ZAGREB RUSI MIT O NEPOBJEDIVOSTI TUDjMANA?

AIM, ZAGREB, 7.1.1996. Poslije puno pravnih i drugih peripetija, opozicija je zasjela na vlasti u Zagrebu, gdje je na izborima prije dva i pol mjeseca udruga sedam opozicijskih stranaka osvojila premocnu, gotovo dvotrecinsku vecinu glasova. Na ponovljenoj konstituirajucoj sjednici Gradske skupstine - prvu su Vlada i Ustavni sud ponistili zbog nedostatka kvoruma, a njega nije bilo jer su vijecnici HDZ-a bojkotirali sjednicu - pojavio se potreban broj vijecnika koji su preglasavanjem izabrali novog predsjednika Skupstine Zdravka Tomca (SDP) i novog gradonacelnika Gorana Granica (HSLS).

To je dosad najveca izborna pobjeda opozicije, koja drzi vlast u vise velikih gradova, ali se nikada nije ni priblizila da je osvoji u Zagrebu, koji je godinama smatran "tvrdjavom HDZ-a". S druge strane, dolazak HDZ-ovih vijecnika na ponovljenu konstituirajucu sjednicu bio je samo uzimanje predaha i preveniranje toga da ne dodje odmah do izvanrednih izbora. Vladajuca stranka drzi izbor novih celnih ljudi u glavnome gradu nelegitimnim, jer je HDZ osvojio na izborima relativnu vecinu (32 posto), pa se tvrdi da on ima pravo zadrzati mjesto gradonacelnika, a to se pravo nijece opozicijskoj udruzi, s vise nego sumnjivim, zapravo i smijesnim obrazlozenjem, da je rijec o koaliciji koja ne moze opstati jer je okupila sve i sva, "od komunista do fasista".

Da stvar bude do kraja paradoksalna upotrebljen je i optuzujuci kvalifikativ da se radi o "neprincipijelnoj koaliciji", koja je u bivsoj zajednickoj drzavi stavljana na dusu sjeverozapadnim republikama. Kao sto se ne biraju rijeci da se ocrni opoziciju, ne biraju se ni metode da se nju onemoguci u preuzimanju vlasti u glavnome gradu. HDZ-u ide na ruku vrlo rigidna ustavna odredba koja daje pravo predsjedniku Republike da ne potvrdi novoizabranog gradonacelnika (s predsjednikom Gradske skupstine to nije slucaj), sto je Vlada Zlatka Matese vec i predlozila Franji Tudjmanu. Doduse, ako Tudjman ne potvrdi Granica, skupstinska vecina moze ne prihvatiti njegovu odluku, a ako se ni u dva kruga ne nadje zajednicko rjesenje, sef drzave imenuje povjerenika, neku vrstu prinudnog upravitelja, ali samo na 60 dana, poslije cega se raspisuju izvanredni izbori.

Po svemu sudeci, upravo to ce se i dogoditi, pa bi se izbori odrzali za otprilike cetiri mjeseca, umjesto dva, koliko bi bilo da HDZ-ovi vijecnici nisu dosli na ponovljenu konstitirajucu sjednicu, jer tada bi odmah bio imenovan povjerenik. Zasto HDZ tvrdoglavo odbija pristati da Goran Granic bude novi gradonacelnik? Sluzbeno se tvrdi da je on potpuno neprihvatljiv jer se ova vazna funkcija - koja navodno ukljucuje uvid u vrlo osjetljive sigurnosne podatke (sto dosad nikada nije receno) - ne moze prepustiti covjeku koji je prije dvije godine sastavio plan HSLS-a za preuzimanje vlasti od HDZ-a u Saboru. Granic ne taji da je za svoju stranku izradio takav plan, ali smatra da je to legitimno pravo opozicije, a sve do sada ni HDZ nije pridavao tome vecu paznju, sto najbolje potvrdjuje cinjenica da je Granic nakon sastavljanja tog plana bio dovoljno prihvatljiv HDZ-ovcima da se nisu suprotstavljali njegovom izboru za potpredsjednika Sabora.

Ocito je da razlozi odbijanja Granica leze negdje drugdje, a opozicija je vjerojatno na dobrom tragu kada tvrdi da bi preuzimanjem vlasti u Zagrebu otkrila brojne malverzacije u raspolaganju gradskom imovinom, ponajprije poslovnim prostorima, drzavnim stanovima, a tvrdi se i da su dosadasnji "gradski oci" uzimali nezakonite provizije za brojne poslove na preuredjenju grada. Na to je utroseno stotine milijuna njemackih maraka, iako je u javnosti rasprostranjeno misljenje da je rijec o skupom i deplasiranom hiru Tudjmana da od "glavnog grada svih Hrvata" napravi blistavu metropolu, a izrazitu odbojnost izazvala su i neka konkretna arhitektonska rjesenja (rusenje Cvjetnog trga i izrada potpuno novog, u hladnome mramoru, sto je mnoge podsjetilo na "estetiku" obdukcijskih dvorana). Sav gnjev koji se zbog ovih optuzbi nakupio najprije u celnistvu grada a onda i drzave sada se usmjerava na Tomca i posebno Granica.

Da su stvari izmakle racionalnoj prosudbi i samokontroli, pokazuje to sto je Franjo Greguric, koji inace slovi kao pripadnik umjerene struje u HDZ-u, cak zahtjevao na zatvorenom sastanku rukovodstva stranke da se sef hrvatske diplomacije javno odrekne svoga brata Gorana. U nevladinom tisku se pojavila tvrdnja da ni ovaj sizofreni zahtjev nije bez opipljivog interesnog uporista, jer se smatra da je "tehnomenadzersko" krilo HDZ-a, kojem pripada Greguric, najvise i upleteno u sumnjive poslovne transakcije u gradu, sto bi ulaskom Gorana Granica u odaje dosadasnjeg gradonacelnika Branka Mikse moglo postati prvorazrednom kuloarskom poslasticom. Granic je to prije svoga izbora i najavio, tako da je bijes HDZ-a prema njemu toliki da se u pregovorima s opozicijom kao najveci ustupak ponudilo to da ona ipak zauzme mjesto gradonacelnika, ali da to bude netko drugi, cak svatko drugi - osim Granica.

No, vec smo rekli da je u silnoj povici na njega, dosta toga zacijelo napuhano i namjesteno, pa je smisao spomenutog "ustupka" sigurno to da se izazove rascjep u opoziciji. Zbog toga opozicija nije ni prihvatila taj prijedlog, dobro procjenjujuci da je "osvojila" Zagreb ponajprije zahvaljujuci bas jedinstvu. Ono je bilo toliko cvrsto i djelotvorno da HDZ prvi put nije uspio sklopiti ni parcijalno partnerstvo s nekom drugom strankom, osim s Djapicevim HSP-om, ali i ovome zbog toga prijeti pad sadasnjeg rukovodstva (kojeg ostro kritizira Ante Prkacin, "proustaski" orijetniran koliko i Djapic, ali nekonvencionalniji, talentiraniji i popularniji od njega). Snaga opozicije ipak je najvise u tome sto se do njenog ujedinjavanja nije doslo odozgo, iz stranackih celnistva, kao u slucaju proslogodisnjeg neuspjelog "puca" opozicije u Saboru, nego je presudno bilo raspolozenje javnosti u glavnom gradu Hrvatske.

Ona je ocito postala toliko nezadovoljna stanjem u Zagrebu, koji je postao preskup koliko i "prelijep" (Zagrepcani uplacuju poseban "prirez" za uljepstavanje grada, koji, rekosmo, cesto zavrsava u dzepovima politickih mocnika). A sluzi i kao poligon za isprobavanje najradikalnijih ideja tvrdog krila HDZ-a, kao sto je ukidanja visejezicnih gimnazija, sto je primitivnoscu obrazlozenja (navodno zbog zastite hrvatskog jezika) izazvalo unisono protivljenje, pa i gnusanje javnosti. To raspolozenje Zagrepcana dalo je snazni potisak opoziciji da se ujedini, a istodobno je sasvim izoliralo HDZ i srusilo njegovu popularnost u gradu na jedva dvadesetak posto u protekla dva i pol mjeseca.

Sada su sve oci uprte u Tudjmana. Ako je suditi po preporuci Vlade, on ce u roku najvise dva tjedna donijeti odluku da ne potvrdjuje Granica, poslije cega bi doslo da izvanrednih izbora, na kojima bi se HDZ pojavio slabiji nego ikada (mada se cuje da Tudjman bodri svoje suradnike, koji to primaju s cudjenjem, da se na izborima moze uvjerljivo pobijediti). U opoziciji bez nervoze cekaju Tudjmanovu odluku, uvjereni da bi Tudjman na ovome slucaju mogao i "izgoriti". Vjerojatno je da nade da bi Tudjman mogao pasti nisu previse utemeljene, ali da bi za pocetak mogao pasti mit o njegovoj nepobjedivosti to je vise nego sigurno.

MARINKO CULIC