TUZLANSKA ISCEKIVANJA

KOLIKO NAM DOLARA STIZE?

AIM, TUZLA, 7.12.95. Tuzlaci ce, eto, saznati sve sto ih je zanimalo o AIDS-u a nisu se usudjivali pitati. Ovdje se, naime, uzurbano organizuju predavanja o sidi, kursevi engleskog jezika dobili su na cijeni, stotine konzervi coca-cole se hlade, a prvi tuzlanskog nocni bar otvorio je svoja vrata za nocobdije. Nije to sala - Ameri dolaze!

Zaista, Tuzla zivi u iscekivanju 20.000 americkih vojnika koji bi u sastavu NATO snaga uskoro trebali stici u ovaj grad. Njihova predhodnica, bulumenta novinara iz citavog svijeta, vec je tu. Ima se utisak da u stopu prate svakog Tuzlaka. (sta radite? gdje radite? gdje navecer izlazite? gdje je aerodrom Dubrave? gdje su ovdje Srbi? a Hrvati? koliko ih ovdje zivi? koliko ih je otislo? volite li Clintona? a Ruse...) Pravi safari!

Oko Dubrava, aerodroma na kojm ce biti baza NATO snaga, americke TV kuce uveliko podizu skele i torete, razvlace kablove i reflektore, prave mali Hollywood. Prakticno, sve pripreme za direktni prenos dolaska njihovih momaka, vec su zavrsene. Stanovi, narocito kuce u okolini aerodroma, ali i samoj Tuzli redom se zakupljuju. Za mjesec dana koristenja bosanske kuce u okolini aerodroma, americke TV kompanije isplacuju tuzlanskim vlasnicima mjesecnu naknadu od 6.000 njemackih maraka! U kesu i odmah! Ne trepnuvsi. O soku i zbunjenosti lokalnog stanovnistva koje je u tom dijelu Tuzle, do jucer opasne i nesigurne zone, zivjelo jedino ako nisu imali gdje da se sklone - izlisno je govoriti. I direktor tuzlanske poste vjerovatno ne moze da se pribere nakon posljednjeg iznenadjenja. Sve prema inostranstvu otvorene telefonske linije, koje su za prosjecnog Tuzlaka basnoslovno skupe i nedostizne, zakupljene su unaprijed a zahtjevi za novim satelitskim telefonskim linijama pretrpali su tuzlansku postu. Najavljeno je i da ce Amerikanci vrlo brzo za svoje potrebe prokopati i tunel ispod planine Ilincice, pa su se Tuzlaci vec dali u razmisljanje koliko ce im to, ako jednog lijepog dana Ameri i odu iz Tuzle, skratiti put do Zivinica. Proracun kazuje - jedva pet kilometara. "I zbog pet kilometara hoce da kopaju Tunel?" - komentarisu cudo koje im se pred ocima dogadja.

Dolasku americkih vojnika ovdje su prethodile i brojne analize o svemu i svacemi, ali nezaobilazno o tome - koliko americki vojnik dnevno trosi dolara? Po tim racinicama svaki bi od njih u Tuzli dnevno ostavljao po 30 dolara, sto bi pomnozeno s brojem vojnika i prevedeno u odomacenu stranu valutu kojoj se ovdje iznimno vjeruje, znacilo oko milion njemackih maraka po danu! Aferim, matematicari. Mozda jeste i mnogo i nerealno, ali nama taj milion bas lijepo zvuci.

Logicno, postavlja se pitanje - kako im te novce uzeti? Sta Amerikancima ponuditi? Po nasem starom obicaju, kojeg ni rat nije izmjenio, prvo su se javili oni koji su bez nekih narocitih argumenata preko noci postali "bosanski eksperti za Amerikance". Tako je, mimo svih ostalih sadrzaja, u gradu ekspertno otvoren prvi nocni bar. Mada ovakvu vrstu vanpansionske potrosnje rado upraznjavaju sve vojske svijeta, pa i americka, za sada tuzlanski nocni bar ima naopako radno vrijeme - zatvara se kad noc otpocne jer je policijski sat od 22:00 jos uvijek na snazi. Gradom kruze neprovjerene vijesti da ce takva vrsta ogranicenja kretanja biti ukinuta odmah nakon pariskog svecanog potpisivanja sporazuma. U slicnu se vezu dovodi i najavljena demobilizacija do 31. decembra ove godine. No, takvo sto zavisi ne samo od postivanja politickih sporazuma, nego i od brzine ozivljavanja privredne aktivnosti i obezbjedjenja poslova za armiju nezaposlenih. Sve je glasnije neraspolozenje vojnika zbog mogucnosti napustanja armije posto im ona nudi koliku-toliku materijalnu i egzistencijalnu sigurnost i mogucnost prezivljavanja.

U Tuzli je, dakle, sve u velikim naznakama i ocekivanju. I dolazak Amera, i bolji dani, i lagano podgrijavanje predizbornih medjustranackih netrpeljivosti. Na tom svom svojevrsnom povratku u buducnost Tuzlaci zive sa platom u drustvenom sektoru od oko 30, a privatnom oko 150 njemackih maraka, ali i sa ogromnim prilivom novog stanovnistva medju kojima je i 15.000 protjeranih Srebrenicana.

Ovih dana u Tuzli je prohladno i snjezi. Ocekuje se nestrpljivo poboljsanje sa zapada.

KONSTANTIN JOVANOVIC