TUDjMAN SVE VISE ZABORAVLJA

AIM, SPLIT, 19.1.1996. Tokom dvoipolsatnog podnosenja "Izvjesca o stanju hrvatske drzave i nacije u 1995. godini", kao svojevrsnog prisjecanja na ostvareno i neostvareno, podnositelj dr. Franjo Tudjman demonstrirao je ocito ne slucajnu zaboravljivost. Naime, u 150 minuta, tokom kojih je predsjednik Sabora citao knjigu, a predsjednica Zupanijskog doma zijevala, hrvatski Vrhovnik nije nasao vremena da se osvrne na neka bitna dogadjanja u Hrvatskoj u protekloj godini. Tako nije bilo ni rijeci o stanju ljudskih prava. Gdje je to Usudbenik zametnuo podatke o delozacijama, u kojima su na red dosli sada i Hrvati? Da li je stvarno i moguce da predsjednik svih Hrvata ne zna kakva je situacija sa medijima u Lijepoj nasoj? Je li moguce da jedan od najbogatijih ljudi u Hrvatskoj ne zna kakvi su sve marifetluci radjeni u procesu pretvorbe drustvenog u tko zna cije sve vlasnistvo? Ili da ne zna kako je umirovljenicima obecao bolji zivot u ovoj novoj godini, a da su samo par dana kasnije svi nadlezni, od Mirovinskog fonda do Vlade, rekli kako za to nema novaca? Je li smetnuo s uma koliko je Hrvata otislo u ekonomsku emigraciju? I je li moguce da je zaboravio koliko je stvarno ovaj rat kostao zivota gradjana Hrvatske i kakav je socijalni status onih koji su krvarili po hrvatskim ratistima?

Da se ne radi o slucajnoj zaboravljivosti, vec o svjesnom redizajniranju vremena koje je za nama, svjedoci ponavljanje opsesivnog prijedloga o preuredjenju Memorijalnog podrucja Jasenovac u Spomen podrucje hrvatskih ratnih zrtava, pri cemu bi "uz obiljezja svim zrtvama fasizma na tom prostoru svoj spomen nasle i sve zrtve komunizma (prenosenjem posmrtnih ostataka i kostiju iz otkrivenih jama), te sve zrtve Domovinskog rata", uz pojasnjenje da bi se za svakog poginulog za slobodnu Hrvatsku postavio spomen kamen ili kriz s imenom - da ne bi bilo dilema o kojim se sve zrtvama rata radi.

Nakon sto je vec u udzbenicima, medijima, na ulicama i trgovima u proteklih pet godina preinacio ne samo ideologiziranu vec i stvarnu povijest kako bi sprao sa sebe svoje "mladenacke zablude", "Otac nacije" sada i definitivno pokusava dogradnjom mijenjati memorijalne centre nakon sto je to vec dinamitom ucinjeno sa gotovo svim spomen obiljezjima njegovih suboraca iz onog - Drugog svjetskog ratta, te time i definitivno baciti u zaborav dio povijesti ovog prostora i naroda koji obitava na njemu vec stoljecima.

Pritom mu ocito nista nije sveto, jer ako NDH i jeste bila odraz vjekovnih teznji hrvatskog naroda za svojom drzavom, on kao da zaboravlja zasto su se njegov otac, brat, pa i on sam opredjelili za partizane, a ne za ustase. Radi se, dakle, o patoloskom strahu od vlastite proslosti u kojoj se nakupilo dosta toga nepodobnog za danasnje vrijeme. Pocev od ratovanja pod titovkom, preko pozicije najmladjeg generala u "okupatorskoj jugokomunistickoj JNA" i sluzbovanja u "srbocetnickom" Beogradu, pa do rukovodjenja Institutom za historiju radnickog pokreta i glorifikacije uloge Komunisticke partije Jugoslavije u "stvaranju socijalisticke Jugoslavije".

U taj kontekst moze se smjestiti i protokolarno zaboravljivi susret predsjednika sa Brankom Miksom i Zdravkom Tomcem, kojom prilikom su trojica bivsih komunista sa smjeskom postigli konsenzus o "neprihvatljivosti ideja o vracanju, odlukama skupstine i drugih gradskih tijela, simbola bivseg politickog sustava, koje je hrvatski narod plebiscitarno odbacio jos 1990. godine". Taj primjer samo dokazuje da Tudjman u svojoj zaboravljivosti nije jedini, pa ni onda kada tvrdi da nema nikakve veze sa KP/SK kao dijelom hrvatske povijesti.

Pritom naravno nije bilo ni rijeci, a i inace se ne moze cuti od sve malobrojnijih antifasista u vrhu HDZ-a (kojima se Tudjman u prepucavanju s Milosevicem tako hvalio) "o vracanju simbola", koje je hrvatski narod takodjer odbacio, samo pola stoljeca prije

1. godine. Je li zaboralvjeno tko je odgovoran da uniforme i znakovlje Hrvatske vojske tako neodoljivo podsjecaju na ono sto je pripadalo ustaskoj NDH-a, te da brojne jedinice HV-a nazvane po imenima ratnih zlocinaca nose prepoznatljive crne odore, a u njihovim smjestajnim objektima stoje slike odbjeglog i pokojnog poglavnika Pavelica.

Moze li se samo visokom zivotnom dobi pravdati dijeljenje odlikovanja onima sa neupitnom ustaskom prosloscu, ili onima koji su priznali da su nedavno, u ovom ratu, ubijali neduzne. Pomirba je ocito bila samo izgovor za imenovanje nekadasnjeg ustaskog duznosnika Vinka Nikolica u Sabor, ili za nereagiranje pravosudnih vlasti na intervju s ratnim zlocincem i bivsim zapovjednikom koncentracionog logora u Jasenovcu Dinkom Sakicem, kao sto se nije reagiralo ni u citavom nizu slucajeva kada se vise nego vulgarno pozivalo na netoleranciju, te nacionalnu i vjersku netrpeljivost. U medjuvremenu se izdaju kalendari sa "junacima Budakove ulice", a obecanje da ce Danijel Crljen biti izveden pred lice pravde i dalje ostaje samo obecanje. A kao to i uraditi kad nedostaje trecina sudaca nakon pet godina nove hrvatske vlasti u kojima "revansizma nije bilo".

Zbog svega je jasno da u Hrvatskoj ne postoji opasnost od restauracije komunizma vec od restauracije onog modela vlasti u kojem su Tudjman i Seks bili general i tuzilac. Zbog toga kao dobar vic zvuci vrhovnicko pozivanje na postivanje Ustava i zakona, jer zaboravom je vec povrijedjena preambula Ustava koja kaze da se danasnji drzavni suverenitet Hrvatske temelji "nasuprot proglasenju NDH u odlukama Zemaljskog antifasistickog vijeca narodnog oslobodjenja, a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske i poslije u ustavima SR Hrvatske". S takvom povredom kao jasno izrazenom politickom voljom upravo su stvoreni uvjeti za sva ostala krsenja Ustava i zakona. Stoga nije tesko i u Tudjmanovom maratonskom govoru, u kojem se svako malo obrusavao na komuniste i ono sto su radili, iscitati lice i nalicje aktualne vladavine HDZ-a, pogotovo ako ne zaboravimo da ga vode upravo bivsi komunisti.

PERO JURISIN