MOSTARSKI BULEVAR SUMRAKA

AIM, SPLIT, 8.1.1996. Potkraj prosle godine Neretva je, sasvim simbolicki, otplavila tri pjesacka mosta izmedju dviju mostarskih obala koje su izgradili Evropska unija i UNPROFOR. Nedugo zatim pucnji s obje obale ucinili su da se produbi mostarski jaz. Napete strune toga grada sve vise podsjecaju na razdoblje od prije dvije godine kad se kuhao hrvatsko-muslimanski rat u bosanskohercegovackom loncu.

Evropski optimisti su predvidjeli i dokumentima to potvrdili da ce u Mostaru od 20. sijecnja ove godine svima biti omoguceno slobodno kretanje. Umjesto toga ljudi na pocetku ove godine nerado izlaze na ulicu. Trezveniji pesimisti su upozoravali da treba pricekati sa slobodom kretanja jer rane rata su jos nezarasle, za mnoga ubojstva se zna tko ih je pocinio.

Prosla godina zavrsila je izgledno - pusten je u promet mostarski aerodrom Ortijes. Prva postdaytonska godina nade u Mostaru u rano jutro pred hotelom "Ero" zapocela je ubojstvom jednog mladica s istocne, muslimanske obale grada. Fitilj je upaljen. Pucalo se onda na hrvatske policajce na zapadnoj obali, kamenovani su civilni automobili s hercegbosanskim registracijama, pa su na Bulevaru ranjena dva bosnjacka policajca s istocne strane. U subotu 6. sijecnja je na Bulevaru, danas mozda najruznijoj evropskoj ulici koja porusena i avetinjski prazna dijeli Mostar, ubijen jedan hrvatski policajac dok je bio na duznosti. Onda je evropski upravitelj nad Mostarom pozvao IFOR da oklopnim vozilima cuva mir na liniji razdvajanja federalnih partnera i Mostar je opet dobio atmosferu koja odgovara njegovim stravicnim ratnim kulisama, a cinjenica da je IFOR-ovim prisustvom u Mostaru pogazena odluka o njegovoj demilitarizaciji - pokazala se dobrom. Stvari su ozbiljno dovedene na krajnju tocku mira i pocetnu tocku rata. Izmedju njih su IFOR-ova vozila. Dokle?

"IFOR ne moze uciniti sve u ovoj zemlji, potrebno je da sami ljudi ove zemlje preuzmu odgovornost za stanje u njoj" - rekao je americki admiral Leighton Smith nakon posjete Mostaru pocetkom ove godine.

U Mostaru se puca na policajce. U gradovima s jednom policijom to obicno rade kriminalci, a u gradovima s vise policije ili kriminalci ili druga policija. I jedno i drugo je moguce u mostarskom slucaju. Ishod, posljedica ili cilj su isti - dokazivanje i sebi i drugima da Hrvati i Muslimani ne mogu zajedno. U tom krvavom procesu kotrljat ce se kotac ratnog profita koji bi nestao uspostavom mira. Koschnik je davno ustvrdio da kriminalci s obje strane Neretve suradjuju bolje i vise nego policije. Rezultati su sve vidljiviji.

Gradonacelnik zapadnog Mostara Mijo Brajkovic upozorava da s obje strane ima ekstremista kojima je u interesu rat. Na njega i kolegu mu s istocne strane Safeta Orucevica Koschnik apelira da suzbiju strasti. Samo dva dana prije tog apela Koschnik je rekao da pitanje pucnjave na policajce nije pitanje za politicare nego za sudove. Valjda je shvatio da je u Mostaru sve politicko pitanje kad izaslanstvo policije s istocne strane nije u petak, dan prije ubojstva policajca Ljubica, doslo na zakazani sastanak u hotelu "Ero" s policajcima sa zapadne obale i evropskim policajcima na kojem su se trebali dogovoriti o mjerama sigurnosti. Imali su vaznijeg posla, izvjestio je glasnogovornik zapadnoevropske policije Howard Fox o njihovoj isprici. Prije toga hercegbosanski policajci su evropskim policajcima otkazali zajednicke patrole zbog napada na njih.

U Mostaru me nista ne moze iznenaditi - obicava reci Martin Garod, jedan iz Kosnichova evropskog tima, ali je zgranut ponasanjima rukovodstava obiju mostarskih obala. On porucuje Mostarcima s obje obale da mole boga da ne padne veca kisa jer ce ih ugroziti Neretva zbog nesanirane brane HE "Mostar". Nije u pitanju tehnicki problem, ima i evropskog novca za njenu sanaciju, ali se Hrvati i Bosnjaci ne mogu dogovoriti tko ce branu sanirati, a zajedno ne mogu. Ako ljudi ne mogu preko Neretve, Neretva ce preko njih - obilne mostarske kise sugeriraju takav zakljucak.

Rad na papirima - na Statutu grada i njegovoj administrativnoj podjeli zaustavljen je hicima po mostarskom Bulevaru sumraka, nekoliko dana poslije nego im je istekao, po daytonskom sporazumu, rok za donosenje. Kljucno mostarsko pitanje - da li predvidjenih sest gradskih opcina, tri s hrvatskom i tri s bosnjackom vecinom, znaci da se Mostar spaja ili cijepa (s podpitanjem koliko ce biti cije opcine), moze postati izlisnim. Bosansko pitanje vraca se na pocetak u sredistu Hercegovine s odgovorom kojeg je lako pretpostaviti: ako grada i gradjana bude sve manje Bulevar ce biti granica cvrstine berlinskog zida. Istovremeno dok se u Sarajevu na sastanku "na vrhu" izmedju Tudjmana i Izetbegovica pokusavala ucvrstiti federacija BiH, dolje se u Mostaru otvaralo "dno". Obje strane imaju figu u dzepu za onu drugu. Logicno, i jedan i drugi vrh predvodili su jedan krvavi medjusobni rat i tesko je ocekivati da mogu predvoditi zajednicki mir. Na posljednjoj sjednici Ustavotvorne skupstine Federacije i Skupstine BiH u iste klupe su sjeli Irfan Ajanovic i Ivo Lozancic. Nedavno oslobodjeni bivsi predsjednik Skupstine SFRJ optuzuje sadasnjeg predsjednika HDZ-a BiH da ga je godine

1. izrucio vojsci bosanskih Srba u cijem zatocenistvu je proveo vise od 900 dana i pod mukama izgubio zdravlje. Kako li ce izgledati njihov mir?

Osim opasnosti koja se osjeca u mostarskom zraku, kao i 1993., dade se povuci jos jedna analogija - i tada je u "zraku" visila intervencija NATO-a u Bosni i Hercegovini do koje nije doslo izmedju ostaloga i zbog otvaranja nove hrvatsko-muslimanske fronte koja je stvorila kompletan kaos u Bosni i Hercegovini i svjetsko jevno mnijenje dovelo u nedoumicu. Vise se nije znalo tko su "bad" a tko "good gays". Danas je NATO tu, kakav-takav mir na vidiku, i opet, izgleda, pocinje jedan novi muslimansko-hrvatski "play off" za definitivnu trodiobu BiH.

"Ako Mostar ne bude ujedinjen grad nece biti Federacije" - kategorican je Hans Koschnik. Taj grad je kljuc hrvatsko- bosnjackih odnosa. Raspad ratnog saveznistva izmedju Hrvata i Bosnjaka godine 1993. zacet u srednjoj Bosni zapecacen je u Mostaru. Inicijativama u njemu suspregnut je hrvatsko-muslimanski rat.

S druge strane Mijo Brajkovic kaze da se Mostar ne moze promatrati izdvojeno od ostataka Federacije. A u ostatku Federacije je jadno - unatoc dogovorima i deklaracijama Hrvati se ne vracaju u Bugojno i Vares, a Muslimani u Capljinu i Stolac. U ocekivanju gdje ce se napraviti prvi korak - u Mostaru ili ostatku Federacije - rade se dva koraka nazad.

Incidenti se ne biljeze samo u Mostaru: proslog mjeseca na jednom kontrolnom punktu HVO-a kod Zepca ubijena su petorica - za jedne mudzahedina, a za druge stranih drzavljana pripadnika Armije BiH. Na istom podrucju u bozicno jutro iz zasjede su ubijena dva pripadnika HVO-a u civilu sto hrvatska strana tumaci kao osvetu za prethodni slucaj.

Osvetama s muslimanske strane u Herceg-Bosni se tumaci i podizanje haskih optuznica protiv Kordica, Blaskica i drugih, kao i optuzbe na bosanskim sudovima protiv desetaka bosanskih Hrvata zbog njihove uloge u hrvatsko-muslimanskom ratu. Isti odraz na drugoj strani dobija oslobadjanje pred mostarskim sudom Ivice Rajica, koji je doduse bio sudjen zbog ubojstva petorice vojnika HVO-a, ali koji je pred haskim sudom optuzen i zbog masakra nad muslimasnkim stanovnistvom u Ahmicima.

Bosanskohercegovacka federacija, nastala u Washingtonu, znacila je prije dvije godine izlaz iz slijepe ulice bosanskog rata sviju protiv svih. Danas kad se taj rat primirio sto zbog unutrasnjih iscrpljenosti, sto zbog vanjske odlucnosti, Hrvati i Bosnjaci su na klatnu: ili ce sebi i drugima pokazati da mogu zajedno ili ce dati za pravo onima koji su pokrenuli rat uvjeravajuci sve da se ne moze zajedno.

Hrvati zastupnici u Ustavotvornoj skupstini Federacije i Skupstine Bosne i Hercegovine vec traze garancije od Sarajeva za siguran dolazak i povratak iz bosanske prijestolnice. To vec podsjeca na situaciju s pocetka rata kad su hrvatski duznosnici napustili Sarajevo. Kojesta podsjeca na proljece 1993. Povijest se lakse ponavalja ako su joj protagonisti - isti.

GORAN VEZIC