POVODOM SMJENE PREMIJERA VLADE BiH

POLITICKI TRANSFERI OPOZICIJE I VLASTI

SARAJEVO, 23.01.95. Smjena Harisa Silajdzica, ili kako to sarajevske vlasti nazivaju "Silajdzicevo povlacenje s funkcije premijera republicke Vlade", predstavlja kulminiranje tinjajuceg sukoba na relaciji premijer - SDA, odnosno prociscavanje stranackih redova od nelojalih clanova s kojima se nastupajuca predizbora kampanja moze pokazati problematicnom.

Nesuglasice i javne konfrontaicje celnika ove stranke (Silajdzic je zvanicno jos uvijek dopredsjednik Iztbegoviceve patije) vremenom su se iskristalizirale u suprostavljene opcije unutar SDA. Inkriminirani Silajdzic, kako se tvrdi, predvodi malobrojno liberalno krilo stranke, a Izetbegovic, uz beskrajnu lojalnost druga dva stranacka dopredsjednika (E.Bicakcic i E.Ganic), takozvanu tvrdu opciju SDA. Uz jacinu i brojnost Izebegoviceve opcije, kako u samoj stranci tako i u drzavno-vojnim funkcijama, Silajdziceva smjena je vec mjesecima pitanje dana. Bez obzira na to sto medju gradjanima, sada vec bivsi premijer, kotira daleko bolje od bilo kojeg clana vladajuce partije, pa i samog Izetbegovica.

Zavrsetak mirovnih pregovora o Bosni - na kojima je, po tvrdnjama sudionika, Silajdzic bio najomiljeniji gost Daytona, odnosno onaj s kojim su americki tutori u BiH najlakse pronasli zajednicki jezik - oznacio je vrijeme razracunavanja s "neobuzdanim" stranackim dopredsjednikom. Njegova nazocnost u partijskoj centrali postala je, naime, ne samo nepozeljna vec opterecujuce opasna. Razdvajanje republicke i federacijske Vlade te reduciranje ministrastava i kandidiranje ministara po iskljucivoj volji vodstva SDA i HDZ - sto se sukobilo sa Silajdzicevim prijedlozima i zahtjevima - bili su zadnja karika u izguravanju Silajdzica iz njegovog najjaceg uporista - premijerskog kabineta.

Nakon izgona iz tog kabineta tesko je vjerovati da ce Silajdzic zadrzati i svoju drugu funkciju - dopredsjednika Stranke demokratske akcije. Jos tijekom proslogodisnjih sukoba s partiskom centralom pominjala se mogucnost Silajdzicevog formiranja nove stranke ili priklanjanja nekoj od opozicijskih. U ovoj drugom slucaju najcesce je pominjana Unija bh. socijaldemokrata zbog podrske koju je Tuzla iskazala Silajdzicu u sukobima s vrhom SDA, ali i zbog Silajdzicevog zurnog odlaska u ovaj grad nakon objelodanjivanja njegovog pisma-ostavke upucenog centrali SDA. O tuzlanskim razgovorima s celnicima UBSD u javnosti se malo sto zna, no tadasnje izmirenje Silajdzica s vrhom SDA (koje je uprilicio osobno Izetbegovic) zasutavilo je na kratko price o Silajdzicevom prelasku u opoziciju.

Ponovne nesuglasice premijera i vladajuce stranke s jedne strane, te bjelodani zaokret u desno Kadicevih Liberala i predvidjene izborne koalicije njegove stranke s Izetbegovicevom SDA s druge, zahuktale su price kako ce Silajdzic i njemu bliski clanovi SDA "zavrsiti" u Liberalima. Time bi se unutarstranacki sukob tvrde i liberalne opcije u SDA okoncao, sukobljene stranacke frakcije razmakle na podnosljivo odstojanje, a uz korporirane Liberale u koaliciji obezbjedila potpuna kontrlola nad opozicijskim blokom u kojem bi Liberalna stranka od minijaturne prerasla u buducu relevantnu.

Pripreme za transfer clanova SDA u redove Liberala obavio je sam Izetbegovic javnim pohvalama upucenim Libreralnoj stranci, predvidajuci njen dobar plasman na predstojecim izborima kao jedine prespektivne stranke za razliku od ostalih opozicijskih koje je nazvao "strankama pricalicama". Nakon ovakvih Izetbegovicevih izjava Rasim Kadic i Liberali postaju miljenici listova bliskih SDA.

Izetbegovicevo favoriziranje Liberala, jedne od najmalobrojnijih stranaka u BiH (za koju se u Sarajevu inace tvrdi da u slucaju preregistracije ne bi uspjela sakupiti trideset potpisa stranackog rukovodstva koje zahtjeva zakonodavac) potvrdilo je ovdasnja "suskanja" o popunjavanju clanstva Liberalne stranke poznatijim imenima iz SDA. Navodno, sam Kadicev pristanak na partnerstvo sa SDA je i bio motiviran ocekivanjem jacih igraca koje ce centrala SDA prebaciti u ovu stranku, a uz poznata razilazenja vladajuce stranke i Silajdzica, naivno se ocekivao da ce upravo premijer biti nadoknada za prestrojavanja Liberala. Prema pisanju ovdasnje nezavisne novine "Slobodna Bosna", Kadiceve prvobitne namjere bile su da Silajdzicevo ime iskoristi u predizbornoj kapanji "na nacin kako su slovenacki Liberali upotrjebili autoritet dr. Janeza Drnovseka". No, kako je tesko ocekivati da bi Silajdzic (za kojeg unutarstranacki protivnici tvrde da je izuzetno samoljubiv) pristao biti dopredsjednikom mladjanom Kadicu, isto je tako za Liberale bilo neprimjereno ocekivati kako ce njhov lider Rasim Kadic imati mogucnost izbora esdeaovaca koje ce dobiti u koalcijski miraz. U takvoj igri, naprotiv, pravo odlucivanja pripada daleko jacoj strani, u ovom slucaju SDA, te se umjesto Silajdzicevog imena, kao buduci clanovi Liberalne stranke, sve cesce pominju ministar za izbjeglice i raseljena lica Muharem Cero (od prije rata blizak Kadicu) ali i covjek koji je zamjenio Silajdzica na mjestu mandatara republicke Vlade, dr. Hasan Muratovic. Naime, novi republicki premijer deklarativno nije clan Stranke demokratske akcije, ikao njegovu lojalnost Izetbegovicu i formalnu pripadnost SDA nitko ne dovodi u pitanje. Muratovicev ulazak u Liberale i premijerska funcija tako bi istovremeno opovrgnuli opozicijske tvrdnje da je bh. Vlada jednostranacka, odnosno podjeljena na dva suprostavljena tabora ministara iz SDA i HDZ. S druge strane, bliskost Muratovica i Kadicevih Liberala potvrdjuju i njihove poslovne veze u zajednickom privatnom poduzecu "Jump", koje se iznenada od prosjecne sarajevske firme razvilo u dobrostojecu kucu koja uspjesno financira i dogadjanje na drzavnoj razini, poput nedavnog biranja sportiste godine u BiH.

No, ovdasnja top-tema ipak nije "novo ruho" Liberala vec namjere i ambicije bivseg premijera Harisa Silajdzica. Kako je najavljeno na posljednjoj predskupstinskoj sjednici Izvrsnog odbora SDA, na sljedecem plenumu ove stranke zakazanom za konac mjeseca, bit ce predlozeno (vjerojatno i prihvaceno) iskljucivanje Harisa Silajdzica iz rukovodstva stranke. Ocekivano Silajdzicevo osamostaljenje, koje mu naklonjeni zapad izgleda vec dulje vrijeme sugerira, mnogi analiticari bh. politicke scene vide kao odskocnu dasku za formiranje nove stranke. No, sam Silajdzic nikada nije potvrdio takve namjere niti ista slicno izjavio, sto moze znaciti da je ovaj obazrivi politicar temeljito analizirao slicne pokusaje, primjerice, Zulfikarpasiceve MBO u BiH ili, Mesiceve i Maloliceve HND u Hrvatskoj. Nasuprot opciji o novoj stranci Harisa Silajdzica, navodno, stoji prijedlog da na predstojecim izborima bivsi premijer bude nezavisni kandidat za najvise drzave organe kojeg ce kandidirati eventualna koalicija opozicijskih stranaka (UBSD, SDP, MBO, HSS) cije se osnivanje takodjer najavljuje.

Na odluku Silajdzica, vjerojatno, nece se dugo cekati. Predizborna bitka u BiH vec je otpocela, a kapital popularnosti koji bivsi premijer zacjelo ima, trebat ce sto prije negdje orociti.

DRAZENA PERANIC