O HUMANITARNIM ORG. U CG

tekst:

Od trenutka kada su medjunarodne humanitarne organizacije zapocele svoj rad na teritoriji tzv. SRJ, medjunarodna humanitarna pomoc Crnoj Gori je bila predmet zvanicnih i nezvanicnih rasprava, kritika i nezadovoljstva. Organi drzavne uprave su se bunili da se ovome dijelu prostora bivse Jugoslavije pomaze manje nego drugim dijelovima, da privatne organizacije podsticu djelatnosti anti-rezimskih snaga, da je pomoc samo integralni dio politike "neopravdanih i nicim izazvanih sankcija medjunarodne zajednice", itd. Izbjeglice iz ratom zahvacenih podrucja su se zalile da ih se potkrada, da se na njihovoj nevolji pojedinci bogate, a da drzava na racun pomoci namijenjene njima rjesava dio svojih socijalnih obaveza prema domacem stanovnistvu. Domaci stanovnici u stanju socijalne potrebe prigovarali su da su izbjeglice privilegovane, da im se pomaze na racun socijalnog standarda lokalnog stanovnistva.

Programi medjunarodnih organizacija, koncentrisani na pomoc lokalnom stanovnistvu, bili su u zamahu narocito u periodu hiperinflacije 1993. godine. Kasnije povremeno davanje prednosti lokalnoj socijali ilustruje i primjer kada je Svjetski program hrane (WEP), njen najveci dobavljac u kriznim podrucjima na terenu bivse Jugoslavije, Vladi Crne Gore ustupio pravo da lokalnom stanovnistvu distribuira preko 50 odsto od ukupne pomoci vrijedne 2.756.250 USD, koju je italijanska Vlada dodijelila ovdasnjim korisnicima. Tada je raspodjelom prema korisnicima 75 odsto ove pomoci pripalo crnogorskoj socijali, a ostatak izbjeglicama iz podrucja ugrozenih ratom. Nasuprot, kada je egzodus Krajisnika u avgustu ove godine zapljusnuo gradove Srbije i Crne Gore, Medjunarodna federacija drustava Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca (IFCR) je odmah u centralnom magacinu Crvenog krsta Jugolavije pohranila preko milion DEM vrijednu pomoc u higijenskim artiklima, hrani, ljekovima, mlijeku u prahu i sl. - a medjunarodnim donatorima lansirala dva apela u vrijednosti od oko 30.000.000 CHF, planiranih za pokrivanje potreba ovih izbjeglica na podrucju Srbije i Crne Gore.

Gospodin Keri Vanhanen, logisticar u IFCR, kaze da poseban problem u odredjivanju prioriteta cini i to sto je veliki broj donacija naznacen za jednu odredjenu kategoriju primaoca i odredjeno podrucje. Takav primjer je i u ovom trenutku najznacajnija donacija, u vrijednosti od preko milion njemackih maraka u lijekovima, koju je italijanska Vlada namijenila Crnoj Gori. "Mi bismo vise voljeli nenaznacene donacije jer sigurno raspolazemo boljim informacijama i bolje znamo kojim kategorijama je pomoc potrebnija", rekao je gospodin Vanhanen.

Intenzivni program opskrbe za lokalno stanovnistvo je prekinut u junu 1995., isporukom koju je za kategoriju lokalnih korisnika pomoci obezbijedio Humanitarni biro Evropske zajednice (ECHO). Gospodin Erve Kevo, minitor-logisticar u ovoj organizaciji kaze da je ovom posljednjom isporukom obuhvaceno 35.229 lokalnih socijalnih slucajeva, a da su njen sadrzaj cinili uglavnom prehrambeni artikli. Nakon ovoga, u agencijama UN, ECHO i Danskom savjetu za izbjeglice (DRC), intenzivirace se programi namijenjeni izbjeglicama, ali na znatno suzenoj osnovi. Proslogodisnjom revizijom humanitarnih kriterijuma u Srbiji, broj korisnika pomoci od medjunarodnih agencija je prepolovljen i prema posljednjim raspolozivim podacima je iznosio (ne racunajuci izbjeglice iz Krajine) oko 135.000 ljudi (uporedivo sa prijasnjim 350.000). Visoki komesarijat za izbjeglice (UNHCR) je ove godine obezbijedio sredstva da se ovakva revizija provede i u Crnoj Gori iako je broj korisnika pomoci medjunarodnih organizacija, sveden na izbjeglice, ovdje fakticki vec znatno opao. Prema podacima koje smo dobili u WFP, od pocetka njenog djelovanja (decembra 1992) u Crnoj Gori, do avgusta ove godine, broj korisnika je opao sa nesto vise od 70.000 (izbjeglica i socijalnih slucajeva) na oko 27.000 (ukljucujuci i broj novopristiglih u avgustu).

Vodjen namjerom da izbjeglice osposobi za samoizdrzavanje kao i da time premosti socijalne razlike u polozaju izmedju njih i lokalnog stanovnistva, Danski savjet je pokrenuo niz socijalnih programa u kojima je vec u prvih sest mjeseci ove godine ucestvovalo oko 7.300 izbjeglica i 2.900 lokalnih stanovnika. Narocito zanimljiva ideja je socijalni program koji bi trebalo da omoguci izbjeglicama da se sto je moguce vise finansijski osamostale ukroz osposobljavanje za odrezene djelatnosti. Ovaj program je obuhvatio razlicite oblike malih privrednih aktivnosti, kao sto su projekti staklenih basti, proizvodnje meda, jaja, farme pilica, stolarstvo, gradjevinarstvo i sl. Samo UNCHR, glavni finansijer ovih projekata ove godine je izdvojio milion dolara za njihovu podrsku. Ralf Koepke, ekspert za socijalni rad, kaze da u ovim profitabilnim projektima ucestvuje ukupno 160 ljudi, a da se od njih pomazu i jos 660 clanova njihovih porodica.

Pjer Francesko Marija Nata, broj jedan u UNCHR koja koordinira i realizuje poslove oko pruzanja pomoci vecine medjunarodnih agencija, kao jedan od kljucnih problema u ovom poslu oznacava lose odnose izmedju republickih i lokalnih vlasti, jer vode konfliktima i neispunjavanju ugovora ciji su potpisnici sve tri strane. Takav je slucaj sa kolektivnim centrima za izbjeglice u Rozajima, na Vrelima Ribnickim, u Beranama i Gusinju, koji su djelimicno naseljeni domacim stanovnistvom u vrijeme kada medju izbjeglicama nije postojalo dovoljno interesovanja za ovu vrstu smjestaja. "Najteza je situacija u Rozajima, gdje predsjednik opstine odbija da iseli lokalne useljenike", kaze Nata. Ovome treba dodati da UNHCR do skoro nije imao vlastitu evidenciju o korisnicima pomoci i da su koristili prvenstveno onu koju je dostavljao republicki Crveni krst. Prema ovoj evidenciji u Crnoj Gori je sada registrovano 43.000 izbjeglica, a na bazi podataka o dodijeljenoj pomoci aktivno je samo oko 27.500 korisnika. Potrebe planiranja buducih humanitarnih aktivnosti, kaze Nata, opredjeljuju UNHCR da sacini sopstvenu evidenciju.

Krajnja sporost u obezbjedjivanju sanitarnih odobrenja za humanitarne robe na granicama tzv. SRJ, jedan je od kljucnih problema koji dijele sve agencije. Procesi carinske i higijenske kontrole redovno traju i po dvije-tri sedmice, sto je narocito znacajno kada je u pitanju hrana. Na pitanje da li pomoc zaista stize do odgovarajucih korisnika i u odgovarajucim kolicinama, u medjunarodnim agencijama odgovaraju potvrdno i isticu generalno dobru saradnju sa vlastima i domacim humanitarnim organizacijama. Sa stanovista Crne Gore i Srbije, problem je to da ih domaci ekonomski i socijalni kolaps moze uciniti stalnom klijentelom medjunarodnih humanitarnih organizacija.

Goran Vujovic (AIM Podgorica)