RAZMNOZAVANJE PROSTOM DIOBOM

AIM, SKOPJE, 07.01.1996

*Grupa makedonskih knjizevnika optuzuje svoju struktovnu administraciju i posebice njenog prvog covjeka za dugogodisnju degradaciju pisca i knjige.*

Jedno otvoreno pismo koje ovih dana uveseljava makedonsku kulturnu javnost, ostavilo je dilemu oko toga da li, prema mislenju grupe pisaca, predsjednik strukovnog udruzenja Jovan Pavlovski, predsednikujuci Drustvom pisaca kupuje kajmak ili da samo skuplja, ali ne stavlja ni trunke rezerve oko toga da se spisateljskom poglavaru trazi "glava". Odgovor na prvo pitanje trebalo bi da dade vanredna izborna skupstina Drustva, svojevrsni kongres na kome bi se temeljito razmotrio polozaj rijeci i stanje u struci.

Peticiju sa ovakvim zahtijevom, potpisalo je vise od dvadeset ovdasnjih knjizevnjika, a medju drugima se prepoznaju i autogrami afirmisanih stvaralaca Venka Andonovksog, Gligora Stojkovskog, Branka Cvetkovskog, sve autora koji su osvajali krupna knjizevna i drustvena priznanja. Potpisnici svoju strukovnu administraciju, a posebice njenog prvog coveka direktno optuzuju za dugogodisnje degradiranje pisca i knjige u makedonskom drustvu. Pismo odise zacuzujucom eksplicitnoscu. Svojom indolentnoscu i mukom, Drustvo pisaca je , navodno, omogucilo da se dogode krupne promjene u ovoj oblasti, procesi u kojima su na minimum svedeni potencijali "drzavnih" izdavaca, a oni "privatni", uz drzavnu pomoc, svojim ucjenivackom politikom drze na distanci najeminentnije makedonske autore na rasun skribomana i epigona.

Druztvo pisaca, tvrde gnjevni clanovi, ne brani interese svog brojnog clanstva, nego je "postalo asocijacija koja stiti (materijalni) interes samo jednog clana - Jovana Pavlovskog". Ovaj, pak, direktno je optuzen za "drsko" pretvaranje drustvenih protsorija u kancelariju svoje privatne firme, a njegovo predsednikovanje je, opet prema navodima iz peticije, svedeno je na privatni biznis. Prozvano Pavlovski oglasio se u nekoliko navrata u razlicitim medijima, a njegov kratki komentar uglavnom se svodi na kontraoptuzbe da je u pozadini ove harange, zapravo pokusaj puca i gola borba za vlast. "Svaka borba da se osvoji predsjednicko mjesto, kaze Pavlovski, istovremeno je i borba za vlast, ali nju je potrebno voditi legalnim sredstvima i na legalan nacin". Ipak, predsjednik smatra da "se ovo sto se desava medju piscima, zapravo interesovanje koje izaziva, pokazuje da Drustvo pisaca u nasoj nadgradnji ima itekako odgovornu funkciju". Kako se i pretpostavlja, a shodno opredelenju o "legalnim sredstvima i na legalan nacin" Predsjednistvo je odbacilo zahtijeve iz peticije i ostavilo svoje clanstvo da se "rashladi" do redovne izborne skupstine.

Ovo naravno nije ni prvi a, barem za sada, ni najostriji sukob medju makedonskim beletristima. Jos prije dvije godine, opet negdje uz izbornu skupstinu, oporo je zamirisalo da ima nesto trulo u drzavi spisateljskoj. Pomenuti Pavlovski, i tada sjedeci u istoj ovoj fotelji i u spornoj kancelariji, vjerovatno vodjen zdravom ambicijom da, u interesu svih, rad administracije ucini efikasnijim, predlozio je neke novine u proceduri biranja Predsjednistva, a koje su prvom coveku osiguravale vecu podrsku u operativnim poslovima. Clanstvo se, medjutim, uplasilo prevelikih ovlastenja sto bi ih statutarne promjene dale predsedniku, pa je Pavlovski tada otvoreno osumnjicen da pokusava instalirati svojevrsni politicki "predsednicki sistem" u Drustvo. U zestokim raspravama oko Statuta, mada predlozene promjene nisu presle, Jovan Pavlovski je sebi ipak obezbedio reizbor, ali je izgubio znacajan dio clanstva. Naravno ne toliko po broju, koliko po njihovom ucescu u "kolektivnoj supstanci". Svoju profesionalnu sudbinu neki od najznacajnijih autora savremene makedonske literature, medju ostalima Dimitar Solev, Petre M. Andreevski, Bogomil Djuzel, dakle oni pisci cija je stvaralacka invencija nadmasila granice maticne drzave i maternjeg jezika, potrazili su u okviru novoformiranog Nezavisnog udruzenja koje se vremenom potpuno emancipiralo.

Nekako paralelno sa ovom "desolucijom" isao je tihi proces odvajanja pisaca na albanskom jeziku koji su formirali vlastiti Savez. Mada nije malen broj onih koji ce ustvrditi da su motivacije albanskih spisatelja u jednom posve drugom nivou i da je aktuelno makedonsko Drustvo propustilo da digne politicki veoma korisnu buku u vezi sa formiranjem paralelnih i etnickih cistih institucija i asocijacija, ostaje, medjutim, pitanje koliko se aktuelna administracija potrudila da zadovolji interese pisaca _ Albanaca i tako ih, ma koliko se sporili oko autenticnosti motivacija, zadrzi u svojim redovima.

Bilo kako bilo, trenutno u Makedoniji u okviru jedne te iste struke djeluju cak tri udruzenja, a kako je krenulo, moglo bi se desiti da se "razmnozavanje" i nastavi. Ima, medjutim, pisaca sto su ostali neutralni u aktuelnom sporu i koji, ne sporeci pri tome pravo potpisnicima pomenute peticije da imaju svoje vidjenje stvari, cak ni utemeljenost nekih navoda, ipak smatraju da nije trebalo javno demonstrirati unuttarnje protivrjecnosti u strukovnom udruzenju, nego da je sve trebalo ostaviti za skorasnju izbornu skupstinu i temeljitu i argumentovanu raspravu. Mora se, na kraju, pomenuti da je u Makedoniji registrovano vise od trista pisaca sa "sertifikatom" i da je taj broj neobicno velik u odnosu na ukupnu populaciju, te da uveliko nadmasa ovdasnje kulturne potrebe i naravno drustveni potencijal. Zato je postalo bezmalo pa nemoguce zadovoljiti ama bac sve pojedinacne ambicije da se zivi od harmonicnog redanja lijepih rijeci. Sa druge strane, u toku je jedan neminovni proces "prevrednovanja svih vrednosti", dakle stvaranje jednog novog vrednosnog sistema, pa postoji vise nego realna opasnost da se u nekoj buducoj podjeli literarnih casti, ne upotrijebe i neki vanestetski kriteriji. Odatle se mogu naci rijeci razumijevanja za izvjesnu nesrpljivost gnjevnih autora, potpisnika peticije. Sve naravno pod uslovom da voz ionako nije prosao. Pise: BUDO VUKOBRAT