NA MARGINAMA SUKOBA FILIPOVIC - SAZIRBEGOVIC

CRNI FRAK ZA SPROVOD DIPLOMACIJI ili KAKO JE JEDNO ODJELO OTKRILO VISE LOPOVA

AIM SARAJEVO, 22.12.95. Ovako je pocelo: prvo se ambasador Muhamed Filipovic provozao londonskom kocijom u crnom fraku, cilindru i bjelim rukavicama, pa tako ugladjen stao pred englesku kraljicu. Onda su Sarajlije prokomentirale kako nisu mogli vjerovati svojim ocima da neko od nasih diplomata, o kojima se prica sve i svasta (a tako nekako i izgledaju) moze djelovati tako profinjeno. Potom se ambasador Filipovic - ujedno i zastupnik u ovadsnejm parlamentu - nije pojavio na posljednjem zasjedanju tog doma. Gradom su pocele kolati price kako ce mu se frakovska elegancija slupati o glavu. Konacno, oglasio se ministar vanjskih poslova Muhamed Shachirbey, alijas Sacirgegovic, sto o Filipovicevim novim odjelima, sto o nezakonitostima (narod odmah veli - otimacini) pomenutog bh. ambasadora. I, "zabava" je pocela.

"Nisu to samo 'neka dva odjela' kako se govori, vec kostaju 7.500 DEM", javno ce uskliknuti ministar Sacirbegovic, pa krenuti s lavinom optuzbi:

• U Bernu je ambasador Filipovic (mjestu ambasadora u V.Britaniji, predhodilo je Filipovicevo ambasadorovanje u Svicarskoj, op.a.) napravio zajam od 30 hiljada DEM, koje jos nije poceo otplacivati. U bh. ambasdai u Svicarskoj bio je zaposlen njegov sin kojeg je, s jos dva namjestenika, bez odobrenja Ministarstva uposlio i u londonskoj Ambasadi!

Zatim ce javnost od minista cuti kako je M. Filipovic u Londonu napravio privatni ugovor za iznajmljivanje stana cija mjesecna renta iznosi fantasticnih 15.000 DEM, a koje je trebala obezbjediti BiH. Ministar Sacirbegovic tvrdi kako je uredbama MVP za smjestaj bh diplomata vani odobrena cetiri puta manja suma nego li je Filipovic ugovorio, pa je njegov zahtjev za iznajmljivanje stana MVP glatko odbijen. No, kako je ambasador u Londonu vec potpisao ugovor o unajmljivanju stana, nakon njegova ravrgavanja morao je platiti kaznu od dodatnih 30.000 DEM. Po Sacirbegovicevim pretpostavkama, novci za placanje kazne uzeti su iz donacija naznacenih za gradjane BiH! (Ups!!!) Epilog javne optuznice koju je protiv Filipovica podigao Sacirbegovic glasi: najava Ministarstva vanjskih poslova o pokretanju procedure u Predsjednistvu i Vladi R/F BiH za razrjesenje duznosti ambasadora BiH u Londonu.

Nakon ovog na scenu stupa razljuceni ambasador Muhamed Filipovic, zvani Tunjo, i Liberalno-bosnjacka organizacija, partija na cijem je Filipovic celu:

• Smatram ovo nelegalnim, nelegitimnim, neosnovanim! Gospodin Sacirbegovic operira s neutvrdjenim cinjenicama, o tome niko samnom nije razgovarao, niti je konzultirao originalnu dokumentaciju i ljude. Moj komentar je da sve to neistina i da Gospodin Sacirbegovic zeli mene likvidirati kao neugodnog svjedoka, grmi Filipovc.

Za zajam od 30.000 njemackih maraka koji je (po Sacirbegovicu), napravio jos u Bernu, Filipovic tvrdi da ga je morao podici da bi namjestio stan. ("Mislite li da jedan ambasador treba sjediti u goloj sobi?") Tvrdi i to da je uredjivanje rezidencije bila obaveza ministra MVP, a ne njega kao ambasadora, dok za sumu veli da nije iznosila 30 vec 9 hiljada DEM, te da ce je sam otplacivati. ("Zar dugovati znaci uciniti prijestup!?")

Na optuzbu o privatnom ugovoru za unajmljivanje stana ambasador Filipovic odgovara: "To je sramotna laz, nikakav privatni ugovor nisam sklopio. Taj je ugovor sklapao otpravnik poslova Pasic i pravnici ambasade. Ugovor nije sklapan za moj stan nego za rezidenciju ambasadora." Slicno je i s navedenom kaznom od 30.000 DEM placenom, po ministru VP, iz stranih donacija: "To nije tacno, ja to nikada nisam ni trazio, ni rekao, niti uradio. Ima stotine stvari koje izazivaju stetu, ovu stetu ja nisam proizveo i ne moze se meni pripisivati!"

U svezi ekstravagantna oblacenja za 7.500 DEM, ambasador pak tvrdi da su za te novce kupljena tri, a ne dva odjela ("Treba li jedan ambasador ici gol da predaje akreditive kraljici?"), da nisu kupljena za njega nego ambasadu, te da su ta otmjena odjela vlasnistvo drzave i instrument diplomatskog rada:

• Iznajmljivanje jednog takvog odjela kosta 108 funti, a prema stanju ovdje mi 24 puta godisnje moramo iznajmiti takvo odjelo. Pa, vi sad racunajte, porucuje ambasador Filipovic.

Njegova je pak partija LBO (uzgredno napominjuci da je u slucaju Sacirbegovic-Filipovc u pitanju odnos nadredjenog-podredjenog pa stranka stim nema nista) zakljucila kako se sve ovo desava u "cilju diskvalifikacije Muhameda Filipovica kao vodje jedne utjecajne stranke, prvenstveno velikog autoriteta koji moze biti znacajan konkurent na izborima". Ova "utjecajna" stranka nastala je istupanjem M.Filipovca iz Muslimanske-bosnjacke organicacije nakon svadje s liderom Adilom Zulfikarpasicem (sama MBO, opet, nastala je istupanjem Zulfikarpasica i Filipovica iz SDA nakon predizborne svadje s Izetbegovicem), ima samo jednog zastupnika u parlamentu (upravo M. Filipvica) cije je mjesto po sudskoj odluci zapravo pripada stranci MBO - pa se ovakvo stranacko "spasavanje okaljanog vodje" dioima blago receno smjesno. To prije sto LBO pokusava uzvratiti udarac ministru vanjskim poslova potcrtavajuci kako zapravo Sacirbegovicu treba zatraziti ostavku jer je on ozvanicio tremin Republike Srpske i fiksirao teritorijalno razgranicenje na 49:51 posto!?

Kako god zavrsio sukob minista vanjskih poslova i ambasadora u Londonu, cini se da ce ovaj spor (napokon!) objelodaniti mnogi "prljavi ves" establismenta na vlasti, razotkriti brojne makinacije sredstvima namjenjenim gradjanima Bosne i Hercegovine, te rasvjetliti nepotizam koji suvereno vlada u bosanskohercegovackoj diplomaciji. Ovih je dana dopredsjednik LBO Salih Foco, naime, javno upitao kako je predsjednik Predsjednistva BiH Alija Izetbegovic uspio prognanicima iz Srebrenice i Zepe donirati cak 150.000 njemackih maraka!? Jesu li to njegova privatna sredstva ili potjecu iz nekog drugog izvora, pita Foco? Da su brojne donacije iz vana (govori se o milionima i milionima maraka) vidjeli i odlucili sto ce s njima samo ljudi u uskom krugu vrha drzave - to ovdje nije vise nikakva tajna. Kada se 94. godine Vlada BiH obratila UNPROFOR-u moleci za pomoc pri trazenju paketa koji im je, navodno, ispao iz helikoptera koji je letio za Srebrenicu, svi su se sledili. Naime, u paketu koji je, eto, nekako nespretno odskakutao iz helikoptera bilo je 500.000 DEM! Niko od bh. zanicnika ni tada ni kasnije nije demantirao da je toliki novac nestao, niti objavio da li je pronadjen, a niti da li u nekoj vladinoj kasi postoji bilo kakav manjak!

S druge strane nepotizam u diplomaciji anomalija je na koju je opozcija upirala prstom jos prije dvije godine. Zatvorena vladajuca klika, uljuljkana u bludne snove kako ona najbolje brani drzavu ("Moja je patriotska duznost biti ambasador", tvrdnja bh. diplomate!) u to je vrijeme izgleda vjerovala da ce kadrovska kombinatorika unutar obiteljsko-stranacke bulumente zauvijek ici glatko. No, sustav "ti meni - ja tebi - mi njima - on nama" poceo se urusavati sam od sebe. Navodno je Ministarstvo vanjskih poslova pozvalo oko 50 ambasadora, konzula i drugih sluzbenika u 41 drzavno-konzularnom predstavnistvu BiH u inozemstvu da se nakon dvogodisnje sluzbe (najduzi rok sluzbovanja u jednom DKP po odluci Predsjednistva BiH) vrate u zemlju do 1. prosinca 95. No, odziva nema! Jedni zele sacekati

1. u svom inozemnom carstvu, drugima djeca jos nisu zavrsila skole ili studije vani, treci i ne pomisljaju na povratak pa pisu oprostajna pisma Vladi, a cetvrti "hvataju" veze sa stranackom centralom u Sarajevu ne bi li se iz jedne prebacili u drugu ambasadu, na nove dvije godine.

Ilustracije radi, kako to izgleda kada se pri odabiru ambasadora prvenstveno primjenjuju stranacko-obiteljski kriteriji, najbolje govore ovi primjeri: sadasnji bh. ambasador u Ankari, Hajrudin Somun, (nekadasnja Izetbegoviceva desna ruka) prvo je kandidiran za ambasadora u Teheranu, ali su ga tamosnje vlasti odbile zbog negativnih tekstova o islamskoj revoluciji u Iranu. Potom je ipak "utrpan" u Ankaru, no u Turskoj mu opet ne zaboravljaju knjigu pohvalnicu kurdskoj borbi i partiji PKK. Bivsa ambasadorica u zagrebackoj bh. ambasadi Bisera Turkovic maknuta je s tog mjesta zbog silnih propusta (i troskova). Smjena je glasila - odlazak u Madjarsku gdje je gdjica Turkovic opet bh. ambasadorica. U Njemackoj, pak, kao predstavnik BiH vec godinu i pol stoluje izvjesni Enver Ajanovic (u zemlji inace poznatiji kao estradni umjetnik iz pitoresknog bosanskog sela Tesanj), a za kojega se tvrdi da nije ostvario niti jedan diplomatski kondakt za sve vrijeme ambasadorovanja! Navodno, dane provodi sa svojim kolegom Nazifom Gljivom (pjevac narodne glazbe) organizirajuci vasare i teferice u cilju prikupljanja pomoci za BiH, koja naravno rijetko kad i stigne do Bosne. Jednog drugog ambasadora, Hadzu Efendica, (domaca javnost ga zove "postar iz Goradzda"), koji ne poznaje niti jedan od cetiri sluzbena jezika koji se govore Austriji i Svicarkoj gdje je bio ambasador - austrijske vlasti ne zele ni vidjeti jer su mu u prtljagu nasli vise zlata nego sto pristoji jednom prosjecnom diplomati! Za bh. ambasadora u Italiji, Hamdiju Kresevljakovica (do ambasadorskog mjesta bio los gradonacelik Sarajeva, kojeg su ovdje mnogi gladni i smrznuti opsovali) pricaju da tuguje u Rimu jer mu SDA nije dala da iz Sarajeva povede i ljubavnicu vec samo suprugu... i tako dalje, i dako dalje.

Na koncu, posljednja informacija veli da se ambasador Muhamed Filipovic, lik s pocetka nase price, ovih dana vraca u Sarajevo. Bit ce interesantno cuti "u zivo" sto sve ovaj kontroverzni i pricljivi bosnjacki politicar ima reci o nepotizmu u diplomaciji, establismentu i stranci na vlasti, s obzirom da ih sam izuzetno dobro poznaju - iznutra! Ovdje se, naime, vec govori da ce nakon sukoba s njim mladi Sacirbegovic, iako ministar vanjskih poslova, tesko moci postaviti svog oca na mjesto ambasadora BiH u Zagrebu, o cemu se vec duze suska. Cak i bez obzira na iznimno prijateljstvo starog Sacirbegovica i Alije Izetbegovica iz zatvorskih dana!

DRAZENA PERANIC