INTERVIEW: Dr HARIS SILAJDZIC, PREMIJER VLADE BiH U OSTAVCI

DAVNO SAM ZAVRSIO SA STRANKOM DEMOKRATSKE AKCIJE

AIM SARAJEVO, 24.01.95. * Odustali ste od formiranja nove centralne Vlade u BiH, po svemu sudeci zbog jos jednog pokusaja vladajucih stranaka SDA i HDZ da sacine Vladu koja ce djelovati na dva kolosjeka, zapravo dva suprostavljena tabora.

• Da, ali te dvije stranke imaju navise predstavnika u bosanskom parlamentu, sto je cinjenica. Medjutim, ovdje se ipak radi o necem drugom. Na posljednjem zasjedanju republickog parlamenta, nakon kojega sam povukao kandidaturu za novog mandatara centralne Vlade, bile su dvije varijante Zakona o Vladi, jedna koju je sama Vlada predozila, a druga se pojavila naknadno. Za Vladin prijedlog glasala je vecina zastupnika - i to dva navrata jer je bilo tvrdnji da prvi put glasovi nisu dobro izbrojani - te su, dakle, dva puta velikom vecinom zastupnici izglasali pomenuti prijedog o Zakonu o Vladi. Zakon je nakon toga usvojen i raspravljalo se vec o drugoj tacci dnevnog reda. No, iznenada su zastupnici Hrvatske demokratske zajednice reagirali na vec usvojen Zakon rijecima "Nismo se mi tako dogovorili", misleci vjerojatno na intrene dogovore HDZ i SDA, nakon cega su zastupnici Stranke demokratske akcije zatrazili jednosatnu pauzu. S nje su se vratili sa sasvim drukcijim misljenjima, iako su prethodno imali mjesec dana za razmisljanje o tom prijedlogu, te je upriliceno ponovno glasanje o nekom novom prijedlogu. Po mom misljenju doslo je do slamanja volje zastupnika, jer su isti ljudi nakon sat vremena pritisaka i ubjedjivanja glasali suprotno svojoj volji koju su, uostalom, dva puta prije toga javno iskazali. Ta nemoc zastupnika da glasaju shodno svom misljenju je nepatvoren dokaz da ti predstavnici gradjana u parlamentu ne smiju iskazati svoju volju i misljenje. Ja, kao premijer Vlade, odgovoran sam prema Ustavu upravo tom parlamentu, dakle ljudima koji su u stanju da, pod necijim pritiskom, promjene volju republickog parlamenta kad god im se to naredi! Dakle, ja zapravo trebam da odgovaram, ne parlamentu kao najvisoj instituciji drzave, nego nekolicini ljudi cije se naredbe u tom tijelu slusaju!? Ne, ja to necu! Ne prihvatam to! Zelim da za svoj rad odgovaram citavom i slobodnom parlamentu, kako to Ustav ove zemlje nalaze, a ovo sto se desilo je klasicno suspendiranje parlamenta. To je suspendiranje demokracije, a ja iskreno mislim da Bosna i Hercegovina nema niakvu sansu bez demokratizacije.

* Taj je dogadjaj, ipak, posljednja karika u nesuglasicama oko Vlade i onoga sto se ovdje vec mjesecima naziva "slucaj Silajdzic". I sami ste, za vrijeme mandata premijera bh. Vlade, nerjetko izjavljivali kako se nalazite u pat-poziciji jer ministri svoje odluke donose u stranackim centralama a ne ministarskom kabinetu?

• Da, to je bilo ocigledno. Ja nekako i mogu shvaiti da su se proteklih godina donosile odluke na brzinu, vrlo cesto bez ikakvih konzultacija i propisanih procedura, ali bio je rat. No, te ratne navike ne mogu se prenositi u mirnodobsko odlucivanje, u parlament i politicki zivot uopce. Rat je zavrsen, mi smo pitpisali mir. Moramo se vratiti na mirnodobsko odlucivanje i demokratske procese kakve znamo. Bilo bi pogubno da ponovno ostanemo na odlucivanju od strane pet, sest ljudi. Bosna i Hercegovina, nakon svega sto je dozivjela, sasluzuje nesto bolje, zasluzuje demokraciju.

* Mozete li s ove distance, kao covjek koji odlazi s premijerskog mjesta, reci koliko ste uopce mogli ucestvovati u izvrsnoj vlasti BiH, primjerice s pozicija transfera novcanih sredstava koji su isli preko tzv. "Herceg-Bosne", a nerjetko su se pominjale i novcane makinacije vezane za legalne vlasti u Sarajevu?

• Cujte, ona sredstva sto su dosla u Vladu BiH trosena su na legalan nacin i o tome svjedoci dokumentacija Vlade. No, cinjenica je da smo u ovom dijelu BiH, dakle Federaciji, imali prakticno dvije drzave, dva budzeta, sve dvojne institucije pa cak i dva telefonska sistema. I to je, nazalost, jos uvijek tako. Bilo je vrlo, vrlo tesko raditi u takvim uvjetima gdje je rad Vlade bio sveden i otvoreno prenesen u prostorije dvije stranke, SDA i HDZ. Sasvim je jasno da su sve ono, sto je trebala raditi Vlada, zapravo radile te dvije stranke. Tako je rad Vlade bio gotovo nemoguc. Primjerice, ministri hrvatske nacionalnosti uglavnom nisu sudjelovali u radu centralne Vlade, sto im ja osobno mogu i ne zamjerti, ali zamjeram na politickoj odluci, koja je naravno donesena na sasvim drugom mjestu, a to je da se na svaki nacin umanji uloga centralne Vlade. Zapravo, u Bosni i Hercegovini egzistira vlada "Herceg-Bosne", potom vlada bosanskih Srba u njhovom entitetu, zatim na teritoriju koji kontrolira Armija BiH bezbroj ratnih predsjednistva, okruga, opcina i svih mogucih drugih paralelnih organa i centara odlucivanja. Zamislite u takvim uvjetima poziciju centralne Vlade. Ipak, parlament je dao pozitivnu ocjenu o radu moje Vlade, gradjani su dali istu takvu ocjenu, pa i medjunarodna zajednica kroz Svjetsku banku ili Evropsku Uniju. A poteskoce su bile ogromne, ne samo financijske nego i politicke prirode. Zapravo, prije svega politicke.

* Gospodine Silajdzicu i u domacoj a i medjunarodnoj javnosti uvrijezeno je misljenje da iza nesuglasica oko Vlade zapravo stoji unutarstranacki sukob liberalne frakcije u SDA koju ste vi predvodili i tvde kojoj pripadaju ostala dva dopredsjednika te stranke pa i sam partijski lider Alija Izetbegovic. Takvo sto potvrdjuje i sama SDA najavama o vasem iskljucenju iz rukovodecih organa na narednom plenumu stranke. Je li to vas konacni razlaz sa Strankom demokratske akcije?

• Pa, ne mogu oni donijeti nikakvu odluku o mom iskljucivanju iz rukovodsta stranke jer ja sam jos prije godinu dana dao ostavku na mjesto dopredsjednika.

* Dakle informacija o vasem pismu-ostavci koja se prosle godine pojavila u medijima, a koju je liderstvo SDA demantiralo, je ipak tacna?

• Jeste. Dao sam tada ostavku i ta je ostavka jednostrana odluka, dakle moja odluka, o kojoj ta stranka nema vise sta raspravljati. To je, zapravo, vec poodavno zavrsena stvar i formalno i neformalno. Dakle moje navodno iskljucenje iz rukovodstva SDA su samo njihove price, jer je vec odavno poznato da se ja ne slazem s onim sto se zove rukovodstvo Stranke demokratske akcije. To je grupa ljudi koja ima aspiracije da predstavlja citavu stranku, a pojedini medju njima cak i citav narod! Ja zaista ne mogu stajati iza poteza rukovodstva te stranke, sto je manje-vise vec postalo javno. Naravno, razlicita misljenja nisu sporna, sporan je nacin kako se s njima obracunava, kako se ona rjesavaju. Zapravo, posljednji dogadjaj u parlamentu koji sam na pocetku pominjao, dokaz je kako ta stranka prisiljava ljude da glasaju mimo svoje volje. Oni mozda i mogu biti prisiljeni, mozda je to njihov izbor. Moj nije, i ne zelim biti prisiljavan raditi ono za sto mislim da nije ispravno.

* Sta zapravo konkretno zamjerate Stranci demokratske akcije?

• Pazite, ja mogu govoriti samo o politickim opcijama jednog djela ljudi u toj stranci, tacnije o ljudima u vrhu te stranke. Radi se o tri-cetiri, mozda pet-sest ljudi koji sve kreiraju, a ne o jednoj stranci. Bio sam dovoljno dugo u Stranci demokratske akcije i znam kako sta u toj stranci funkcionira. Vjerujte, obicni ljudi koji su potpisali pristupnicu za SDA uopce nemaju predstavu sta se sve u vrhu te stranke dogadjalo, i kako su se donosile odluke. Odlucivalo se u jednom vrlo, vrlo uskom krugu ljudi, a njihove su se odluke potom reflektirale na cijelu drzavu. Jedno se vrijeme to moglo i tolerirati, mislim naravno na ratni kaos, no sada je to nedopustivo.

* Nedavno ste izjavili kako je rjesenje mozda trebalo biti u zabrani rada svih politickih stranaka tijekom rata. Sto je uopce takva solucija mogla promjeniti?

• Da, zaista tako mislim. Pa, to su Englezi pametno uradili pocetkom drugog svjetskog rata. Jer, kako nastaviti nekakav normalan parlamentarni zivot za vrijeme rata?

* Koji bi, u tom slucaju, bio nacin rukovodjenja drzavom?

• Kolektivno! Evo, postoji Predsjednistvo BiH koje u skladu sa Ustavom ima u ratu sve ingerencije rukovodjenja drzavom. U tom su tjelu predstavljeni svi narodi i gotovo sve parlamentarne stranke.

* Ali, gospodine Silajdzicu, pa upravo je to Predsjednistvo do nedavno i imalo sve ingerencije Skupstine. Zar zaista mislite da clanovi Predsjednistva koji nisu clanovi SDA imaju istu mogucnost odlucivanja kao sto to cine gospodin Izetbegovic ili Ganic?

• To, naravno, ne mislim. Ne pada mi na pamet da to kazem! Ja znam da odlucivanja nije bilo ni u Vladi, ni u Predsjednistvu. To znam i kao predsjednik Vlade, i kao clan tog Predsjednistva. Zapravo, za vrijeme rata bilo nas je u prosirenom sastavu Predsjednistva cak deset, ali sam ja za vecinu svari, otvoreno vam govorim, saznavao iz novina! No, formalno-pravno u Predsjednistvu se moglo ravnopravno sudjelovati jer je, po Ustavu, mjesto gdje se odlucuje, a ne stranacke prostorije.

* Nskon konacnog razlaza sa Strankom demokratske akcije u javnosti se spekulira oko vaseg formiranja nove stranke, ali i prikljucenja nekoj opozcijskoj stranci. Kakvi su vasi planovi?

• Jos uvijek nisam ni sa kim o tome razgovarao, ali takva mogucnost postoji i ja cu o njoj sigurno razmisljati.

* Oprostite, o cemu? O novoj stranci ili prelasku u neku opozicijsku?

• Pa ... (smijeh) i o jednoj, i o drugoj mogucnosti. Jos nisam definitivno odlucio, mada vam zelim reci da mi nije stalo ni malo do nekakve vlasti. No, ne mogu gledati kako se vracamo na jedan nacin odlucivanja od prije rata, zapravo povratak u politicko vrijeme odlucivanja prije rata, nakon cega je uslijedilo sve sto se desilo. A to se, nazalost, ovdje upravo desava.

* Vasi stavovi se, ipak, diomaju opozicijskim, a ovo sto govorite dovoljno ukazuje da se ne namjeravate povuci iz politickog zivota?

• Ne, za sada ne. No, da je sve kako treba, vjerojatno bih vrlo rado istupio iz politike.

* Medjunarodna zajednica cesto potcrtava da su novi izbori kljuc rjesenja bosanskohercegovackog problema, odnosno mogucnost da s politicke scene odu protagonosti rata sa svih strana, bez obzira na kolicinu odgovornosti koju imaju za ovaj rat. Mislite li da ce se takvo sto u BiH obistiniti?

• Ja to ne znam, o tome ce narodi odluciti. Mi se moramo navici na to da ce biti izbori, da postoje razlicita misljenja i da gradjani trebaju glasati po svojoj zelji. Takodjer, moramo se navici da nitko nema apsolutnu vlast i da je osnovna stvar koja se mora sprijeciti upravo to - apsolutizacija vlasti u rukama nekoliko ljudi. Ukoliko obezbjedimo krajnju slobodnu izbora, ukoliko obezbjedimo slobodne medije sto je vrlo bitno, imat cemo jedno politicko sarenilo u kojem ce gradjani BiH koju su prezivjeli ovu kataklizmu izabrati ono sto zele. Ne moze im se se vise s jednog mjesta govoriti sta trebaju raditi i sta je, navodno, bolje za njih. Jer, sta zele gradjani BiH mi to zaista ne znamo. Ovdje se djeluje na osnovu legaliteta od prije pet godina, dakle od prije rata. A mi smo od tada, iskustveno a ne vremenski, prozivjeli najmanje pola stoljeca, i mnogo se toga izmjenilo. Gradjani BiH trebaju izabrati ono sto zele, jer pitanje je da li su njihove danasnje zelje iste kao na izborima prije pet godina. Pitanje slobodnog izbora bit ce presudno, jer je nedopustivo jos jednom naturati gradjanima vlast po sistemu "Ovaj je covjek dobar za tebe, moras za njega glasati". Uostalom, tko to moze znati bolje od mene, kao gradjanina, sta meni valja?

* Gospodine Silajdzicu, upravo ste se vratili iz Mostara nakon jos jednog pokusaja prevazilazenja teskoca u toj najosjetljivijoj tocci Federacije. Je li uopce moguce razrjesiti pitanje Mostara, ali i drugih spornih mjesta u Federaciji BiH, s istim pregovaracima i s bosnjacke i s hrvatske strane koji su suodgovorni za medjusobni rat?

• Moguce je, ali ne s ekstremima. Ekstremi to nece moci, a normalni ljudi - zasto ne? Prije svega, mislim da Mostar treba otvoriti gradjanima s obje strane Neretve za slobodnu komunikaciju. U Mostaru sam ponovno razgovarao s hrvatskim predstavnicima, pa i s ministrom obrane Republike Hrvatske gospodinom Gojkom Suskom, i on se takodjer slaze da je moguce naci rjesenja na osnovu Daytonskog sporazuma, plus odredjeni distrikt koji treba biti multietnicko jezgro, jer je taj grad i prije rata bio visenacionalan. Jer, ukoliko u Mostaru kazemo "Ne! Tu treba biti linija razgranicenja kako nalaze linija fronte" onda cemo privatiti kao nekakva pozitivna rjesenja sva etnicka ciscenja i istjerivanja ljudi iz njihovih domova, nadajuci se kako ce to medjunarodna zajednica kad-tad legalizirati. Bez obzira sto takvim etnnickim podjelama i protjerivanjima ne bi bilo kraja, i sto nitko od nas ne bi bio suguran u svom vlastitom domu.

* Upotrebljavate slicne floskule koje se uobicajeno pominju pri objasnjavanju neimplementiranja Federacije BiH. I bosnjacka i hrvatska strana, naime, papagajski ponavljaju kako "Federacija nema alternativu" a da su za sve krivi neciji ekstremi. O kojim se ekstremistima radi kad sve dokumente i sve pregovore vode, navodno, legalno izabrani predstavnici naroda?

• Vidite, tako to ovdje zapravo i ide. Svi se zaklinju u Federaciju, a ona ne stima. Potom se svi pitaju tko su i gdje su ekstremi, a ntiko ih ne imenuje. Evo, upravo sam u Mostaru, na "hercegbosanskoj" TV, gledao jedan intervju od kojeg mi se ledila krv u zilama. Ucesnici intervjua imaju, naravno, ime i prezime i javno govore stvari koje potpiruju medjunacionalne antagonizme, ako ne i gore.

* Mislite na skandalozni interview novinarskog aparatcika Smiljka Sagolja s izvjesnim Mladenom Misicem, zapovjednikom Druge mostarske bojne HVO-a, koji tvrdi da su Bosnjaci "saka gubavaca koja ce postivati hrvatske zakone, ili ih nece biti"?

• Da, mislim upravo na taj interview. Dakle, s takvim emisijama, izjavama i novinarima koji pokusavaju od sugovornika izvuci sto otrovnije izjave, kani se praviti zajednicki zivot!? To je nemoguce, to ne ide tako.

* Moze li se uopce govoriti o rentegraciji Bosne i Hercegovine uz postojece rezime u susjednim zemljama, dakle Beogradu i Zagrebu?

• Nazalost, ne. Reintegracija BiH i normalan zivot u ovoj zemlji zavise od demokratskih procesa u Srbiji i Hrvatskoj. Ne moze se u Bosni praviti nekakav demokratski vakum izmedju te dvije zemlje. To je jednostavno nemoguce ocekivati. Izostajanje demokratskih procesa susjednim zemljama, automatski u BiH pospjesuje ovdasnje nedemokratske procese. To je sasvim sigurno. Sve ce zemlje, zapravo, svoj prvi ispit polagati prilikom isporucivanja ratnih zlicinaca. Jer, svi ratni zlocinci, bez obzira tko su i sto su, moraju biti kaznjeni.

* Pitanje reintegracije Sarajeva u cjelovit grad takodjer privlaci paznju medjunarodne i domace javnosti. Mislite li da su bosanske vlasti mogle, uz asistenciju medjunarodne zajednice naravno, dati dodatne garancije sarajevskim Srbima koji, prestraseni i nepovjerljivi, napustaju okolicu Sarajeva, cak i kad se radi o gradjanima srpske nacionalnosti koji nemaju nikakve osobne odgovornosti za rat i ratna desavanja?

• Iskreno receno, ne znam sto se jos moglo reci tim ljudima. Sto god da se kaze, zapravo, moze biti ispolitizirano, protumaceno kao stav datog trenutka ili demagogija. Ako ti ljudi zele znati sta ih ceka u Federaciji i pod, kako oni kazu, "muslimanskom vlascu" neka pogledaju sta smo radili i govorili protekle cetiri godine. Nas kredibilitet lezi u nasoj proslosti.

* Ta proslost, gospodine Silajdzicu, ipak nije bezgresna, a informacije koje o Federaciji BiH plasira paljanska medijska masinerija, te gradjane zasigurno dodatno plase.

• Bezgresna, svakako nije, a i sam osobno ne vjerujem u bezgresnost ljudi, dakle vlasti i politike. Pogotovo ne u ratu. No, zivot u ovom djelu BiH je daleko bolji nego u njenim ostalim djelovima ili rezimima. Jer, jedno je ipak nepobitna istina: ovdje je zastita ljudskih prava bilo pravilo, a obratno je bio izuzetak.

DRAZENA PERANIC