SPRDANJE S POVRATKOM IZBJEGLIH SRBA

AIM, ZAGREB, 21.12.1995. Zena je dobila dozvolu da se vrati iz SR Jugoslavije i cim je usla u Hrvatsku upucena je u osjecki zatvor gdje joj je urucena optuznica za sudjelovanje u oruzanoj pobuni. U zapadnu Slavoniju vratilo se desetak osoba, i sve su po sedam puta pozivane na informativne razgovore, gdje su mladjim zenskim osobama postavljana provokativna intimna pitanja...

To su samo neki od slucajeva iz price "povratak izbjeglih Srba nakon 'Bljeska' i 'Oluje'", kako ih je ovih dana na konferenciji za novinare ispricao Veljko Dzakula, generalni sekretar Srpskog demokratskog foruma.

Dzakula, nekadasnji vodja SDS-a u zapadnoj Slavoniji, kasnije pregovarac s hrvatskim vlastima, jedan je od rijetkih zapadnoslavonskih politickih vodja koji je ostao u Hrvatskoj nakon akcije "Bljesak". Izabran je za generalnog sekretara Srpskog demokratskog foruma, nestranacke i nevladine organizacije koja se od pocetka sukoba bavi zastitom prava srpske nacionalne zajednice u Hrvatskoj. Konferenciju za novinare SDF je sazvao da bi obavijestio o teskocama s kojima se suocava u pokusajima da u kontaktu s hrvatskim vlastima pomogne Srbima koji se zele vratiti u Hrvatsku, te pruzi kvalitetniju pravnu pomoc zarobljenim pripadnicima bivse krajinske vojske koji se jos nalaze po hrvatskim zatvorima.

Prema Dzakulinim rijecima, SDF je dr. Adalbertu Rebicu, predstojniku Ureda za prognanike i izbjeglice Vlade Republike Hrvatske, uputio 626 ispunjenih upitnika s podacima o osobama koje se zele vratiti u Hrvatsku. Radi se o slucajevima spajanja obitelji, a iz upitnika se vidi da su osobe-povratnici rodjeni u Hrvatskoj i tu imaju bliske rodjake. Iako je u susretima s Rebicem nacelno dogovorena suradnja, osoblje Ureda ne postuje dogovor, tvrdi Dzakula, sporo rjesava slucajeve i odugovlaci s odgovorima. U SDF-u su tako tek posredno saznali da je 10 osoba iz te grupe dobilo dozvolu za ulazak u Hrvatsku.

Dan kasnije, vjerojatno ponukan i SDF-ovim istupom, novinarima se obratio Damir Zoric, zamjenik Adalberta Rebica i dijelom potvrdio Dzakuline navode. Rekao je kako je Ured zaprimio ukupno 3.346 zahtjeva za povratak. Tvrdi da je pozitivno rijeseno 500 osobnih zahtjeva za povratak u Hrvatsku, ali jesu li se te osobe zaista i vratile to Zoric - ne zna. Objasnio je naime da "to pitanje" nije u nadleznosti Ureda za prognanike i izbjeglice.

No Zoric nije zaboravio naglasiti kako se "u velikom broju zahtjeva kao uvjet za povratak trazi promjena hrvatske Vlade, povlacenje hrvatske vojske iz SR Krajine i slicno". Dodajuci da ce Hrvatska uciniti sve sto je duzna po medjunarodnim konvencijama, Zoric je napomenuo i kako se cetiri godine rata "ne mogu zaboraviti"".

Te cetiri godine rata odrazit ce se tako da ce policija na lokalnim nivoima imati odrijesene ruke za informativne razgovore s pocetka ovog teksta, da ce pravosudje, koje je ionako u Hrvatskoj u kolapsu, pretrpano brojnim nerijesenim procesima a s velikim manjkom sudaca, suditi po kratkom postupku i "preko koljena"".

SDF je od hrvatskih vlasti trazio i podatke o zarobljenim pripadnicima krajiskih oruzanih formacija koji se nalaze u zatvorima pod istragom za oruzanu pobunu i ratne zlocine. Ministarstvo pravosudja takodjer izbjegava odgovoriti, upucuje clanove SDF-a na Medjunarodni Crveni kriz, koji pak podatke daje samo clanovima obitelji. Ponovo koristeci svoje kanale informiranja, aktivisti SDF-a saznali su da se u 10 zatvora nalazi vise od 900 zarobljenika, da su trojica umrla u zatvoru, a da ih je 263 poslije "Oluje"" pusteno.

Pozivajuci se na svjedocenja onih koji su prosli kroz zatvore, Veljko Dzakula kaze da su mnogi bili pretuceni, da je to gotovo redovit slucaj bio u zatvoru u Varazdinu, a pojedinacnih prebijanja bilo je i u pozeskom zatvoru. Zatvor u Osijeku, Dzakula je izdvojio po korektnom tretmanu.

Podatke o zatvorenicima SDF trazi kako bi im mogao pruziti primjereniju pravnu pomoc, jer nakon zatvorskog tretmana uglavnom slijede brzopotezna sudjenja na kojima po dvadesetak ljudi ima jednog branitelja, dodijeljenog po sluzbenoj duznosti. Protiv takvog nacina sudjenja protestirao je i Hrvatski helsinski odbor u svojoj izjavi povodom 10. prosinca, Dana ljudskih prava.

Presudjuju se visoke, neprimjerene kazne, ocjenjuju u SDF-u, ukazujuci i na nedorecene i uopcene optuznice. Vise se puta dogodilo da bi optuzbe za ratne zlocine bile odbacene kad su brojni svjedoci potvrdili nevinost optuzenih. Dzakula je rekao kako postoje i dodatni pritisci na sudove u Sisku, Karlovcu, Splitu i Zadru, da se procesi sto prije dovrse pa se u SDF-u nadaju da ce se suci oduprijeti pritisku i korektno voditi procese.

U zatvorima se nalaze i ljudi stariji od 60 godina, medju optuzenima je bio i starac od 85 godina. Svi su se oni predali, odlozili oruzje, vjerujuci u obecanja o aboliciji. Zatim su bili odvojeni od obitelji i upuceni u zatvore. SDF zato predlaze da se produzi primjena Zakona o oprostu do kraja ove godine, kako bi od krivicnog gonjenja bili oslobodjeni svi koji su sudjelovali u sukobima, a protiv njih ne postoji optuznica za ratne zlocine, pogotovo sto je vise sudionika sukoba ranije vec abolirano po istom zakonu.

Imovina izbjeglih Srba, istaknuli su celnici SDF-a i dalje se devastira, iako je donesen zakon o stavljanju imovine pod drzavnu zastitu. Ne radi se o osveti, ona moze biti samo individualni cin, vec se radi o odgovornosti vlasti koja tolerira bezakonje, ocijenio je Petar Ladjevic. Zbog nastavka pljacki i maltretiranja preostalih civila SDF trazi od Vlade da im pruzi zastitu i sto prije stavi u funkciju civilne sluzbe.

SDF je trazio i razgovor s vodecim osobama nove vlade Zlatka Matese, formirane nakon nedavnih izbora. Odgovora nije bilo i SDF-u nije preostalo drugo nego da odnos hrvatskih vlasti prema problemu izbjeglih Srba i tretmanu zarobljenih okrste "jasnom porukom izbjeglim Srbima o tome sto ih ceka odluce li se na povratak u Hrvatsku".

Uostalom, pitanje je i da li se s druge, vladine strane, nalazi sugovornik koji zeli izaci u susret trazenjima SDF-a. Naime, Vlada sa svojim sluzbama nije u stanju osigurati pristojno prezivljavanje ni Hrvatima povratnicima na krajinsko podrucje (narocito na Kordunu, Lici i dalmatinskom zaledju) pa oni zive u ostecenim kucama, bez prozora i primjerene medicinske pomoci. Osobito su ugrozene starije osobe bez rodjaka u drugim dijelovima drzave. Kako je tek preostalim Srbima, prema kojima se nacionalisticka vlast ionako odnosi s puno manje brige, nije tesko pretpostaviti.

Tek na pritiske iz inozemstva i ucjene da ce izostati obecana ekonomska pomoc, hrvatska se vlada pocela ozbiljnije baviti reintegriranim podrucjima. Odnedavno je Vlada u suradnji s medjunarodnim humanitarnim organizacijama zapocela i projekt popisa stanovnistva na tom podrucju, zajedno s popisom socijalnih potreba i njihovim djelomicnim zbrinjavanjem.

Povratak izbjeglica mozda ce biti potaknut normalizacijom odnosa izmedju Srbije i Hrvatske, ali uz sadasnje hrvatske vlasti ciji sluzbenici poput Damira Zorica o tome javno, na konferencijama za novinare, govore ironicno i posprdno - "oni bi sad, jel'te, da se vrate, e pa lepo..." - uz vlasti koje govore da nema novca za sanitetska vozila i ekipe koje bi obilazile udaljena sela - dok se istovremeno ulupaju pare za bozicno i novogodisnje ukrasavanje Knina tisucama svjetiljki - bit ce to dug, dug proces. Demografska slika, obojana ratom, vise nikad nece biti ista...

IGOR VUKIC