POBUNA PROTIV TUDjMANOVE TRGOVINE POSAVINOM

AIM, 30.11.1995. Hrvatski mediji uredno javljaju o cestitkama iz svijeta, koje povodom sporazuma u Daytonu stizu na adresu predsjednika Republike. Prenose se tvrdnje nekih inozemnih medija da je Hrvatska pobjednik. Hrvati se tako ne osjecaju. Za dramaticnih protesta prognanika iz Bosanske Posavine pred Saborom prvi put su se u Hrvatskoj culi uzvici: "Bando crvena". Vrhovnistvu je dovikivano da su cetnici i hercegovacki satrapi. Ogorceni su Posavljaci prozivali predsjednika Hrvatske da ih je prodao. U jednom je trenutku doslo i do sukoba s policijom, koja je velikim snagama blokirala prilaze gornjogradskom Markovom trgu.

Bosanska je Posavina - Vukovar BiH Hrvata. Od ukupnog broja poginulih bosanskohercegovackih Hrvata iz Posavine je cetrdeset posto. Posavljaci cine polovicu iz Bosne i Hercegovine prognanih Hrvata. Iko Stanic, jedan od najutjecajnijih Posavljaka, kaze da im je poginulo 2200 branitelja i tisucu civila. Jos je oko tisucu nestalih. Sedam-osam tisuca invalida, uglavnom teskih. Prema planu Kontaktne grupe Posavina je najvecim dijelom ulazila u bosnjacko-hrvatsku Federaciju, kao podrucje u kojem su Hrvati i Bosnjaci prije rata bili u vecini. U Daytonu se odjednom nasla u "srpskom entitetu".

Sada je vec moguce rekonstruirati kako se to dogodilo. Hrvatsko narodno vijece BiH alarmiralo je jos za vrijeme trajanja pregovora u americkoj bazi Wright Patterson: bosanskohercegovacka je delegacija izlozena golemim pritiscima da "pristane na teritorijalna rjesenja, koja se protive vitalnim interesima Bosne i Hercegovine i temeljnim nacelima medjunarodnog prava", "Milosevic je nekoliko puta u toku pregovora pred americkim posrednicima ponovio da se s Tudjmanom davno dogovorio i razmjenio Bosansku Posavinu za 'srpske krajeve' u zapadnoj Bosni, koje su nedavno zauzele hrvatske snage", "Tudjman sa svoje strane vrsi pritisak na hrvatski dio bosanskohercegovacke delegacije da pristane na ovaj dogovor". HNV konstatira da je rijec o "trgovanju teritorijima i ljudskim sudbinama".

Kresimir Zubak, formalno prvi covjek bosnjacko-hrvatske Federacije i "Herceg-Bosne", odbio je potpisati predaju Posavine, a ovih je dana u Orasju, na sjednici sabora tamosnjeg kantona, rekao da su mu u Americi i Milosevic i Holbrooke "potvrdili da je Posavina davno prodana": "Milosevic je rekao da je to rijesio u dogovoru s Tudjmanom i da o tome uopce ne zeli razgovarati". Zubak je predlagao sasvim drugaciju zamjenu teritorija - "onoga sto sada kontrolira HVO, a ranije je bio vecinski naseljen srpskim pucanstvom, za podrucje bosanske Posavine gdje su Hrvati vecinsko pucanstvo". Tek je u Daytonu otkrio da Tudjman ne salje Hrvatsku vojsku da uzme Sipovo, Glamoc i Drvar kako bi ih mijenjao za hrvatska podrucja u Posavini, nego je upravo obratno. Hrvatska vojska ulazi u te vecinski srpske gradove na jugozapadnom obodu Bosne jer ih je Tudjman dobio u zamjenu za Bosansku Posavinu, koju su uvijek naseljavali Hrvati.

Na koncu sve je to priznao i Tudjman. Pred polazak iz Daytona on je, opsirno i konfuzno govoreci o Posavini, zapravo rekao da je tim podrucjem svjesno trgovao. Otkrio je da se u Daytonu postavilo pitanje: ako Hrvati zele Posavinu, onda bi morali vratiti ona podrucja koja su hrvatske snage osvojile u nedavnoj ofenzivi na jugozapadu Bosne. Takav se zahtjev cini vrlo logicnim, ali Tudjman ga je ocijenio neprihvatljivim. Doslovce kaze: "Morali smo napraviti takve ustupke u Posavini da bismo mogli zadrzati rezultate svojih pobjeda". A ti su rezultati, koje Tudjman po svaku cijenu zeli zadrzati i koje uopce ne krije - da se Srbi ne vracaju u "podrucja koja su napustili" i da se Srbima ne vracaju "sva ona podrucja koja su hrvatske snage, nakon Oluje, u Bosni osvojile".

Trijumf Karadjordjeva - zakljucuju neki ovdasnji analiticari, aludirajuci na davni dogovor Milosevica i Tudjmana o podjeli Bosne. Pogotovo jer se saznaje da je hrvatski predsjednik odigrao kljucnu ulogu u slamanju Izetbegovica. Iako protesti Posavljaka ovih dana tresu Zagreb, cini se da to Tudjmana previse ne uzbudjuje. Jedan od njegovih suradnika rekao je odmah po povratku iz Daytona da ce nezadovoljnika biti, ali da mocna Amerika nikome, a pogotovo nikakvim marginalnim grupama nece dozvoliti da joj pokvare posao.

Tudjman je cak odgovornost za gubitak Posavine pokusao prebaciti na tamosnje stanovnistvo. Rekao je da im Dayton nije mogao vratiti ono sto su u ratu izgubili. Kasnije su to ponavljale neke papige iz njegova okruzenja. Tvrdili su da je Posavina saptom pala, nakon sto je dobar dio stanovnistva otisao u svijet (govori se da je u Posavini bilo mnogo onih koji su se izjasnjavali kao Jugoslaveni i koji su okrenuli ledja ratu, objasnjavajuci kako to nije njihov rat), a da je drugi dio "presao u bosansku Armiju".

To nije tocno - Posavina je pala u vrlo misterioznim okolnostima i vjerajatno ce se rasprava o tome sada aktualizirati. Poznavaoci tvrde da je Posavina predata dekretom iz Zagreba. Optuzbe na racun Posavljaka jeftina su podvala, kao i tvrdnja koja se pojavila u ovdasnjim medijima kako je Posavina u Daytonu izgubljena nakon sto je Sarajevo u cjelosti pripalo Bosnjacima. Ali cini se da te optuzbe pokazuju namjeru da se izmedju Posavskih Hrvata i Bosnjaka posije sjeme razdora. Cijelo vrijeme rata oni su vrlo dobro suradjivali, tako je i danas, i mozda je za sluzbeni Zagreb upravo u tome problem - sto medju njima problema nema.

Za Posavljake kazu da imaju mekanu dusu, ali su tvrd narod. Ne odustaju lako. Pokazali su to i za vrijeme rata. Pokazuju i danas. U Orasju na saboru tamosnjeg kantona osporili su potpis Jadranka Prlica, koji je umjesto Zubaka parafirao daytonski sporazum, a navodno ce protiv njega podici i krivicnu prijavu zbog izdaje hrvatskih interesa. Jedna mu je posavska brigada HVO- a porucila: "Ti si srndac, a mi smo lovci. Vidimo se!". Prica se i o prijetnjama atentatom hrvatskom drzavnom vrhu. Iko Stanic kaze: "Mi nismo samo ogorceni, nego smi i opasni". Posavina je jos nedavno Tudjmanu porucivala da je za njegovu listu glasala 98 posto. Stanic sada kaze: "U Orasju je bilo prijedloga da se izabere delegacija koja bi otisla predsjedniku Tudjmanu. Mislim da to nema svrhe - on je izdao nase interese i prodao bosansku Posavinu! Tu prestaje svaki dijalog!".

Istodobno s demonstracijama Posavljaka HDZ-ovi su celnici sa saborske govornice uvjeravali kako Hrvatima u Bosni nikada nije bilo bolje: "prije nisu smjeli reci da su Hrvati", a sada mogu to vikati do neba, a kada sve izgube - "imaju hrvatsku drzavu". Ona ce ih zbrinuti. Tako se i Hrvati iz Posavine mogu nastaniti u "svojoj drzavi". Nude im se zaista siroke mogucnosti. Ivan Lovrenovic pise o letku kojim Ured za prognanike i izbjeglice "HR Herceg-Bosne" vabi one koji su ostali bez svojih domova: "IMAJTE OPET SVOJ DOM, ako mislite na buducnost svoje djece, ako ste spremni za novi pocetak". Nakon tog pateticnog uvoda zainteresiranim se nudi lista mjesta u kojima "postoji popis stanova i kuca": Jajce, Kupres, Drvar, Sipovo, Glamoc, Bosansko Grahovo. "Herceg-Bosna" s letka nutka: "U prilici ste izabrati: mjesto buduceg zivljenja, stan ili kucu prema obiteljskim potrebama, radno mjesto ili srednju skolu za svoju djecu". U obecanoj se zemlji obecava i prehrana i materijalna potpora za odredjeno vrijeme, povlastice u potrosnji vode, struje i telefona. Poziv instruira da se razgovara s clanovima obitelji, prijateljima i susjedima i potakne grupno naseljavanje. Letak zavrsava onako kako i pocinje: "IMAJTE PONOVO SVOJ DOM OVDJE, GDJE ZIVIMO OD STOLJECA SEDMOG". Lovrenovic pita: cije su to kuce cije popise i kljuceve drze gospoda iz "Herceg-Bosne", cije su kuce u Drvaru i Grahovu gdje Hrvata gotovo i nije bilo, sto je s pravom ostalih Kupresaka, Sipovljana, Jajcana, Glamocaka da se vrate na svoje?

Citirani je tekst objavljen u novinama bosanskih franjevaca "Svjetlo rijeci", koje su tvrdo probosanski orijentirane i ostro se protive forsiranom naseljavanju srpskih podrucja. Zalazuci se za princip: Svoje ne damo - tudje necemo, u posljednjem broju protestiraju protiv preseljavanja Hrvata s jednog kraja Bosne u drugi, iz Posavine u Drvar i Glamoc, na primjer. Pisu da umjesto povratka, "sluzbena politika" Hrvatima - ne samo onima koji su prognani, nego i onima koji su ostali u svojim domovima u srednjoj Bosni i drugim krajevima - nudi kuce i imanja na "novooslobodjenim podrucjima". "Hrvati imaju neotudjivo pravo na Bosnu i Hercegovinu, a ne na jedan njezin dio", kaze list i zakljucuje: "Onaj tko Hrvate zeli preseljavati u jedan kut Bosne cini jednak zlocin kao i onaj tko ih je silom istjerao iz njihovih domova".

Pred Saborom za demonstracija Posavljaka jedna je starica u crnini na razmetljive izjave o udomljavanju u Hrvatskoj uzvratila gorko: "Ne trazim kucu nego grob svog sina. On se borio sa sahovnicom i poginuo. Ja ovdje placam stan 300 maraka, imam muza invalida, nezaposlenu kcer i zivim od konzervi".

JELENA LOVRIC