STO CE IFOR U MOSTARU?

AIM, ZAGREB, 9.1.1996. Henry Kissinger jedan od najzescih kriticara "projekta uspostavljanja cjelovite Bosne i Hercegovine", neposredno nakon daytonskih parafa prognozirao je da ce najkasnije za sest mjeseci doci do obnove hrvatsko-bosnjackih sukoba. Bez obzira sa kakvim premisama i predrasudama bile potkrepljene njegove tvrdnje da "je bila ludost uopce stvarati takvu drzavu, da ona nema buducnosti, pa je treba podijeliti", neka najnovija zbivanja kao da mu daju za pravo.

Sest oklopnih vozila i 50 pripadnika spanjolske brigade IFOR-a u subotu navecer rasporedjeni su na prometnici Bulevar i tako stale izmedju zapadnog i istocnog Mostara. Ucinjeno je to na izriciti zahtjev evropskog upravitelja Hansa Koschnika, a nakon niza oruzanih incidenata u kojima je bilo mrtvih i ranjenih na obje strane. IFOR je tako neocekivano, ali samo za programere mira, prosirio svoju djelatnost i umjesto da stane na "granice" hrvatsko-bosnjacke federacije i "Republike Srpske", sto znaci dva BH entiteta, sada mu je zadaca da miri i razdvaja saveznike. Mostar je tako postao, a uvijek je i bio, kljucni kamen kusnje mogucnosti osnivanja, a onda i opstanka Federacije. Prema Daytonskom sporazumu on bi trebao biti podijeljen na sest opcina (tri hrvatske i tri bosnjacke), ali istodobno i jedinstven grad, a kako kaze Koschnik "ako Mostar ne bude ujedinjen grad, nece biti ni Federacije".

Ako je takva "podjela" dogovorena u Daytonu, ako ona znaci i spremnost na suzivot, i ako je istina da je Alija Izetbegovic pristao da Mostar bude politicko i kulturno srediste Hrvata u BiH, sto je onda sporno? Radi li se tek o incidentima koje reziraju ekstremisti s obe strane, ili pak o necem mnogo dubljem? Nema sumnje da ekstremisti, u ovom slucaju "mudzahedini" i "ustase", kako jedni druge caste, imaju razloga za stvaranje napetosti, ali bit ce ipak da je problem u razlicitom "citanju" daytonskih dokumenata.

Ovu tezu potvrdjuje citav niz izjava i konkretnih poteza koje vuku dvije strane, ne samo u Mostaru, vec ponajprije u Zagrebu i Sarajevu. Mnogo toga izbilo je na vidjelo jos za vrijeme posjeta Tudjmana Sarajevu gdje je predsjedao Vijecu za suradnju Federacije i Republike BiH sa Republikom Hrvatskom, dok je Izetbegovic tek potpredsjednik tog tijela. Hrvatski predsjednik nije krio zadovoljstvo osnivanjem Vijeca, ali tumaceci ga ne samo kao vezu sa Hrvatima u BiH, vec istodobno i kao patrona nad Federacijom, kao nadomjestak za konfederaciju u kojoj se zna tko je gazda. Tudjman je nakon sastanka izjavio da ima problema oko podjela kantona u Federaciji, koji bi prema njegovoj zamisli morali biti iskljucivo nacionalni, s tima da bi se hrvatskim proglasilo i ono sto je nekada bilo srpsko, a osvojila Hrvatska vojska.

Izetbegovic je pak konstatirao da razgovori oko Federacije stagniraju, te da hrvatska strana izbjegava potpisati niz najvaznijih medjudrzavnih dogovora. S bosnjacke strane dolaze optuzbe kako Hrvati odugovlace s ukidanjem "Herceg-Bosne", a njeni celnici, uz sufliranje Zagreba, uporno ponavljaju tvrdnje da je ona i dalje nuzna radi ocuvanja politickih, vojnih i ekonomskih interesa Hrvata. Nadalje, nakon Sarajeva nitko u javnosti ne govori o prisutnosti Hrvatske vojske u BiH, koja se po daytonskim sporazumima morala povuci do polovine sijecnja.

Tudjmanove postdaytonske izjave o Muslimanima kao izmisljenoj naciji i pokusaj spasavanja ljudi koji su optuzeni za ratne zlocine samo upotpunjuju ideju o podjeli Bosne na tri, a ne dva entiteta, ili preciznije naroda, ako se Muslimane vec ne moze prisiliti da budu hrvatski prirepak.

Bosanskohercegovacki premijer Haris Silajdzic ce ovih dana na novinarsko pitanje oko najnovijih teritorijalnih sporova u Mostaru odgovoriti protupitanjem: "Cemu uopce podjele? Mostar mora ostati jedinstven grad svih svojih gradjana. U suprotnom, nagradjujemo ono sto se u ratu dogodilo. Oni koji su srusili Stari most zeljeli su zauvijek podjeliti Mostar. Stoga, kad govorimo o podjelama na opcine, idemo na ruku tim ljudima. Mostar moze biti samo administrativno podjeljen a nikako etnicki, jer bi to bio veliki civilizacijskih korak natrag. Mi smo prisiljeni zivjeti zajedno, htjeli mi to ili ne, voljeli se ili ne. Necemo nikada svladati nesuglasice budemo li dijelili opcine na hrvatske i muslimanske. Time cemo podrzati one koji su pucali na Stari most, a pucajuci u njega oni su pucali u civilizaciju. Iskreno priznajem da to nisam ocekivao od hrvatskog desnog krila".

Silajdzic je, da ne bude zabune, jos pojasnio kako on nije protivnik Federacije sto mu se cesto imputira, ali da to mora biti "federacija kantona, a ne federacija nacionalnih teritorija. Imam problema sa ljudima koji to ne shvacaju. U Washingtonu nismo dogovorili federaciju nacionalnih teritorija, jer to znaci podjelu Bosne, nego federaciju kantona, prave demokratske tvorevine".

Ima li, dakle, eklatantnijeg primjera koji pokazuje razliku u koncepcijama i vidjenjima buducnosti Bosne od ovih Silajdzicevih izjava? Iako su one vrlo diplomatski odmjerene i uperene protiv ekstremnih desnih snaga, zapravo se radi o najocitijoj kritici sluzbene hrvatske politike. S druge pak strane oko zbivanja u Mostaru oglasili su se priopcenjem za javnost predstavnici hrvatskog naroda u Federaciji BiH Kresimir Zubak, Jadranko Prlic, Mate Tadic, Martin Raguz, Neven Tomic, Vladislav Pogarcic i Bozo Ljubic, poricuci da su "ponovno kljucni i ekskluzivni krivci za sve probleme toga grada Hrvati".

Ekstremizam, radikalizam i fasistoidno ponasanje su politicke fraze - kaze se u saopcenju - koje su postale uvrijezeni dio rjecnika ovdasnjih medija. Primjenjuje se tipicno paljanski obrazac informiranja javnosti i kreiranja negativnog javnog mnijenja prema Hrvatima. Nakon sto se demantiraju muslimanske verzije mostarskih dogadjaja i sarajevske medije optuzuje za presucivanje pune istine, u saopcenju se pita "zasto posebne izjave u povodu tih zbivanja daju samo duznosnici iz redova muslimansko-bosnjackog naroda? Ima li i nas Hrvata? Moze li se na TV BiH, koja neumorno tvrdi da je objektivna, a nadasve multi- multi... cuti i multi misljenje o tim dogadjajima? Imaju li monopol na istinu i pravo na iskaz samo Muslimani-Bosnjaci, a u Mostaru napose gospodin Orucevic (gradonacelnik istocnog Mostara)?".

Nema sumnje da su mediji opet stavljeni u funkciju politike i da je bezbroj primjera da u Sarajevu oni iskljucivo predstavljaju glas Bosnjaka i politike SDA, ali ni u Zagrebu vec godinama nije drukcije. Tako "Vjesnik" pise "da lokalne strukture u istocnom Mostaru (podrzavane djelomicno od Sarajeva) svojim postupcima ugrozavaju realizaciju dogovorenog. Kao primjer mogu posluziti maksimalisticki zahtjevi bosnjacke strane oko granica mostarskih opcina, inzistiranje na donosenju dekreta od strane Koschnika o statutu i izborima...".

Dayton, dakle, u Mostaru dozivljava svoje prve velike kusnje i prvi poraz, sto samo potkrepljuje tezu da se radi o primirju, a ne miru, pogotovo ako se i dalje neozbiljno misli da NATO svoj posao u BiH moze obaviti za godinu dana. Dok se srpska strana primirila i puni "svoj" teritorij "svojim" ljudima, ostvarujuci tako ideju o homogenim nacionalnim teritorijima, hrvatska bi to htjela ostvariti, a bosnjacka na svaki nacin sprijeciti.

U tom kontekstu, bez obzira sto bi cjelovita Bosna i Hercegovina i te kako bila moguca, ali sa nekim drugim vodjama, logicno zvuci Kissingerovo pitanje: "Sto trebaju stiti mirovne snage? Ako ce stititi crte razgranicenja onda je podjela Bosne americki cilj, a ako ce stititi granice cjelovite Bosne, onda se Amerikanci moraju orijentirati na brutalan konflikt bez sagledavanja kraja".

Znamo gdje je IFOR stao i koga je trebao razdvajati, ali sto znaci njegov dolazak u Mostar to tek treba vidjeti?

GOJKO MARINKOVIC