milijuna njemackih maraka namijenjenih za pomoc siromasnim gradjanima. Za tu je svrhu utrosio samo 36 posto tog novca, a ostalo je otislo na odrzavanje i funkcioniranje samog fonda, medju ostalim, zaposleni u fondu protuzakonito, i jos na racun siromasnih, povecavali su svoje place. Zavod za zaposljavanje dobio je lani oko 180 milijuna maraka za naknade za nezaposlene. Do njih je stiglo oko 115 milijuna. Ostatak od 65 milijuna DEM potroseno je na automobile, posudjeno nepoznatim poduzecima i spiskano na drugi nacin...
Ali bez obzira na razmjere otkrivenog, tesko je ocekivati da ce i taj izvjestaj izazvati kakve efekte. Iako bi se u normalnoj drzavi odmah pristupilo uredjivanju depadansi za ministre u postojecim zatvorima, ustanovljene pronevjere, utaje poreza, nezakonitosti, neracionalno trosenje novca, kupovina luksuznih automobila, stetni ugovori, rjecju, pljacka drzave, dici ce tek malo prasine u saborskoj raspravi. Za hrvatsku akciju "ciste ruke" trebat ce cekati dok se ne postigne balans politickih snaga.
Jedini pozitivni efekt mozda ce biti taj da izvjestaj Drzavne revizije malo pripomogne da se takva ravnoteza prije postigne. Jer, vec na proslim izborima klatno interesa biraca pocelo se, polako ali sigurno, pomicati od opcedrustvenih i drzavnih prema lokalnim i individualnim problemima, a korumpiranost vlasti, vidjelo se poslije izbora, imala je utjecaj i na dosta birackih odluka.
IGOR VUKIC