DISTANCIRANJE EKVIDISTANCE

AIM, Skopje, 18.01.1996

Beograd bi bio rad da Skopje ostane varos na pola puta do Atine, Atina bi ga rado vidjelo kao odmoriste na tom putu, a ovdje se trude da sacuvaju bogomdanu jednaku udaljenost.*

Polovinom ovog meseca u Atini je objavljena knjiga "Iza zatvorenih vrata" u kojoj novinar Aleksandros Tarkas, inace blizak bivsem sefu diplomatije Andonisu Samarasu, tvrdi da je jos 1991. godine Slobodan Milosevic ponudio Grckoj dil oko podjele Makedonije. Zvanicna Atina je naravno, kako to i dolikuje vlastitoj drzavnoj politici u interpretaciji savremene nacionalne publicistike, sa indignacijom odbila takvu mogucnost. Bez obzira na poslovicnu rezerviranost prosjecnog Makedonca prema svim informacijama koje dolaze sa juga (kao uostalom i sa sjevera), ova se cini prilicito uvjerljivom i samo je jos jedna od potvrda da kolektivna paranoja, koja se u nekim krugovima Makedonije prigovara, nije bas potpuno bez osnova.

Bez obzira, medjutim, koliko je ko sklon povjerovati Tarkasovoj memoriji ili biljeskama, njegovo reanimiranje ne tako davnih grcko-srpskih pazarenja, samo svjedoci o sudbinskoj povezanosti triju balkanskih prstolnica i dramaticnoj isprepletanosti njihovih razlicitih interesa. Gledano iz glavnog grada Makedonije, zvanicni Beograd bi tako bio rad da Skopje ostane varos, negdje na polovini medjunarodnog puta prema Atini. Grcka, pak, rado bi ga vidjela kao neku vrstu politickog odmorista, na tome istome putu, a Skopje se, u skladu sa proklamiranim opredeljenjem o politici ekvidistance, trudi da instalira takve drustvene instrumente koji bi bogomdanu, bezmalo pa podjednaku, geografsku udaljenost, sacuvala i na svim drugim nivoima.

Odavde gledano besmisleno zatezanje Beograda u vezi sa medjusobnim priznanjem dviju drzava samo svjedoci o postojanim apetitima prema "juznim pokrajinama". Ima analiticara koji smatraju da srpska nacionalistcka politika jos uvijek racuna da ce upravo ovdje dobiti kompenzaciju za nacionalne prostore koje je nepovratno izgubila u prekodrinskim krajevima. Takva ambicija naravno nije od juce i zato se i moze vjerovati da je, u ovom ili onom obliku, trazila saradnike medju susjednim zemljama oko podjele Makedonije. Slicne motivacije upucivale su Slobodan Milosevic da svojevremeno javno predlozi svojim najiskrenim prijateljima u Atini (ali i jos nekima) svaranje trojne konfederacije, u kojoj je Skoplju, kao uostalom i u slucaju "aneksije" prijetila trajna marginalizacija i mizerni polozaj trecerazrednog partnera i kolonijalnog podanika. Donedavna uslovlavanja priznavanja Makedonije normalizacijom njenih odnosa sa "prijateljskom" Grckom, sad se pokazalo, nisu bila bas posve iskrena, mada je Slobodan Milocevic ipak pomalo zazirao od gnjeva Atine ukoliko je izda, i to u vrijeme dok je podastirala dokaze jednog iskrenog saveznistva u tim, po SRJ, veoma dramaticnim danima. Vrijeme je pokazalo da je veliki majstor politickog blefa i tu priliku istovremeno iskoristio i za dokazivanje lojalnosti Grcima, i za potrebnu kupovinu vremena i ostavljanje makedonskog dosijea otvorenim. Za, ne daj boze!

Samo politicki naivci, a takvih medju juznim susjedima nema bas previse, mogli bi povjerovati da se danas, kad je bezbroj puta dokazano da je goli interes jedina politicki relevantna kategorija, u medjunarodnim odnosima moze vjerovati floskulama o trajnim i neraskidivim prijateljstvima. Grcka, naravno, zeli sacuvati dobre veze prije svega sa Srbijom, zbog tradicije, ali i zbog cinjenice da je i sama opasno opterecena, opet tradicionalnim, suparnictvom sa Ankarom. Ali, tamo isto tako znaju da je i Beogradu veoma stalo da "tradicionalno prijatelstvo" pumpa najrazlicitijim politickim steroidima, buduci je njegova (jos jednom tradicionalna) ovisnost od solunskog prostanista tolika da se mjeri parametrima ekonomskog opstanka. Brojke pokazuju da je prije sest godina preko Soluna bivsa zajenicka drzava "pretovarila" nekih dva miliona tona roba. Dakle, i da nije onog cudnog srpskog obicaja da granice vlastitog nacionalnog prostora iscrtava posve nepolitickim flomasterima, imali bi ozbiljne razloge da se primaknu izlazu na Egej i dalje na otvoreno more.

Upravo blagodareci pomenutom srpskom obucaju, Grcka ima jedan ambivalentni odnos prema makedonskoj drzavi. Unutarnji razlozi, prije svega, a ne neka kolektivna pizma ili cesto pominjani iracionalni sovinizam, opredjeljuju zvanicnu Atinu da joj sve ove godine stoji na putu cjelosne integracije u medjunarodnu zajednicu. Ma koliko se sa juga zatezalo sa priznanjem Makedonije i zagorcavao se zivot ovdasnjim politicarima, a i obicnim ljudima, cini se da u Grckoj nikad nije bilo sporno da bi na sjevernoj granici, ako je vec ne bi bilo, trebalo izmisliti jednu samostalnu drzvau. Grcima je, ustvari, neprijatna i pomisao da bi morbidni kartografi koji su dominirali srpskim nacionalnim programom u njegovoj nekrofilnoj fazi, mogli poceti bacati pogled prema Krfu i, naravno, Solunu. I mada je velika regionalna sila i, k tomu, pod kisobranom planetarnog odbranbenog sistema, ipak, za svaki slucaj dobro dodje jedna "sanitarna" tampon zona. Pored prihvatanja politicke realnosti, i u tome bi trebalo traziti razloge odbijanja Atine da se sa Srbima upusti u poslove sumnjive perspektive.

Ni polozaj zvanicnog Skopja u ovoj ukrstenici nije posve jednoznacan. Bez da se dovodi u upit autenticnost politickog opredeljenja za drzanjem jednake distance prema svim susjedima, postavlja se pitanje kako opredeljenje i prakticno provesti. Makedonija je svojim tehnoloskim vezama, saobracajnom infrastrukturom i uobicajenim tokovima robe i kapitala, vezana za vertikalu koja od Beograda vodi prema Atini. Nepisano je pravilo da se ekonomske veze znaju iznenada pretociti u svoje politicke ekvivalente. Aktuelna makedonska vlast vec je, ustvari, izlozena pritiscima privrednog establismenta u vezi sa prisnijim odnosom naspram nekad kompatibilnim sistemima na sjeveru i jugu. Zato ubuduce mora ili pazljivo kontrolisati da se ekonomski aranzmani politicki ne institucionaliziraju ili politicki usmjeravati ekonomske procese. Prvo je nepodnosljivo tesko, a drugo neoprostivo stetno. Pise: Budo Vukobrat