NOVI BOSANSKOHERCEGOVACKI BOGATASI

KOME JE RAT, A KOME BRAT?

AIM SARAJEVO, 13.12.95. Kada se ratne 93. jedan visoki bosanskohercegovacki funkcionar obreo u Zagrebu, navodno nekim isto tako visokim drzavnim poslom, odgurnuo je u otmjenom zagrebackom restoranu pozamasnu prociju pecenog mesa i priloga, rijecima: "Nije mi ukusno, sinoc sam mnogo kvalitetnije vecerao u Sarajevu". I nista u tome nebi bilo cudnoga - jer vlast je vlast i dobro zivi ma gdje u svijetu stolovala - da pomenuti funkcionar nije iz tzv. opozicijske stranke, a da te ratne 93. Sarajevom nisu pored granata harali glad, zima i opca neimastina.

Nas je "opozicionar", dakle, na vrijeme uvidjeo sto je najvaznije za osobni status i materijalnu "potkovanost" u godinama bosanskohercegovackog rata - biti sto blize vlasti ili biti vlast! Jer, za razliku od njega, jedan je pak drugi opozicionar (do rata ugledni i dobrostojeci profesor na sarajevskom Univerzitetu), ne poletivsi u zagrljaj vladajuceg establismenta, dozivio da mu roditelji (i sami ugledni profesori) skoncaju u ledenom stanu promrzli od hladnoce.

U zemlji gdje je rat devastirao gotovo kompeltnu ekonomiju, gdje je poruseno ili osteceno na stotine privrednih ili stambenih objekata, gdje su smrt ili ranjavanje bili svakodnevica brojnih bh. domova, i gdje je vecina gradjana BiH prezivljavala tek zahvaljujuci udjeljenim obrocima hrane od strane humanitarnih organizacija, iznikla je grupa ljudi koji bi se mirnodobskim jezikom mozda i mogla zvati "novi bogatasi". No, u bosanskim prilikama takvi se bez greske karakterizirju kao - ratni profiteri. Naime, medju gradjanima BiH je vec udomacena tvrdnja da je svako ko iz ovog rata izadje i s novcicem vise nego sto je imao kad je rat zapoceo, nepatvoreni ratni profiter. Jer, u bespostednom i unustavaucem ratu kakav je u BiH vodjen, nije zacjelo postojala prilika za ostvarivanje vece dobiti bez igre na rubu kriminala, ili pak duboko u njemu. S druge strane, sprega sverca, ratnog kaosa, blagonaklonosti vlasti ili pak same pozicije vlasti, bila je najbolja formula za bogacenje i sticanje statusa "uglednog" domaceg bogatasa, iliti jezikom naroda, ratnog profitera.

Takvi se, pak, mogu rangirati, obzirom na kolicinu bogatstva i moci koju posjeduju, u cetiri kategorije: politicko-statusne profitere, bogate stranacke trustove, kriminalno podzemlje, te najnizu sitnosvercersku buraniju.

Prvu kategoriju, uvjetno receno, cini obrazovaniji sloj bosanskohercegovackog drustva (politicari, intelektualci, privrednici, profesori, umjetnici ili novinari) koji su svoj status u dustvu, a time i materijalnu situaciju, poboljsali lojanoscu vladajucoj strukturi u BiH. Ova je kategorija, sto je interesantno, nacionalno i stranacki (barem deklarativno) vrlo heterogena, no zajednicka joj je odlika sluganstvo vladajucim strankama zarad osobnih privilegija. Privilegije se, pak, sastoje u diplomatskim postavljenjima, foteljama u raznim ministarstvima, diplomatskim ili sluzbenim putovnicama, politickom probidzbom u ovdasnjoj ali i medjunarodnoj javnosti, ili pak mogucnoscu nesmetanog putovanja u inozemstvo. No, kategoriju proliticko- statusnih profitera takoder odlikuje nemogucnost i neparticipiranje u odlucivanju, bez obzira na visinu polozaja ili funkciju koju obnasaju, jer su privilegije zapravo i priskrbili pristankom na neuplitanje u posao koji im po prirodi funkcije pripada. Ovakvo materijalno blagostanje vremenski je vrlo reducirano, posto je vrijednost koju vlasti nude - lojalnost i politicka potpora - lako potrosiva ali i zamjenjliva roba, te dugorocnije bogacenje na ovakav nacin uveliko ovisi i o snalazljivosti ovih ljudi u vrijeme njihove kurentnosti. Stanuju u razlicitim djelovima grada i rijetko kada mijenjaju ambijent u kojem su i prije rata zivjeli.

Druga kategorija sastavljena je od visokih funkcionara stranaka na vlasti i predstavlja istinski centar i kapitala i moci unutar BiH. Djeluje kao trokraka masinerija, u ovisnosti od teritorija koji sami kontroliraju, odnsno nacionalne oligarhije koju tvore, te se slobodno moze podjeliti na srpsku, hrvatsku i muslimansku bogatasku vladajucu elitu. Zajednicko za sve tri je da su etnicki i stranacki homogene, te da je osnovica na kojoj djeluju partijska hijerarhija i rodbinski odnosi. Do statusa novih bogatasa dosli su prvenstveno izigravajuci zakone o privatizaciji nekadasnje durstvene imovine, prisvajanjem vecih ili manjih drustvenih tvrtki, manipuliranjem donacijama iz inozemstva ili humanitarnom pomoci, a nerjetko i klasicnom otimacinom privatnog i drzavnog kapitala. Ovu kategoriju bogatasa karakterizira zatvorenost i nedostupnost za sve koji ne pripadaju uskim stranackim krugovima ili nisu u krvnoj vezi s liderima na vlasti. Zbog moci koji posjeduju nemogucna je bilo kakva provjera njihova poslovanja, a iako potjecu iz nacionalnih stranaka svoj kapital sticu upravo "preko ledja" svojih naroda. Obrazovanost i sposobnost ovih bogatasa je vrlo upitna, najaci adut koji posjeduju je moc i vlast. Veci dio svog novostecenog bogatstva cuvaju izvan granica BiH, o cijim se kolicinama moze samo nagadjati. Stanuju u elitnim djelovima gradova u BiH, obicno u tudjim stanovima u koje su bespravno uselili a potom kao nositelji vlasti obezbjedili papire za svoj stanarski status. U vece su se gradove "slili" iz ruralnijih djelova BiH ili pak periferije grada, zadrzavajuci sve predhodne odlike i manire zivota u provinciji. Vecina bogatasa ove kategorije vjerojatno ce ocuvati svoja izuzetna materijalna bogatstva i u nastupajucem miru, cak i ako posljeratna revizija umanji njihovu imovinu, s obzirom da su u periodu svoje vladavine zakonski legalizirali vecinu svojih (ne)djela.

Kriminalno podzemlje i u mirnodobskim vremena predstavljaju kategoriju od kojih zaziru gotovo sve strukture drustva, no u doba ratnog kaosa, nefunkcioniranja pravnog sistema i odsustva svake sigurnosti, ovaj dio lokalnih mocnika postaje istinski strah i trepet na ovim prostorima. Siledzijstvom i terorom ostvaruju gotovo svaku svoju zamisao, otimacinom sticu materijalna bogatstva, a nerjetko su povezani i s slicnim grupacijama s druge, tzv. "strane u sukobu". Po pravilu, regrutirani su iz redova bivsih oudjenika koje je rat "oslobodio" sluzenja kazne, ili su vec od ranije u policijskim dosijeima vodjeni kao krimogene osobe. Prve godine rata ova je kategorija imala snaznu potporu vladajucih struktura koje su preko njih, najvjerojatnije, obavljali poslove u koje se nisu zeljeli sami uplitati. Kriminalom stecena bogatstva, nerjetko, trose ili pak rasipaju unutar BiH, a svako primirje i uspostava pravne drzave prijeti im protjerivanjem ili izvodjenjem pred sud. Tek nekolicina iz vrha ove kategorije novih bogatasa, odnosno oni koji ce stecenim kapitalom i vezama u vlasti uspjeti "otkupiti" svoje postenje, pojavit ce se i u miru kao "ugledni i dobrostojeci" gradjani BiH.

I posljednja kategorija novih bogatasa, nazovimo je sitnosvercerska buranija, najsarolikija je i vjerojatno najbrojnija skupina medju novim bogatasima. Najsece do kapitala stizu makinacijama i trgovackim svervcom koji su u periodu blokade mnogih bosanskohercegovackih gradova bili veoma unosan posao i sigurna zarada. Ovim se "poslom" bavi razliciti sloj ljudi, od prijeratnih trgovaca preko nekadasnjih ekonomista, pravnika ili pak obicnih radnika, pa sve do sadasnjih izbjeglica razlicitih socijalnih slojeva. Osnovni adut za "ulazak u posao" je snalazljivost ili jake veze s nekom od vec pobrojanih "visih" slojeva bogatasa. Ljudi iz ove kategorije vjerojatno ce u prvim godinama poslije rata predstavljati sada neegzistirajuci srednji sloj drustva, no vremenom ce se u uvjetima ozivljene ekonomije i trzista, tek dio njih uspjeti zadrzati u toj socijalnoj kategoriji.

I na koncu, vazno je pomenuti: sve cetiri, uvjetno receno, kategorije sadasnjih bosanskohercegovackih bogatasa predstavljaju vrlo mali, gotovo zanemarljiv dio stanovnistva. Time je njihovo ratno bogacenje jos teze objasniti kao legalno stjecanje bogatstva nekim slucajnim uspjehom ili sposobnoscu poslovanja. Jer, vecina Bosanaca i Hercegovaca, bez obzira na obrazovanje, sposobnost ili predratni socijalni milje, danas je na rubu egzistencije. Preko dva i pol milijuna ih je u izbjeglistvu, a od dva milijuna koji su ostali u BiH vise polovice ne zivi u svojim prijeratnim domovima, vec su kao prognanici smjesteni unutar zemlje.

Usotalom, ovdje se oduvjek govorilo: "Nekom rat, nekom brat".

DRAZENA PERANIC