NASILNE DELOZACIJE IDU DALJE

AIM, SPLIT, 20.12.1995. "Ovako nesto nismo dozivjeli ni 1991. godine od cetnika u Kninu", rekao je 60-godisnji profesor Ivan Velic, jedan od kninskih Hrvata koji su tada spasavajuci egzistenciju mijenjali stanove sa Srbima koji su iz Splita odlazili u Knin da bi ih sada iz njihovih splitskih stanova nasilno delozirali pripadnici Hrvatske vojske. Cinici bi pak rekli da se krug brutalnog nasilja i krsenja elementarnih prava kojima su bili izlozeni mnogi nesretni stanovnici bivsih vojnih stanova u Hrvatskoj samo logicki zatvorio.

Nakon sto je, kako je to okvalificirao i bivsi posebni izvjestitelj Komisije UN za ljudska prava Tadeusz Mazowiecki, nasilno deloziranje kao vrlo efikasna metoda tihog etnickog ciscenja uglavnom zavrsena, na red su poslije Srba dosli i sami Hrvati. Ipak, iako ocjena o nasilnom deloziranju kao metodi tihog etnickog ciscenja Srba nedvojbeno stoji i prije su znali biti pogadjani i drugi, pa i sami Hrvati, jer osim funkcije etnickog ciscenja vojni stanovi predstavljaju naravno i vrlo opipljiv interes i biznis u kojem se ne biraju sredstva pa ni - nacionalna pripadnost.

Teror nasilnog deloziranja po kojemu je Split bio u samom vrhu te zalosne hrvatske price obogacen je ovih dana za novih 13 slucajeva koji su ipak, bar za sada, imali sretan epilog, ali upravo i zbog toga iznova otvaraju sve dileme ovog mucnog problema koji je prema nekim procjenama pogodio do sada oko 5000 obitelji ili vjerojatno nekoliko desetaka tisuca ljudi.

U najnovijem splitskom slucaju nasilnih delozacija i pokusaja delozacija ovoga puta, gotovo redom, radilo se o obiteljima kninskih Hrvata koji su svojevremeno suocavajuci se s nesnosljivim pritiscima mijenjali svoje stanove u Kninu uglavnom sa umirovljenim vojnim osobama u Splitu. Kako sami isticu ucinili su to prije famozne Uredbe hrvatske Vlade o zabrani raspolaganja stambenim fondom bivse JNA koja je donesena u prosincu 1991. godine, ali s retroaktivnom snagom od 24. srpnja te godine, sto je mnogima zagorcalo zivot. U momentu kada su zamjene izvrsene Uredbe nije bilo, te i oni kao mnoge prethodne zrtve samo traze sudsku zastitu svojih prava. Umjesto toga stvari sredjuju najcesce hrvatski vojnici nasilnim i brutalnim delozacijama pozivajuci se na to da stanovi pripadaju Ministarstvu obrane i da su zapravo namjenjeni njima.

Tako je bilo i u ovom splitskom slucaju kada su pripadnici elitne

1. gardijske splitske brigade u grupama od pet do deset vojnika predvodjeni clanovima neke famozne "stambene podkomisije", izvjesnim Baracem i Zupicem i predstavljajuci se kao "zakon", upadali u stanove nesretnih Knjinana prijeteci, demolirajuci vrata, izbacujuci stvari i ljude (u stanu obitelji dr. Ostojica, naprimjer, i dvomjesecno novorodjence) i useljavajuci nove korisnike dok civilna policija to nemocno promatra. Kad takve delozacije uspiju (a zaista rijetko ne uspijevaju) delozirani stanari cak i kad imaju pozitivne sudske presude, pokazuje to praksa, tesko se uspijevaju vratiti u svoje stanove. U ovom slucaju, medjutim, angaziranjem aktivista Hrvatskog helsinskog odbora i osobno njegovog predsjednika Ivana Zvonimira Cicka, zapovjednik Vojne policije Hrvatske vojske general Mato Lausic imperativno je naredio vojnoj policiji da intervenira i vrati dotadasnje stanare, sto je i ucinjeno, za razliku od mnogih slicnih obecanja i nazovi intervencija kada je pozvana vojna policija aktivno ili pasivno pomagala da se deloziranje uspjesno zavrsi. No ni ta zapovjed sefa hrvatske Vojne policije nije zaustavila nove pohode na stanove. Dva dana kasnije ista ekipa upada u novih pet stanova i tek, kako se nesluzbeno saznaje, nakon intervencije ovoga puta samog nacelnika Glavnog stozera HV- a generala-zbora Zvonimira Cervenka stanari su zasticeni. Predsjednik HHO-a Ivan Zvonimir Cicak izjavio je kako je ugodno iznenadjen cinjenicom da je vojna policija energicno reagirala nakon intervencije odozgo i da se nada kako bi to mogla biti naznaka konacnog sredjivanja prilika koje vladaju u nasilnim provalama u stanove. Aktivista HHO iz Splita Miso Rogosic, medjutim, upozorava da se ovi problemi ne mogu srediti intervencijama nego tek funkcioniranjem pravne drzave, jer sve se to i provodi necijim intervencijama, odnosno iza vojnika koji naizgled nekontrolirano uzimaju stvari u svoje ruke stoje same Vojne stambene komisije ili njihovi pojedini clanovi, pa je po njegovom misljenju tako i u najnovijem splitskom slucaju.

Kninski Hrvati koji su bili izlozeni ovom nasilju navode da su pokusali zastitu dobiti najprije od Kabineta predjesnika stambene komisije u Zagrebu Vinka Adzica, ali osim sto je negirao autenticnost svog potpisa na rjesenjima koja su koristena kao papirnato pokrice za nasilno izbacivanje, nista drugo nije ni poduzeo. Predstavnice humanitarne organizacije za zastitu ljudskih prava "Otvorene oci", koje su bile prisutne na nekoliko najnovijih nasilnih upada u splitske stanove, u svom izvjestaju iznose zanimljive podatke da je predsjednik Vojne stambene komisije u Splitu Sveto Parlov davao za pravo vojnicima, poticuci ih da nastave sa delozacijom i nakon intervencije vojne policije, pritom tvrdeci da na to imaju pravo. Povukao se tek nakon prijetnje kriminalistickog vojnog inspektora da ce protiv njega podnijeti krivicnu prijavu. Nista nije manje zanimljiv i podatak iste organizacije koja navodi da su i obitelj Bumber, kojoj je prijetila delozacija, i hrvatski vojnik Ujevic, koji se pokusao useliti u njihov stan, tvrdili da im je upravo predsjednik Vojne stambene komisije Parlov dao garancije za taj stan.

Vjerojatno ovakvi podaci i daju za pravo onima koji tvrde da iza nasilnih delozacija stoje sluzbeni organi, pa i to da se tragovi svega mogu traziti u vrhovima Ministarstva obrane. Uostalom, predsjednik HHO Ivan Zvonimir Cicak svojevremeno je tuzen sudu nakon sto je javno prozvao Ministarstvo obrane kao leglo korupcije i razbojnistva kada su u pitanju vojni stanovi. A prema izvorima HHO-a, nacelnik Stozera HV-a general Zvonimir Cervenko upravo je u povodu ovih splitskih slucajeva rekao da je 4. splitska brigada van kontrole. Ako je to tocno, onda na svoj nacin pokazuje anarhicno lice paralelnih punktova moci koji vladaju u Hrvatskoj vojsci, a koje se do sada pokazalo i u mnogim slucajevima - od nasilnih delozacija do teskih zlocina nakon operacije "Oluja". No, nisu rijetki i oni koji upozoravaju da je citava Hrvatska vojska van regularne politicke kontrole i da je naprosto nedodirljiva.

Sto je ovoga puta spasilo ugrozene stanare moze se samo nagadjati. Da li je netko prosudio da se radi o ljudima ciji su stanovi u Kninu unisteni, osteceni ili vec i tamo protupravno zauzeti od strane hrvatskih vojnika i da ih ipak treba postedjeti jos jedne kalvarije. Ili se pak radi o procjeni da u ovom momentu Hrvatskoj zaista ne treba novi medjunarodni skandal koji ce samo podsjetiti na sve one dosadasnje slucajeve nasilja i terora. A mozda je ipak netko ocjenio i da tom teroru treba stati na kraj. U ovu zadnju varijantu najteze je povjerovati premda je cak HHO u povodu Dana ljudskih prava u svom priopcenju za javnost posebno apostrofirao ovaj problem upozoravajuci da se po odredbi Statuta Medjunarodnog suda u Haagu nasilno deloziranje moze tretirati kao ratni zlocin za sto odgovornost snose ne samo oni koji ih organiziraju i vrse, vec i one instance vlasti koje ih ne sprjecavaju. Istodobno, HHO tvrdi da su nasilne delozacije pod direktnim patronatom Komisije za stambene odnose Ministarstva obrane RH.

No, premda je upravo HHO zaista proteklih godina ulagao ogromne napore da sprijeci ovo nasilje u Hrvatskoj tesko da se i ovakvom kvalifikacijom nesto bitno moze promijeniti. Glavnina posla uglavnom je zavrsena. Primjerice, samo u Splitu je bilo oko 350 uglavnom uspjesnih nasilnih delozacija. Ali aktivisti za ljudska prava tvrde da ta brojka predstavlja samo registrirane delozacije, a jos veci broj, mozda i tri-cetiri puta veci, izvrsen je a da to do javnosti i aktivista za zasititu ljudskih prava nije ni doprlo. U tom prljavom poslu koji se cesto pravdao potrebama zrtava Domovinskog rata, tvrde upuceni, upravo su te kategorije lose prolazile, a mnogi su na vojnim stanovima napravili pravi biznis. U tome se nije prezalo ni od cega, pa ni od "rent a invalida", kako je jednom sarkasticno izjavio predsjednik Dalmatinskog komiteta za zastitu ljudskih prava Tonci Majic.

Citav problem vojnih stanova u mnogo cemu sramna je mrlja hrvatske drzave. Nisu u pitanju samo nasilne delozacije vec i sam zakon o prodaji vojnih stanova koji je diskriminatoran prema pojedinim kategorijama stanovnistva. Njegovi pravi ciljevi i dosezi biti ce jos jasniji kada se zavrsi prodaja vojnih stanova pri cemu postoji vrlo siroko diskreciono pravo vojnih stambenih organa da odluce o tome tko moze, a tko ne otkupiti vojni stan. Govori se da odavno postoje spiskovi onih kojima ce to pravo biti uskraceno. Iz razlicitih razloga, mozda sada manje etnickih i politickih, a vise zbog namjere da se onemoguci otkup vrijednih i kvalitetnih stanova, odnosno da se oni dobiju za potrebe Hrvatske vojske. Sve to ne iskljucuje da nakon sto se okonca prodaja vecine od blizu 40.000 vojnih stanova (njihovom prodajom planira se dobiti oko 170 milijuna DEM navodno za rjesavanje stambenih problema vojnika i stradalnika Domovinskog rata), ne nastupe zavrsna nasilna ciscenja jer rasciscavanja putem suda predugo traju, iako mogu zavrsiti i u korist zrtve.

I dok je na ovom pitanju hrvatska vlast pokazala svoje poznato lice i svoje prave namjere, koje je vrlo lapidarno u jednoj saborskoj raspravi upravo o vojnim stanovima sazeo dvorski pisac Ivan Aralica pohvalivsi svaki potez koji pomaze da bar jedan Srbin odseli, ni hrvatska se opozicija nije proslavila. Ona je uglavnom sutjela, ili kako to zorno rece poznati splitski humanista dr. Nikola Viskovic "brbljanjem sutjela" o dramaticnim gazenjima ljudskih prava i pravne drzave. Vrijedi se podsjetiti da je lider hrvatske opozicije Drazen Budisa nasao za shodno da jedan svoj televizijski nastup posveti protupravnim delozacijama tek kada se to dogodilo i Stipi Mesicu, koji je po poglavarevoj zlovolji iz saborskog stana vracen u zenin. To je bio veliki povod da se tvrdi kako je hrvatska pravna drzava u blatu. Cinjenica da na tisuce prethodnih brutalnih delozacija, kada ljudi nisu selili u zenin stan vec na ulicu (i najcesce iz drzave), nije bio dovoljan povod da vodece opozicijske licnosti o tome energicno progovore mozda i pokazuje zasto je hrvatska pravna drzava zaista - u blatu.

STOJAN OBRADOVIC