POVRATAK POLITKOMESARA

AIM, ZAGREB, 3.1.1996. Ovih dana mnogim sredovjecnim ili starijim gradjanima Hrvatske naprosto se namecu neke usporedbe sa vremenima socijalistickog zivljenja. Prva sjednica Predsjednickog vijeca u novom sastavu, posebice istup dr. Ivica Pasalica, a potom i objavljeni zakljucci, neodoljivo asociraju na vremena politickog komesarstva, na recimo, Titov govor u Splitu, Brionski plenum, ili poznato Pismo iz 1972. godine, kada se Partija obracunavala ponajprije sa unutrasnjim, a onda, naravno, i sa vanjskim neprijateljem.

Po Ustavu, Predsjednicko vijece pomaze predsjedniku Republike u obavljanju njegovih ovlasti, uz druga savjetodavna i pomocna tijela, kojima clanove imenuje predsjednik osobno. Vijece, dakle, nema nikakvih nadleznosti osim da pomaze i savjetuje predsjednika, kada on to zatrazi. Ali ipak, Vijece neodoljivo podsjeca na nekadasnji Politbiro, ili ono sto se u kasnijim fazama (demokratskog socijalizma) nazivalo koordinacijom. Jer Tudjman je za svoje glavne savjetodavce, njih 32, imenovao vodece ljude Drzave i Partije, te jos 80 clanova zaduzenih za sest pojedinih podrucja. Vijece je birano po principu funkcija i ljudi od najviseg povjerenja, osim u slucaju potpredsjednika Sabora Drazena Budise i Stjepana Radica, koji su vec dali ostavke na ta pocasna mjesta zbog poznate zagrebacke krize.

I upravo na sjednici takvog Vijeca, koje nije nista drugo do sva vlast na okupu, ukljucujuci i predsjednike Vrhovnog i Ustavnog suda, sto je nespojivo sa njihovom ustavnom pozicijom, posluzilo je kao mjesto obracuna sa negativnim tendencijama u hrvatskom drustvu i drzavi. Dr. Ivic Pasalic, nekadasnji glavni tajnik HDZ- a, a sada savjetnik predsjednika Republike i zastupnik u Saboru, u izlaganju, kojeg su u cijelosti prenijeli Televizija, radio i sve novine, rece: U stvaranju i ustroju hrvatske drzave i temeljnih sastavnica drzavne vlasti (zakonodavne, sudbene i izvrsne) postojali su veliki problemi posvuda gdje je postojece institucije trebalo preustrojiti iz starog komunistickog u novi demokratski ustroj sukladno interesima neovisne i demokratske drzave Hrvatske. Naime, program vecinske stranke - HDZ-a je u svom temelju imao i ima ugradjenu svehrvatsku pomirbu kojoj su strani svi oblici revansizma i ekstremizma. Upravo ovu odrednicu politike vecinske stranke zlorabili su dijelovi stare politicke elite i birokracije koji su se na brzinu zaodjenuli u ruho demokracije, te nudeci laznu lojalnost, poslusnost i strucnost nastojali pod svaku cijenu sacuvati pozicije".

Prvi neprijatelj je, dakle, stara politicka elita koja se preodjenula nudeci "laznu lojalnost, poslusnost i strucnost", a to sve zbog toga sto HDZ nije zeljela ni jedan oblik revansizma i ekstremizma. HDZ sada ocito zali sto je bila za pomirbu, jer, eto, ti mangupi koje su prigrlili u svoje redove glavni su nosioci birokratizacije i korumpiranosti. Pasalic zato najavljuje i prijeti: "Jasno je da valja ustrajati na politici pomirbe, ali je nedopustivo da se elementi starog birokratskog sustava sada javljaju kao nositelji kocenja djelotvornosti hrvatske vlasti". Koga ovo ide neka razmisle sami, ali po nekim procjenama izmedju 30 i 40 posto nekadasnjih clanova SKH sada je u HDZ-u.

Drugi neprijatelj je nitko drugi do pravosudje, jer po Pasalicu "ovih otpora najvise je bilo u pravosudju", a "tome je osobito pogodovalo i stvaranje klime o potpunoj zatvorenosti, izdvojenosti i nedodirljivosti sudbene vlasti, a da se pri tome zaboravilo na nacelo jedinstvenosti sveukupne vlasti". Pasalic izgleda zeli uci u povjest novog teoretika demokratske drzave i umjesto trodiobe vlasti nudi svoju viziju jedinstvene vlasti. Nista manje nije zanimljiva njegova opservacija o tome kako "u javnosti postoji uvjerenje da cvjeta korupcija, gospodarski i financijski kriminal, koji se ne gone dovoljno ucinkovito. Postoje brojne prituzbe gradjana o korupcionaskom ponasanju drzavne birokracije, a osobito zabrinjava i opominje uvjerenje dobrog dijela javnosti kako se najveci - takozvani kriminal s kravatom i dogadja u sprezi s vlascu, odnosno pojedincima u njoj. Tim prije sto se smatra kako se najvece zloupotrebe dogadjaju u izravnoj ili neizravnoj svezi s drzavnim financijama i drzavnom imovinom.

Pasalic ove tvrdnje i misljenja vecine gradjana nije demantirao, ali da bi iznenadjenje bilo jos vece jos je dodao "kako ne postoje ni jasno institucionalizirana pravila igre za takozvani konflikt interesa drzavnih duznosnika ili onih koji su to bili. Naime, normalno je i dobro da se ljudi bave privatnim poduzetnistvom, ali upitno je koliko je normalno i moralno da im to olaksava ili cak omogucuje sadasnja ili bivsa pozicija u drzavnoj vlasti".

Tu se vec ocito radi sa obracunom u vlastitim redovima, jer opce je poznato tko je i na koji nacin koristio privilegije u ovih posljednjih pet godina. Uostalom i sam Ivic Pasalic clan je Upravnog odbora Osiguravajuceg drustva "Croatia", a zna se cija se obitelj najvise obogatila, tko je kupio pola Hrvatske. Ali ne radi se ovdje o samokritici i priznanju Pasalica, ili Tudjmana, da su i oni debelo iskoristili svoje polozaje, vec o zestokom napadu na one koji su otpali i nisu bili lojalni. Da se "Vlasi ne dosjete", Pasalic se opet vraca na pocetak pa ce dodati: "Smatra se kako je polozaj u bivsem rezimu imao znacajnog utjecaja u stvaranju dobrog dijela staleza poduzetnika, te da je sprega stare birokracije i njih rezultirala ishodom u kojem je dobar dio zdravog gospodarstva u rukama stare elite".

Pasalic je jos direktno priznao da je bilo bezbroj propusta u pretvorbi, da su se pojavili novi oblici kriminala, a onda kao razlog zasto to nije gonjeno naveo stare zakone. Svoj uvodni referat zavrsio je u tipicno komesarskom stilu: "Nasuprot vrijednom relativizmu, laznoj lojalnosti i strucnosti, te nametanju defetizma, valja ponuditi prepoznatljiv sustav vrijednosti, kompetentnosti, optimizma i eticnosti. Pravna drzava mora osigurati pravu sigurnost gradjana i poduzetnistva, mora jasno ukazati kako se fenomen MAFIOKRACIJE u Hrvatskoj nece dogoditi, te ce se goniti kriminal i sve zloupotrebe bez obzira da li su pocinitelji ili njihovi zastitnici ovako ili onako pozicionirani prema vlasti.

Tako je zborio Pasalic, tako je "savjetovao" Predsjednika, a hrvatski gradjani su sve zbunjeniji i u cudu pitaju: o cemu se radi? Ponajprije zato sto u vrhu hrvatske vlasti, pa onda i u samom Predsjednickom vijecu, gotovo da i nema pojedinca koji nije pripadao bivsoj Partiji, a neki od njih zauzimali su i do 1990. godine vrlo odgovorna mjesta. Ne radi li se zapravo o nevjestom manevru da se paznja javnosti skrene sa kljucnih problema, da se oni djelomicno priznaju, jer stalno se upotrebljavaju izrazi "smatra se", "mislilo se", "vlada uvjerenje", a onda za to optuze politicki mrtvaci? Ili su, mozda, najblize istini oni koji otvoreno tvrde da se radi o velikom pospremanju, o cistki unutar HDZ-a, cija pozadina je, naravno, politicke naravi, ali ju je trebalo uviti u celofan obracuna sa mafiokracijom?

Bez obzira koji odgovor bio pravi, ocito je da se radi o svojevrsnom "smokvinom listu" koji treba pokriti i najaviti velike promjene u hrvatskom drustvu, ne samo kadrovske, vec i u temeljnom ponasanju, ponajprije, izvrsne vlasti, jer ona zakonodavna i tako je tek ures demokracije. Mnogo toga ukazuje da ce Prva sjednica dobiti znacaj kao sto je nekada imao sesti plenum ili 21 sjednica, te da se Hrvatska nalazi na ozbiljnoj prekretnici.

Jedna epizoda, koju prepricava zagrebacki "Globus" slikovito najavljuje kuda ce, kamo i kako krenuti Tudjman. "Vi uopce ne zavredjujete sto ste rodjeni u Hrvatskom zagorju. Zagorci su mnogo bolji Hrvati". Rijeci su to sto ih je Tudjman na bozicnom domjenku za novinare, sav zajapuren u licu, uputio jednom od svojih gostiju - uredniku TV emisije "Slikom na sliku" Tihomiru Ladisicu. Dubravko Merlic koji se tu zatekao u drustvu sa svojim kolegom, zelio je prekinuti raspravu o tome tko je veliki a tko mali Hrvat, pa je predsjednika upitao tko ce biti novi direktor HRTV-a. Predsjednik je, uz uzdignuti prijeteci prst, ostrim, agresivnim tonom odbrusio:" Sasvim sigurno netko tko ce vas dovesti u red!"

GOJKO MARINKOVIC