OBRACUN KOD RADIJA 101

AIM, ZAGREB, 14.12.1995. Prvi val privatizacije elektronskih medija u Hrvatskoj, zamisljen je tako da se pretvorba u privatno vlasnistvo prvo omoguci vec postojecim radio stanicama, koje su kao i drugdje u bivsoj Jugoslaviji bile u vlasnistvu gradova, narodnih sveucilista i slicnih drustvenih ustanova. Tako je na prvom natjecaju za dodjelu radio i tv koncesija - zajedno s radijom, ozakonjivao se i rad nekoliko izniklih privatnih televizija - dodijeljeno vise od 140 radijskih koncesija, odnosno, frekvencija.

Medju njima je i zagrebacki Radio 101, popularna gradska radio stanica, kojoj je pripala jedna od dvije gradske koncesije. Slucaj Radija 101 izdvaja se od ostalih, jer je to jedna od stanica s najozbiljnijim i prilicno utjecajnim informativno-politickim programom. Privatizacija Radija 101 dobiva jos vise na znacenju jer je na izborima za zagrebacku gradsku i zupanijsku skupstinu HDZ pretrpio tezak poraz, osvojivsi samo trecinu glasova.

Uz politicki utjecaj, posjedovanje vlasnistva u nekoj od zagrebackih radio stanica znaci i sansu za dobru zaradu - npr. Radio Velika Gorica je 1994. godinu zavrsio s tri milijuna maraka profita, isplativsi oko 750 tisuca DEM autorskih honorara svojim suradnicima.

Privatizacija elektronskih medija tako je otvorila sezonu lova na novac i utjecaj. Natjecaj provodi Vijece za telekomunikacije, formalno nezavisno tijelo, ali s odlucujucim utjecajem HDZ-a. Sastoji se od devet clanova, predsjeda mu Ivica Mudrinic, ministar prometa i veza, clan HDZ-a. Uz njega je jos nekoliko politicara iz HDZ-a, te nekoliko "javnih radnika", manje-vise podloznih utjecaju vladajuce stranke.

Vijece za telekomunikacije je nekoliko dana prije isteka roka za prijavu na natjecaj (natjecaj je proveden u osmom mjesecu ove godine), objavilo kako je za ucesce dovoljno da potencijalni koncesionari predoce ovjerenu izjavu da ce poslije dobivanja koncesije ispuniti sve natjecajne uvjete. Vec ta cinjenica ilustrira nacin odlucivanja u "nezavisnom" Vijecu: pri takvom odlucivanju presudnije je ime i politicka pozadina natjecatelja nego kadrovski, tehnicki i novinarski potencijali. Jedan od uvjeta za dobivanje koncesija jest i prilagodjavanje vlasnicke strukture: svaka radio ili tv stanica mora imati bar cetiri vlasnika, tj. jedan pojedinacni dionicar, prema propisu iz Zakona o telekomunikacijama, smije posjedovati najvise 25 posto dionica.

Radio 101 nasljednik je nekadasnjeg Omladinskog radija, koji je i u ranijem jednopartijskom sistemu uspijevao u programu iskazivati razlicita misljenja od zadanih. Poslije prvih izbora 1990., Omladinski radio preuzima zagrebacka gradska skupstina i osniva poduzece Radio 101. Postavlja mu upravni odbor u kojem, zbog tadasnjeg odnosa snaga u skupstini, opet vecinu imaju hadezeovci. Predsjednik upravnog odbora je Hrvoje Hitrec, knjizevnik, bivsi direktor HTV-a i jedan od potpredsjednika HDZ-a. U upravnom odboru je i Vesna Skare-Ozbolt, koja je u proteklih nekoliko godina promijenila nekoliko radnih mjesta, uglavnom na dvoru predsjednika Tudjmana, zatim Marija Peakic-Mikuljan, sadasnja savjetnica direktora HTV-a, itd.

Usprkos takvom upravnom odboru Radiju 101 je polazilo za rukom da i dalje u uredjivackoj politici zadrzava odmak od sluzbene politike i da specificnim "razbarusenim" tretmanom vijesti, okruglim stolovima i intervjuima uz necenzurirano ukljucivanje slusalaca bude iznimka u strogo kontroliranim zagrebackim medijima. Radio 101 nije podlegao ni ekstremnoj ratnohuskackoj kampanji.

No, podlegao je poslovnoj politici svojeg rukovodstva. U posljednja cetiri mjeseca ove godine novinari su radili bez ikakve place. Ionako navikli na male honorare, radili su sve dok strpljenje nije prevrsilo mjeru - pocetkom studenog, netom poslije izbora odlucili su nesto poduzeti. Pocelo je s potpisivanjem peticije u kojoj se trazila ostavka direktora Igora Cope i glavnog urednika Andjelka Glibe. Tome je pridodan i zahtjev za ostavkom upravnog odbora. Kao simbol protesta tog je dana svako malo u programu emitirana pjesma "Dinamo ja volim", himna zagrebacke omladine (ime Dinamo crvena je krpa pred ocima Franje Tudjmana). Pomalo kaoticno komesanje izazvalo je hitan sastanak upravnog odbora sa zaposlenima na kojem je postignut kompromis

• bivse rukovodstvo ce "zbog zdravstvenih razloga" podnijeti ostavku, na njihovo mjesto imenovat ce se Zrinka Vrabec (v.d. urednica) i Silvestar Vrbanac (v.d. direktora), predstavnici zaposlenih.

Novinari su se odjednom poceli osvjestavati, raniji suradnici (Radio 101 je veliki rasadnik kadrova i mnogi od novinara iz drugih medija, posebno televizije, poceli su na Stojedinici) stali su se vracati da pomognu domicilnom mediju. Popravio se i program osiromasen zbog financijske oskudice. A ona je, pocelo je otkrivati novo rukovodstvo, nastala zbog poteza bivsih upravljaca. Bivsi direktor posudjivao je novac, bavio se trgovinom, ulagao u disco-klubove... Navodno je velika svota isisana iz radija i potrosena na izdavanje lista "Danas", hadezeovskog surogata nekad uglednog tjednika. Stetni ugovori, sklapani su zbog osobne koristi, ali, mozda i da se onemoguci nekad uspjesan radio i da ga se potom preda u "necije" ruke.

Uglavnom, vlasnicka pretvorba na radiju jos nije dovrsena. Njoj je dodatni zaplet dala informacija provaljena u novinama da su na natjecaju koncesiju dobila cetiri covjeka: Igor Copo, Stjepan Tudjman-Braco, sin Franje Tudjmana, nogometni trener Miroslav Ciro Blazevic te Dinko Cutura, predsjednik zagrebackog ogranka HDZ-a! Osim Cope i Glibe, na radiju o tome nitko nije imao pojma. Kad bi se strogo postivale odredbe natjecaja i Zakona o telekomunikacijama koji propisuje uvjete za privatizaciju, ta bi cetvorka mogla negdje iznajmiti opremu, pronaci ljude i zapoceti s emitiranjem pod imenom Radio 101 - oni su naime vlasnici koncesije. Ministarstvo prometa i veza moglo bi sadasnjem Radiju 101 izdati zabranu rada. No, taj bi potez podigao previse prasine u javnosti.

S druge strane zaposleni predvodjeni dvojcem Vrabec-Vrbanec pokusavaju pronaci nacin da oni dodju do vlasnistva i sacuvaju radio koji su sami stvarali. Medjutim, tzv. autonomna pretvorba, po kojoj su se drustvena poduzeca samostalno pretvarala u dionicarska drustva uz eventualnu mogucnost da zaposleni prvi - na otplatu i uz popust - otkupe dionice, zavrsena je 30. lipnja ove godine. Poslije tog datuma drustvena poduzeca prelaze u portfelj Hrvatskog fonda za privatizaciju, koji odlucuje kome ce se i s kojom cijenom poduzece prodati.

Rok za konacno potpisivanje koncesijskih ugovora - sto znaci da je radio uskladio tehnicke, kadrovske, programske i narocito, vlasnicke karakteristike sa zakonom - istjecao je 30. studenoga. Vijece za telekomunikacije produzilo ga je dan prije isteka do

1. sijecnja 1996., jer osim Radija 101, jos dosta radio stanica nije uskladilo svoje poslovanje sa zakonom. Obracun kod Radija 101 time je za neko vrijeme odgodjen.

U medjuvremenu se saznalo da je Dinko Cutura, jedan od koncesionara, prepustio svoj dio zagrebackoj gradskoj skupstini. Pripadne li dio Igora Cope zaposlenima - jer on je u stvari zatrazio 25 posto koncesije u ime Radija 101, tj. njegovih zaposlenih - tada ce Radio 101 imati bar 50 postotnu zastitu svoje uredjivacke politike - 25 posto pod kontrolom gradskih vijecnika ipak je kakva-takva garancija jer udruzena opozicija u gradskoj skupstini ima uvjerljivu vecinu.

A opet, sudeci po dosadasnjim potezima (Slobodna Dalmacija, Danas, Glas Slavonije) tesko je vjerovati da ce HDZ dopustiti da im se mediji otrgnu ispod kontrole. Ako nista, obavit ce privatizaciju tako da mediji, kao sredstvo politicke i financijske moci, pripadnu ljudima koji su u vezi s vladajucom partijom. Novinari Stojedinice racunaju na medjunarodno okruzje i politicku situaciju u regiji i nadaju se da ce to omesti HDZ da zacementira svoj utjecaj na radiju.

Zbog poraza HDZ-a na lokalnim izborima u Zagrebu utjecaj te stranke u gradskoj skupstini moze biti odrzavan samo autoritarnom vladavinom iz predsjednickih dvora. Zato ce do isteka roka, HDZ sigurno pokusati Radiju 101 - a i drugim radio i tv stanicama gdje se uglavnom dogadja slicna situacija - nametnuti hadezeovsku vlasnicku strukturu, kako bi nadoknadili gubitak politicke vlasti.

IGOR VUKIC