ALTUELNI TRENUTAK BH NOVINARSTVA

DRZAVA I MEDIJI

AIM TUZLA, 12.12.95. Soros media centar i nezavisna Unija profesionalnih novinara BiH, ovih su dana u Tuzli organizovali raspravu o aktuelnom trenutku bosanskohercegovackog novinarstva. Skupu su prisustvovali novinari iz Sarajeva, Tuzle i Zenice, dakle teritorija pod kontrolom Vlade u Sarajevu, a osnovna je tema bila pokusaj analiziranja odnosa drzave prema medijima u ovoj republici. Osnov za raspravu bila je vrlo zanimljiva analiza, prakticno istrazivanje koje je obavio Fond otvoreno drustvo, odnosno Soros medija centar - Sarajevo sa osnovnom ambicijom predstavljanja trenutne medijske slike BiH.

Ova je institucija, Otvoreno drustvo, od izbijanja rata u BiH ulozila preko milion dolara na ime podrske bosanskohercegovackim medijima. Pocetkom ove godine zakljuceno je da se trebaju provjeriti efekti ovakvog angazovanja u BiH. Kako nisu dobijena odobrenja da se projekt prosiri i na teritorij pod kontrolom HVO, istrazivanje je obavljeno samo na teritoriju koji kontrolise Armija BiH. Zakljucnosa krajem avgusta ove godine, na ispitanom podrucju (Sarajevo, Tuzla, Zenica, istocna obala Mostara i jos neka manja mjesta) bilo je 105 revija, listova i cesopisa, 43 radio stanice, 17 televizija (ukljucujuci RTV BiH) i 4 novinske agencije. Usporedbe radi, prije je rata u 109 bh. opstina bilo registrovano 370 listova i casopisa, 48 radio stanica, jedan TV centar i nekoliko eksperimentalnih pokusaja osnivanja kablovskih televizija. Dakle, i pored svih teskoca i prepreka, medju kojima je rat svakako najveca, neosporna je tvrdnja da je BiH dozivljava svojevrstan medijski bum. Dva su pozitivna faktora koja to uslovljavaju: manje-vise pluralna politicka i drustvena scena u vecim gradovima, te liberalni uslovi za osnivanje javnih glasila. No, svojevrsnu devijaciju ovakve ekspanzije medija, a sto motive osnivanja medija dodatno cine nepouzdanim, uslovljavaju razlicita neregularna stanja poput odsustva ekonomskih i trzisnih uslova poslovanja, neregulisanog placanja elektricne energije, autorskog prava ili zajamnine, malog ucesca zivog rada u troskovima (najveci broj zaposlenih samo privremeno prima platu ili minimalnu novcanu pomoc) te raznnih nepravnih stanja u keoje se medju prvima ubraja odsustvo odgovarajucih propisa o radio frekvencijama i autorskoj zastiti.

U uslovima komunikacijske blokade informativno politicki mediji, posebno radio i televizija, poceli su osvajati nove izvore informacija i tako razbijati tradicionalno okostalu semu predratnih medija. UZ neposredno pracenje dogadjaja i preuzimanja vijesti domacih agencija, sve cesce kao izvor informacija koriste se i strane radio televizijske stanice. Ovaj novi kvalitet jeste rezultat osmisljene uredjivacke politike, ali i snalazenja u nemogucim uslovima rad, sto nije nezanemarljivo. Karakteristicno je da neka lokalna glasila jos uvijek nemaju razvijene kontakte sa izvorima informacija u zemlji znacajnim za svakodnevni zivot stanovnistva, a imaju, primjerice, dopisnike iz inostranstva. Uz to, nedostaje tradicionalna podjela na "lokalne" i "globalne", sto ce u sulovima mira, sigurnom jos vise dolaziti do izrazaja.

Medijsko trziste u BiH prakticno ne postoji. Mediji ne istrazuju sto o njima misle njihovi slusaoci, gledaoci ili citaoci. Nepostojanje konkurencije, koja se jedino u trzisnim uslovima moze uspostaviti, demotivira medije da se kvalitetom i ekskluzivnoscu bore za svoje konzumente. Na sceni je medju medijima, zaparavo, borba za donacije. Samo mali broj uspijeva koliko-toliko da svoje troskove bar dijelom pokrije prodajom tiraza, propagandom i raznim uslugama. Medijski menadzment je nerazvijen i za vecinu medija nepoznat. Otuda i ponovno pojavljivanje teze da su mediji, prije svega, dio politicke funkcije sistema.

Ovo istrazivanje stanja u bh. medijima dalo je i niz interesantnih podataka o relacijama vlasnistva i uredjivacke politike. Motivi vlasnika privatnog kapitala u osnivanju medija, konstatovano je, dosta su prikriveni. Posrednim putem moze se samo naslutiti njihova slojevitost: angazovanje viska kapitala radi sticanja profita, promocija vlasitih proizvoda i usluga, politicka promocija, humanitarna podrska medijskim projektima, vlastiti medijski afinitet ili pak razliciti spekulantski razlozi.

Sadasnja zakonska regulativa ne podstice razvoj komercijalnih i javnih medijskih sistema. Nije zavrsena vlasnicka transformacija nekadasnjih medija u drustvenom vlasnistvu koji se jos uvijek tretiraju drzavnim. Novi zakon o informisanju, prema kazivanju ljudi iz nadleznog ministarstva, jos nije ni u pelenama. Na terenu, sto ce reci u zivotu, sve ove cinjenice dobijaju jos dramaticnije komponente. Ponovno je spomenuto paljenje predajnika nezavisnog Radija 99 u Sarajevu, ubistvo urednika Radio ZAvidovica Jadranka Bozinovica te napad na novinara "Oslobodjenja" Matu Bikica. Ovi "slucajevi" jos uvijek od strane drzavno policijskih organa, naime, nisu zavrseni niti su pocinioci uhapseni.

Nerjetko su izvori informacija, cak i oni najvisi - drzavni, apsolutno zatvoreni prema nekim nezavisnim medijima, cak i onda kada je rijec o cisto protokolarnim pitanjima, poput aktivnosti predsjednika Predsjednistva. Ekskluzivno pravo dobijaju nacionalno ili partijski podobne redakcije ili urednici. Na lokalnom nivou lekcije iz podobnosti prema novinarima jos su drasticnije - nepodobne redakcije cesto se u kompletnom sastavu mobilisu i salju na ratista. No, ocito da je i ovdje rijec o poslovima i problemima kojima bi se morale, sto hitnije, pobrinuti medjunarodne institucije zaduzene za zastitu ljudskih prava, prije svega.

I na kraju podatak koji vec sam za sebe dovoljno govori: najveci teret ovih problema na ledjima je novinara koji uz borbu za golo prezivljavanje vode i onu, nimalo laksu - za istinu i objektivno informisanje gradjana. U ovom trenutku na bh. medijskom prostoru tu bitku vode najvecim dijelom ljudi koji su tek zakoracili u profesiju.Prema istrazivanjima Soros medija centra, od 75 posto novinara u BiH u zivotnoj je dobi od 15 do 25 godina starosti. Hrabrost im se ne moze osporiti, no pitanje je hoce li samo taj kvalitet biti dovoljan za temeljnu promjenu kompjetnog sistema vrijednosti u svim oblastima pa tako i novinarstvu?

KONSTANTIN JOVANOVIC