DRZAVA I DALJE JASE

AIM, ZAGREB, 20.12.1995. Jedan od rijetkih celnih ljudi HDZ-a kojeg opozicija u proslom sastavu Sabora gotovo da i nije dirala bio je bivsi premijer Nikica Valentic. Kao i veci dio javnosti, opozicija je Valentica dozivljavala kao dobrog decka, koji je uspio uhvatiti inflaciju za gusu i kuni dati status sigurne valute sa cvrstom unutrasnjom konvertibilnoscu. No, upravo ta bezrezervna podrska Valenticu, sto ce zapravo reci nicem drugom do njegovoj spretnosti, demagogiji i slatkorjecivost, jer on nikada nije Saboru predstavio svoj stabilizacioni program, govorila je vrlo rjecito o opoziciji samoj. Uz casne iznimke vecini opozicionih stranaka trebalo je dugo vremena da shvati kako ih Valentic, zajedno sa svojom vladom "eksperata" u kojoj se posebno istice potpredsjednik Skegro, zapravo vuce za nos. Tek negdje pod kraj mandata shvaceno je da je upravo vlada jedna od najslabijih tocaka HDZ-ovske vlasti i da je ona obavila ogroman posao u unistavanju hrvatske privrede, a gradjane dovela na prosjacki stap, ali ne i drzavu, jer ona je sebi lani odrezala budzet od 31 milijarde kuna ili oko osam milijardi njemackih maraka.

Ne zna se tocno koliko je drzava uspjela ubrati od planiranog, ali zato se sasvim sigurno zna da od takozvanog "gospodarskog cuda", o kojem tako olako i s ponosom govori predsjednik Tudjman, nije bilo nista, niti se ono ocekuje u neko dogledno vrijeme. Tako je samo u listopadu (posljednji sluzbeni podatak) vanjskotrgovinski deficit povecan za 280 milijuna dolara i time je narastao na dvije milijarde i 430 milijuna. Nema gotovo ni jedne zemlje svijeta s kojom Hrvatska ima pozitivnu bilancu, s tim da u ovu brojku nisu uracunate stotine milijuna maraka sto se svakodnevno trose na shoping u Madjarskoj, Italiji, Austriji ili Sloveniji.

Kako, naime, ocekivati porast proizvodnje, pa onda i izvoza kada se zna da je u Hrvatskoj marka najjeftinija roba, da je njena kupovna moc u Hrvatskoj realno manja izmedju 20 i 50 posto u odnosu na susjedne drzave. Najprije zbog "Bljeska", a potom "Oluje" turizam je potpuno podbacio i donio je jedva milijardu dolara priliva, ali cijeloj turistickoj privredi ogromne gubitke sa neizvjesnom buducnoscu. Ali razloge nedolaska turista treba traziti i u podatku da je Hrvatska jedna od najskupljih zemalja u svijetu, a kvaliteta usluga srozala se na razinu koja ne moze vise privuci ni Cehe, Madjare, Slovake, Slovence, a kamoli zahtjevne Talijane, Nijemce ili Engleze.

O katastrofalnom stanju privrede govori i podatak da su krajem listopada bili blokirani racuni 10.385 poduzeca, cija su dugovanja iznosila 8,1 milijardu kuna (2,2 milijarde maraka). Sumnja se da to nije krajnja brojka, jer nema obaveza poduzeca da svaki mjesec daju podatke o svojim potrazivanjima i dugovanjima. Te podatke, naravno, ne daje ni drzava, koja je najveci duznik i uzrocnik nelikvidnosti. Inace, taj izraz (nelikvidnost) nesto je sto ne poznaje trzisna privreda i najcisci je recidiv starog socijalistickog sistema.

iz sve to drzava ima problema sa isplatama mirovina za oko 830.000 umirovljenika, raste broj nezaposlenosti, a Hrvatsku svakodnevno napustaju strucnjaci i mladi.

O svemu tome opozicija je pocela glasno govoriti tek pri kraju Valenticeva mandata, a svjesna da za katastrofalno stanje privreda treba naci "Pedra", najednom se i vladajuca stranka pocela po malo distancirati od Valentica, iako je potpuno jasno da je ovaj advokat, nekadasnji novinar i spretni poduzetnik iza kojeg se vuce dosta afera iz vremena socijalizma, bio tek puki izvrsitelj necije volje. Ni po svom obrazovanju, ni sposobnostima Valentic nije mogao biti kreator, pa otuda i ne cudi sto nikada i nije obznanio svoj "cudotvorni program". Nakon sitnih niskih udaraca, Valentic je proglasen glavnim krivcem za inflaciju, koja se istina sluzbeno ne priznaje, jer kuna se i dalje drzi, a cijene rastu tek po koji postotak ili manje mjesecno. Ali od kuda onda da su kamate dosegle vrtoglavih 30, pa cak i 40 posto godisnje. Tko moze i smije uzeti takav kredit, tko ga moze tako dobro zavrtiti da bi ostvario godisnju dobit od preko 30 ili 40 posto? Samo utopljenik kojemu je svejedno, jer vecina poduzeca i tako su u drzavnom vlasnistvu, ili onaj tko se bavi svercom (oruzja, droge, cigareta...). Valentic se nasao na udaru kritike kada se doznalo da je njegova vlada uzela od Narodne banke 70 milijuna dolara kredita (u kunama) cime treba platiti dospjele inozemne dugove. Na prvi pogled rijec je o maloj sumi, ali posto je Hrvatska mala zemlja, u kojoj uz to kronicno nedostaje kuna, obrt je pet, pa se tako zapravo dobije masa od ukupno 350 milijuna dolara, a to vec moze biti zabrinjavajuce. Ali opet je sasvim jasno da takvu odluku Valentic nije donio sam, pa razloge zasto je sveden samo na obicnog zastupnika Sabora treba ipak traziti u sferi ciste politike, a ne ekonomije.

Tocno je da je novi premijer Zlatko Matesa prilikom predstavljanja svoje valde, ali opet ne i programa, izjavio da on nikada nije govorio o kontinuitetu i da se varaju oni koji misle kako je on klonirani Valentic, ali vec prve najave novog budzeta pokazuju da ce on vjerojatno biti jos gori Valentic. Po onome sto se moze izcitati iz prijedloga budzeta za 1996. godinu proizlazi da se radi o pravom kontinuitetu, kako u ponasanju prema novcu gradjana, tako i u koncepciji drzave.

Iako se radi o dokumentu koji jos nije za javnost, jer je rasprava o budzetu ostavljena za sijecanj, pa mozda i kasnije, zapanjuje najprije podatak da bi drzava htjela sebi 48 milijardi kuna ili oko 13 milijardi maraka. Ministar financija Bozo Prka nedavno je uvjeravao Sabor kako Hrvatska u usporedbi sa drugim zemljama u tranziciji ne trosi na drzavne troskove preveliki dio drustvenog proizvoda. Ali stvarno se treba upitati sto to Prka misli pod "preveliki dio" jer poznato je da je to do sada bilo 55 posto bruto drustvenog proizvoda - 48 posto sredisnjoj, a sedam posto lokalnoj vlasti. Ali i tu postoji jedna caka. U Hrvatskoj se zapravo i ne zna koliko je stvarni brutto proizvod, jer dok vlada tvrdi da je nesto veci od 15 milijardi dolara, inozemni analiticari smtraju da je oko 13,5 milijardi dolara. Ako je ta racunica tocna onda bi hrvatska drzava pojela preko 65 posto BDP-a.

Sve se to dogadja pod vec navedenim okolnostima, kojima treba dodati i podatak da je rast industrijske proizvodnje u prosloj godini bio nula, umjesto planiranih i obecavanih sedam postotaka. Do ovakvog budzeta stiglo se na osnovi zelja pojedinih ministarstava, sto ne znaci da ce one biti i usvojene, ali zanimljivo je da nema ni jednog resora koji nije razvalio potrosacke ralje vise nego lani. Nema ni jednog ministarstva koje ne bi povecavalo place, kao uostalom i cijela vlada, svi bi nove namjestaje, kompjutore, telefonske centrale i slicna luksuziranja u sto spada i kupovina cak 1000 novih automobila. To je prva karakteristika bahatosti hrvatske vlasti, a da je jednoj ovako maloj drzavi i te kako stalo do svjetske sminke pokazuje podatak da ce se za kupovinu novih ambasada izdvojiti oko 20 milijuna maraka.

Tesko je ovog casa reci koliko ce novaca otici na novo naoruzanje, ali Ministarstvo obrane trazi, da pored placa od oko dvije milijarde kuna, jos 8,4 milijardi (2,27 milijardi maraka) za "ostale tekuce troskove". Ministarstvo unutrasnjih poslova pod tom stavkom treba 1,5 milijardi (400 milijuna maraka). No, zanimljivo je da se drzava pojavljuje i kao znacajni investitor, pa ce tako graditi autoceste, sanirati brodogradnju, banke, turizam... Sve to ukazuje da ce hrvatska drzava i dalje biti glavni poduzetnik, te da HDZ zeli, dok jos moze, ovladati svim insitucijama javnog i privrednog zivota, ne pomisljajuci na stvarnu pirvatizaciju i razvoj poduzetnistva, jer kako drukcije protumaciti podatak da drzava sada uzima sebi sve sto moze, pa i pozeli. Tko je onda uopce lud ulagati u proizvodnju?

GOJKO MARINKOVIC