S FRONTA U ROV

Crna Gora i priznanje SRJ

"...Posle Dejtona Srbija ce navaliti da centralizuje vlast i da skrsi crnogorsku 'autonomiju'... Da li jos ima Crnogorca koji nije shvatio da Srbiji treba Crna Gora zbog sto kilometara turisticke i trgovacke obale i zbog bandaza prema Albaniji?" Ovako, u posljednjem broju crnogorskog nezavisnog nedjeljnika "Monitor", jedan od opozicionih lidera iz Srbije i poznati novinski analiticar ovdasnjih politickih dogadjanja, dr Dragan Veselinov, varira temu "future Montenegrina". Za svoju prvu procjenu, vec je dobio potvrdu - dr Ratko Markovic, vodeci ustavotvorac sadasnje Jugoslavije, priznao je, napokon, da se radi na reviziji postojeceg Ustava, "posebno u dijelu koji se odnosi na predsjednicka ovlascenja". Na tu objavu jos niko nije reagovao, ni iz opozicinih redova koji su nesto takvo vec poodavno slutili, niti iz vladajuce stranke, koja je, ranije, energicno negirala glasine o ustavnim promjenama i centralizaciji zajednice koju oni od miloste zovu "moderna federacija ravnopravnih republika".

Sudeci po dosadasnjem iskustvu, Bulatovicevi socijalisti nece praviti vecih problema najavljenom ustolicavanju cara Milosevica. Vojska koju predsjednik Srbije drzi pod svojom kontrolom i dalje je dovoljan "argument" za ubjedjivanje Crnogoraca. Tako je bilo i oko Haga, kada je Bulatovic pokusao izmigoljiti iz bratskog zagrljaja, tako i oko pravljenja "zabljackog" Ustava, gdje je DPS prvo predlozila potpuno konfederalnu varijantu zajednice sa Srbijom, da bi nakon Miloseviceve vizite Podgorici, bila glatko usaglasena federalno-unitarna opcija. Uostalo, Bulatovic i njegovi saborci su sve uradili da Milosevica promovisu kao neprikosnovenog vodju i lidera (cak i za biracko tijelo Crne Gore koje u svim anketama daleko najvise glasova poklanja njemu) tako da bi sada bilo apsurdno ocekivati od njih da se usprotive tom normiranju faktickog stanja. Sve to, opet, ne znaci da ce Milo i Momir sa odusevljenjem docekati centralizaciju vlasti u Beogradu. Ne zbog crnogorskih, vec svojih, licnih interesa, jer koliko se moc bude slivala u Miloseviceve ruke, srazmjerno tome, njih dvojica ce slabiti na svojim pozicijama. Predjsednik poput Lilica, i drzava (koje nema) poput dosadasnje SRJ, najvise su odgovarali podgorickom rezimu - svako je bio gazda u svom ataru, oni u Crnoj Gori, a Milosevic u Srbiji. Buduci predsjednik Jugoslavije, sigurno je svjestan tih prohtjeva Crnogoraca, tako da ce, vjerovatno, pokusati da ih zadovolji onim na sta oni najlakse padaju - vaznom foteljom u Beogradu. Vec se uveliko spekulise da ce Milosevic za novog premijera postaviti licno aktuelnog crnogorskog predsjednika Bulatovica. To bi mu, cini se, bio pravi potez sa punim efektom - Crnogorce bi ucinio vaznim i velikim u sopstvenim ocima, zauzvrat, bi dobio apsolutnu podrsku.

Sto se opozicije tice, novonastale okolnosti ona docekuje sa razlicitih pozicija, pa im se zato razlicito i prilagodjava. Takozvane srpske stranke se gloze sa DPS oko vlasti, jer je vladajuca stranka bar kada je u pitanju odnos Crne Gore i SRbije, ispostovala njihovu volju, dok se takozvani "crnogorski blok" mora izboriti i za vlast i za samostalnu drzavu. Otuda, lako je uociti da se u ponasanju narodnjaka i radikala nista vaznije nije promijenilo - oni i dalje buducnost Crne Gore vide u zajednici sa Srbijom, tako da se njihove primjedbe i nezadovoljstvo odnose samo na to sto u toj "ravnopravnoj" porodici nema jos koje "srpske drzave" ("RSK" ili "RS"). Polozaj LIberalnog saveza i SOcijaldemokrata je, u tom pogledu, mnogo slozeniji. Milosevicevim zaokretom ka miru, posebno prakticnim priznanjem SRJ od strane medjunarodne zajednice, njihov projekat suverene Crne Gore se odlaze na neodredjeno vrijeme. Potajne zelje liberala i esdepeovaca da ce Milosevic propasti zajedno sa projektom Velike Srbije, nijesu se ostvarile. Njihovo evropejstvo, tolerancija, antiratni stav, na cemu su dosad temeljili projekat suverenosti, sve vise se topi. Umjesto frontalne borbe, bitka sa Beogradom se seli u "rovove".

Liberali u tom pogledu ne odustaju - na nedavno zavrsenom vanrednom Kongresu oni su maksimalno naglasili svoje zalaganje za osmostaljivanjem Crne Gore, usvajajuci pored ostalih i dvije rezolucije

• jednu o ponistenju odluka tzv. Podgoricke skupstine kojom je 1918. godine Crna Gora pripojena Srbiji, i drugu, o VJ kao okupatorskoj sili koju, iz tih razloga, treba bojkotovati. Ova "vojna" rezolucija, izazvala je pravu buru u javnosti, posebno onoj "patriotskoj", koja je u svemu prepoznala "slovenacki sindrom" i opasnost od slicnih "secesionistickih pokusaja". Za razliku od liberala, socijaldemokrate su u dilemi, cak i oko redefinicije samog cilja - suverenost, da ili ne? Zasad, oni i dalje ostaju na tom putu, zajedno sa LSCG, ali se u pogledu nacina borbe i eventualnog dostizanja cilja - drasticno razlikuju. Dok liberali idu fajterski i "u celo", SDP vise preferira postupnost i borbu "kroz institucije". Liberali ne priznaju ni SRJ, ni savezni paralament, ni VJ, nista od federalnih institucija i organa, dok SDP, posebno nakon blagonaklonog stava medjunarodne zajednice, ne vidi realan i politicki osnov za to formalno-pravno osporavanje srpsko-crnogorske federacije.

Sto se medjunarodne zajednice tice, ona, polazeci od svetih nacela legaliteta i legitimiteta, niti misli Crnogorcima praviti drzavu, niti dovoditi u pitanje vladajucu stranku koja je, ne samo kooperativna, vec i izabrana na, koliko toliko, demokratskim izborima. Na pomenutom Kongresu LSCG, jedan od prisutnih stranih diplomata, Britanac Bazbi, rekao je kako oni nijesu na Cetinju da bi podrzali program LSCG, niti bilo koje druge partije, vec da bi podrzali demokratkse nazore liberala i njihovo opredjeljenje za demokratska sredstva kojima se jedino zele boriti za realizaciju svog programa. Dakle, od naivnog vjerovanja da medjunarodni faktori nece, ni po koju cijenu priznati SRj, vec da ce ici na priznanje svih sest republika ex Jugolsavije, nema nista. Fakticko stanje je, i u ovom slucaju, bilo od presudne vaznosti.

"Futuru Montenegrina" Dragan Veselinov vidi u osamostaljivanju Crne Gore i njenom okretanju ka Zapadu, "ka Veneciji kamo je Njegos pre 150 godina isao". Crna Gora treba da postane nezavisni Luksemburg, pise Veselinov, jer sa Srbijom Mire Markovic nema sta da trazi. Danasnja Srbija nece ni u EVropu, ni u kapitalizam, tvrdi on. Zato sansu Crnogoraca vidi u forsiranju ekonomskih reformi i povezivanju sa AMerikom, sto bi, tvrdi on, pokazalo da Beograd zaostaje i da Crna Gora nema drugog puta naprijed osim kao samostalna drzava. Pitanje je, medjutim, koliko je citava ta projekcija sazdana na zeljenim, koliko na realnim premisama, odnosno, koliko na sadasnjem a koliko na buducem stanju. Jer, sta ako Holbruk ubijedi Milosevica da mu nema opstanka bez privatizacije, niti perspektive bez prikljucenja NATO paktu. Vec se, u stvari, suska da ce, nakon ustolicenja za cara SRJ, to biti prvi Milosevicev potez - zahtjev za prijem u NATO. Takvu glasinu, jedan ovdasnji zestoki liberal je prokomentarisao: "Onda mi nista ne bi ni falilo da zivim u takvoj drzavi". Bilo kako bilo, jedno je jasno - prica o "dva oka u glavi" jos nije zavrsena, a na epilog ce, kao i dosad, najvise uticati zvanicni Beograd. Sto se on vise bude okretao ka Vasingtonu i Briselu to ce biti manje prostora za crnogorski "separatizam", i obrnuto.

Marko Vukovic (AIM Podgorica)