BESLAGIC O IFOR-u U TUZLI

ODBROJAVANJE POCELO

AIM TUZLA, 21.12.95. Primopredajom duznosti koja je obavljena na aerodromu Dubrave kod Tuzle, americke snage u sektoru sjever preuzele su komandu u realizaciji, ili kako se to ovdje jos kaze, implementaciji Daytonskog sporazuma. Uz auerodrom Dubrave, najcesca meta novinarskih kamera, mikrofona i pera je tuzlanski gradonacelnik mr Selim Beslagic.

Pitali smo ga da li je Tuzla spremna za docek i prihvat 20.000 vojnika?

Beslagic: Tuzla vec dugo ima prisustvo stranih trupa, odnosno UNPROFOR-a, i vec smo naucili da zivimo s tim ljudima. Mislim da smo imali srecu da su ovdje dose americke snage, i naravno ocekujemo u vremenu koje je pred nama da americke snage implementiraju Daytonski sporazum. Njihov dolazak ovdje znaci radost ali i brigu. S jedne strane prednost njhova dolaska podgrijalavala je euforija kako amerikanci dolaze sa novcima koje ce ovdje trositi, ali i sa gradjevinskim materijalima za popravku infrastrukture sto bi omogucio u pokretanje nase privrede. S druge pak strane pocele su sve glasnije da se prepredaju price o pojavi ili znacajnijem prisustvu droge i prostitucije. Cini se da smo svi pod dojmovima filmova "Cocara", "Amerikanci dolaze" i njima slicnim, u kojima su masovni dolasci vojnika po pravilu praceni negativnim konotacijama. No, mi smo vec imali kontakte sa gradovima u Njemackoj gdje su baze americkih vojnika i moram da naglasim da su informacije, koje smo dobili od gradonacelnika dva njemacka grada, ohrabrujuce. Receno nam je da americka profesionalna vojska u tom pogledu mogucih nepozeljnih dogadjanja, poduzima vise nego sto to rade civilne vlasti. Mi prisustvo Amerikanaca pozdravljamo, pripremili smo se koliko smo mogli bolje za njihov dolazak po svim elementima jednog prijateljskog dogovora, razgovora, saradnje, pocev od lokalnih vlasti preko vojne i civilne bezbjednosti, da se ti vojnici na cijeloj regiji osjecaju sigurno. Sve eventualne nesporazume rjesavat cemo zajednickim kontaktima, i vjerujem da ce Tuzla i ovaj put pokazati da dobrim prijateljima uvijek ima mjesta u nasem gradu.

AIM: Gdje vidite svoju razvojnu sansu, kada je u pitanju naredna godina, naravno vezano za boravak NATO snaga?

Beslagic: Prije svega mislimo da su tu dva prioriteta. Prvi je vjerovatno veliki zahtjev NATO snaga za potrebama gradjevinskog materijala, i trebamo obezbijediti da sve sto budu NATO snage trazile, mi imamo. Samim tim bi se ovdje pokrenuo dio privrede, sto bi polucili velike efekte. Ocekujemo nas angazman, a to su potvrdili i oficiri NATO-a, u popravci infrastrukture, prije svega putnih komunikacija koje ce NATO snage koristiti za svoje potrebe. I, naravno, kada americki vojnici dodju u grad, bicemo spremni da ih docekamo i omogucima da ostave sredstva koja mogu potrositi.

AIM: Nakon tri i po godine rata ocekuje se masovnija demobilizacija. Racunate li sa problemima, od socijalnih do psiholoskih, koja se otpustanjem vojnika mogu pojaviti?

Beslagic: Prije svega, volio bih da je ovo stvarni kraj rta. Medjutim, Daytonski porazum o miru je samo prvi korak do mira, i nakon njega slijedi politicki rat. To ujedno znaci da ce trebati mnogo napora, volje i zelje da se ostvari trajni mir, a ja se nadam da cemo uzajamnim razumjevanjem to i postici. Direktni odgovor na vase pitanje, odnosno rjesenje tog problema, je u ozivljavanu privrede, otvaranju privatne inicijative, i upravo stoga sredstva koja se dobiju dolaskom NATO-a treba usmjeriti na pokretanje preduzeca i otvaranje novih radnih mjesta gdje ce se zaposljavati i demobilisani vojnici, te im na taj nacin omoguciti da zive od svog rada. Drugi cilj je izrada niza malih biznis projekata, a preko medjunarodne banke koja je ovdje vec prisutna otvorilo bi se vise malih pogona gdje bi domicilno stanovnisvo bilo uposleno. Time bi se obezbjedili uslovi da svojevrsne traume prelaska iz ratnih u mirnodobske dane, budu sto manje. No, svakako ce i medicinske ustanove u tome imati znacajnu ulogu.

K. JOVANOVIC