UCJENA SA PRIZVUKOM REVANSA?

AIM, Skopje, o1.12.1995

Makedonska javnost je iznenadjena. Ona je podosta i revoltirana. To je dojam koji se stice citajuci ovdasnja glasila koja uveliko komentiraju odluku SR Jugoslavije o uvodjenju carinskog rezima prema Makedoniji. Ova vest je protutnjala vecom brzinom nego ona o postignutim sporazumu u Dejtonu. I potaknula je kalkulacije o tome koje je cilj ovakve odluke sjevernog susjeda i koje ce biti posledice po Makedoniji nakon uvodjenja celosnog carinskog rezima naspram dosadasnje Odluke za preferencijalne carinske stope a sto u praksi znacilo je da roba koja je ulazila iz i u Jugoslavije nije bila podlozna carinskih dazbina vec samo placanja carinske evidencije u visini od jedan posto. Novom odlukom SRJ placa se normalna carina u visini od 0 do 25% koja proizlazi od Zakona carinskih tarifa. Radi se o istim carinskim osnovicama i u Makedoniji i u SR Jugoslaviji koja mogu iznositi i 70 %.

Privrednici Makedonije su jednoglasni u odluci da je rec o politickoj odluci. Smatraju da je rec o vec "vidjenim filmom" koji otkriva i "rukopis" rediteljske ekipe iz Beograda. I nadaju se da ova odluka nece biti dugog veka. "Smatrali smo, kaze direktor "Gazele", da nakon ukidanja sankcija, ponovo cemo ozivjeti to trziste (rec je o srpskom trzisti - n.n.) i nadali smo se brzog resenja platnog prometa". Nadanja su jedno a realnost je ta da se iz granicnog prelaza vracaju puni kamioni makedonskom robom. Njihov povratak povecava nervozu kod makedonskih privrednika a daje povod raznim spekulacijama da ozive i hrane ovdasnju javnost. Najcesta pitanja na koja ovdasnji analiticari traze odgovor su sledeca: Zbog cega Srbija bas sada uvodi ovu meru? Zar nije u sprskom interesu da ozivi nekadasnja robna razmena medju ovim nekada bratskim republikama? I konacno: Cega je rezultat velika nervoza u ovdasnju privrednu javnost kad je za normalno ocekivati da medju dve suverenim drzavama postoji i regulirani carinski rezim?

Odgovori se razlikuju u zavsnosti ko postvalja pitanja i u koju sveru trazi odgovore. Neki tvrde da je ovo revans srpske vlade zato sto je Makedonija do sada zivjela na racun sankcija, odnosno na racun "srpske nesrece" a drugi idu dalje i tvrde da Beograd hoce da dokaze Makedoniji "tko je tko" i da njoj da do znanja da igra jos nije zavrsena. Predsednik privredne komore Makedonije izrzava "licno razocarenje" a privrednici koji su do juce probijali blokadu i zaradjivali veliki novac, u trenutku kad su ocekivali nagradu za "herojski poduhvat" docekali su kaznu. Samo vladini ljudi sute , ako se izuzme odluka da se "uzvrati udarac" s tim sto je dan kasnije doneta ista odluka o carinskom rezimu prema Srbiji koji vazi i za sve ostale zemlje.

Javna tajna je da je Makedonija do sada izvukla veliku korist krseci sankcije prema Jugoslaviji. Neki cak tvrde da - ako se izuzme inostrana novcana pomoc - profit od krsenja sankcije prema Jugoslaviji omogucilo je kakav-takav opstanak privrede Makedonije. I da ovdasnja vlast u toku ovih godina nista nije ucinila da privreda stane na noge sem sto je uspesno odigrala ulogu "kriznog staba". Analize da ce ovdasnja vlada tek sada polagati najtezi ispit zanivaju se na realnu pretpostavku da nakon potpisivanja dejtonskog sporazuma medjunarodna pomoc bice usmerena prema BiH i da ce "mezimice" iz juga Balkana nazvana Makedonije bice ostavljena na cedilju. A za njen opstanak (bar privredni) inostrana pomoc i dalje je jedinstvena "rentabilna grana" koja hrani ovdasnje stanovnistvo i moze sacuvati kakav takav socijalni mir. I ne samo socijalni, vec i medjunacionalni. Zlobnici idu dalje u svojim tvrdnjama i kazu da je sada makedonskoj vladi preostalo da jos jednom (kao i vise puta do sada) iskenira neko "medjunacionalno" pretkonfliktno stanje kako bi privukla paznju medjunarodne javnosti i kako ne bi zapadnjaci pokupili svoj "kisobran" i otisli prema sjeveru. Odnosno da ce tek sada Makedonija biti ostavljena na privrednu milost i nemilost svojih suseda. A nije nikakva tajna da ova nerazvijena mlada drzava sto se tice privrede je isto - ako ne i vise - ranjiva kao i u pogledu nerasciscenih medjunacionalnih odnosa.

Uvodjenje carinskog rezima od strane Jugoslavije, dakle, saznanje da srpska vlast ne smatra Makedoniju za svog eksluzivnog privrednog partnera, u ovdasnju javnost koristi se da se saopsti da nisu izbegnute sve zamke kad je rec o sjevernom susedu. U ovdasnjim medijima, nakon dejtonskog sporazuma, a pre uvodjenja carinskog rezima prema Makedoniji, pocelo je euforicno ocekivanje "srecnih vremena". Na drzavnoj televiziji (koja je pod strogom kontrolom vladajucih struktura) prikazana je specijalna emisija na kojoj je dominirala teza da Makedoniji nikada nije bila ugrozena sa severa. Cak je i Seselju omoguceno da dokaze svoju "makedonofilstvo" pri cemu jedno misli kad govori kao politicar a drugo kao strucnjak: sociolog u njemu misli da su Makedonci pola Srbi pola Bugari. Kao politicar on uveliko je zainteresovan za dobrobit Makedonije i bratskog makedonskog naroda kome jedina opsnost preti sa zapada - "od strane siptara". A repoter koji je pripremio ovu emisiju ustvrdio je da su tezu o ugrozenosti Makedonije sa severa sirili "neki politicari iz Makedonije". Normalno, sada isti ti drzavni mediji upiru prst ka sjeverni sused a jos i na one koji sa nestrplenjem cekaju da se otvori koridor sjever-jug samo da bi se zatvorio taj istok-zapad. Dakle obvinjuju one koji Makedoniji preporucuju "jednosmernu" voznju i to bez "voznog" reda. Sumnje da nekima u Makedoniji uzasno smeta koridor istok-zapad ne padaju samo na ledja "jugonostalgicara" vec i na politicke strukture koje opozicija obvinjuje da teraju vodu na mlin severnog suseda. A takve sumnje postojat ce sve dok ovdacnja vlast izigrava "krizniog" staba koja svu svoju "strategiju" zasniva na stranu pomoc i na popustljivost suseda. Tacnije, deklarira se za jednakvu ekvidistancu u odnosima sa svojim susedim a s druge strane trazi povlastice od severnog suseda. Posledice jedne takve politicki "uracunate ekvidistance" mogu imati teske posledice ne samo po privredi ove mlade i siromasne drzave. Pise: LULJETA NIZAMI