INTERVJU: KASIM TRNKA, AMBASADOR BOSNE I HERCEGOVINE u HRVATSKOJ

U DAYTONU NAPRAVLJEN PROTEKTORAT NAD BiH

AIM SARAJEVO, 28.11.95. * Bili ste clan bh. delegacije na razgovorima u Daytonu za kojeg jedni tvrdje da je definivna podjela BiH, a drugi pak, poput Vlade u Sarajevu, da je to ocuvanje cjelovite i suverene Bosne i Hercegovine. Posto vi djelite ovo drugo misljenje kako dodatno argumentirate opciju opstanka cjelovite BiH?

• Ne moze se dati jednoznacan odgovor na to pitanje. Sporazumom su stvorene predpostavke da se ocuva integritet BiH, rekao bih ustavno-pravnog karaktera, te najave svega onoga sto bi trebalo dovesti do reintegracije BiH. Postoje, naravno, i odredjene opasnosti da citav proces ne krene tim putom vec, naprotiv, da ojacaju dezintegracijske snage. Medjutim, mislim da je ovoga puta citav svijet bio na strani ocuvanja integriteta BiH, da je u tom smislu snazno podcrtao medjunarodno-pravni kontinuitet, kako BiH kao subjekta medjunarodnog prava, tako i u pogledu unutarnjeg transformiranja njenog ustavnog uredjenja, dakle kontinuiteta unutarnjeg pravnog razvoja. Po meni, reintegraciji BiH najvise ce pomoci cinenica da se citav mirovni proces zasniva na obavezi postivanja najvisih standarda ljudskih prava u BiH, da se za to osigurava medjunarodna supervizija, da ce se buduce drustvo graditi na principima slobodnog trzista, visepartijskog politickog sistema te slobodnim i demokratskim izborima. Ako se tome dodaju i date garancije za povratak izbjeglica, potom one da entiteti ne mogu postaviti nikakve granicne barijere niti zasnivati nikakve specijalne odnose sa susjednim drzavama koje bi ugrozavale teritorijalni integritet BiH, sve su to onda cinjenice da je BiH u ovom momentu projektirana kao jedna tipicna federacija s nesto vecim stepenom samostalnosti njenih federativnih jedinica, u ovom slucaju entiteta. Ta drzava, opet, ima uobicajene drzavne organe kao sto su Predsjednistvo, dakle sef drzave, potom od gradjana neposredno birani dvodomni parlament, Ustavi sud, Vladu, drzavljanstvo, sve kompetencije koje su vezane za jednu modernu drzavu i visok stepen regionalne autonomije. Iz svega nabrojanog, zapravo, moze se izvuci zakljucak da je stvorena mogucnost reintegracije Bosne i Hercegovine. To prije sto ce prvu godinu u BiH biti prisutne medjunarodne vrlo respektabilne snage s visokim vojnim autoritetom, te sto postoje jaka obecanja o obnovi, pa cak i modernom razvoju BiH.

* Sve sto ste napomenuli sadrzaj je Daytonskog sporazuma koji je poznat i onima koji tvrde da je ovo uvod u konacnu podjelu BiH, i koji upravo na tim dokumentima zasnivaju svoje vidjenje buducnosti Bosne.

• Nazalost, postoji i druga strana medalje. Kad sam rekao da po Sporazumu imamo uobicajene drzavne organizme, moram naglasiti da u njima postoji nesto sto se zove konsenzus predstavnika sva tri naroda. To znaci da ce, ako ne bude dovoljno politicke volje, svaki ce od tih naroda moci blokirati rad parlamenta ili Predsjednistva. Zatim, ukoliko ne bude postojao balans vojnih snaga postoji mogucnost da ponovno neciji vojni potencijali postanu prijetnja mirnoj reintegraciji biH. I na koncu, ako predstojeci izbori koji treba de se odrze za sest do devet mjeseci, ne dovedu na politicku scenu ljude demokratske orjantacije, cak i pod uvjetom da se zadrzi odredjen broj ljudi ove nacionalisticke, nedemokratske orjentacije, moguce je da se natavi dezintegracioni proces. Ili, ukoliko proces povratka izbjeglica bude isao tesko, postoji opasnost da se na entitetima, pogotovo srpskom, uspostavi nova jednonacionalna vlast sto bi bilo suprotno projekciji BiH kao multinacionalne zajednice i demokratskog drustva. Ukratko, ukoliko bude mira i demokracije, postoji sansa za Bosnu i Hercegovinu.

* Cini se da puno nade polazete u sporazumom potpisane principe drzavnosti, ustavno-pravnog ustrojstva i demokratizacije BiH. Kako, medjutim, tumacite cinjenicu da su ti principi u Daytonu relativno lako usaglaseni, a da je problem nastao kod klasicne podjele teritorija sto je inkopatibilno s pomenutim principima. Sudeci po mukotrpnoj borbi za teritorij, svaki procent zemlje imao je daleko vecu vaznost od bilo kakvog drzavnog principa.

• Nazalost, vi se u pravu. Da se potpuno vjeruje u ustavne principe onda bi interna razgranicenja bila relevantna. No,nije tako i vjerojatno ni nece biti sve do novih izbora. Jer, oni koji su vodili rat oni ce i dalje biti vlast na tim podrucjima. To ce otezavati povratak izbjeglica, a unutarnje granice razgranicenja biti ce, nazalost, relevantne. Vidite, sada u BiH imamo jedan paradoks: unutra postoje tvrde granice, a relativno meke vanjske granice Bosne i Hercegovine su prema Hrvatskoj, a pogotovo prema Srbiji. Tendencija zapravo mora biti slabljenja unutarnjih a jacanja vanjskih granica BiH. Ipak, u projekciji cjelovite BiH o kojoj sam govorio prisutna je Centralna banka BiH, jedna moneta a planira se i posebna integracija vojske sto bi u daljekoj perspektivi trebalo voditi stvaranju jedne standardne drzave. Medjutim, realizacija Daytonskog sporazuma ovisi uveliko od medjunarodne zajednice i njene rjesenosti da efektivno zavrsi svoj dio preuzetih obaveza, od dolaska vojnih snaga, preko pruzanja finansijske pomoci za obnovu BiH, do spremnosti da se BiH po sto jednostavnijem postupku prihvati u evropske i svjetske integracije.

* Slicnu euforiju i zaklinjanja vladajucih stranaka da ce ispuniti svoj dio obaveza imali smo i nakon Washingtonskog sporazuma. No, izuzev pacifizacije na koju su strane bile prisiljene iz vana, nista se dalje nije uradilo, a dogovor se o Federaciji opstruirao na sve moguce nacine. Kakve su opasnosti da se slicno desi i s ovim sporazumom?

• Ako ovaj sporazum iz Daytona postigne barem toliko efekata koliko Washingtonski, a najvazniji je usutkivanje oruzja, to ce vec biti veliki uspjeh. Jer, tek se u uvjetima stabilnog mira mnoge stvari daju mjenjati. Najgori je ipak rat. Narodi Bosne i Hercegovine vise nisu mogli izdrzati ovaj rat. Doslo je do velikog odliva stanovnistva, velikih ljudskih i materijalnih gubitaka i pitanje opstanka Bosne je prvenstveno je pitanje povratka njenih ljudi. A oni ce se vracati samo u mirnu zemlju.

* Nije li svaka, pa i washinktonska pacifizacija upitna i ne prijeti li ponovnim sukobima, ako ju ne slijede adekvatne politicke promjene i raspolozenje. Evo, vi i kao Bosnjak ali prvenstveno kao sluzbenik bosanske Vlade tesko da mozete otici recimo u Drvar koji kontroliraju Hrvati. Onda to nije, kako kazete, stabilan mir.

• Sto se tice mene osobno, ja bih mogao otici i u Drvar koji pominjete. Naravno zahvaljujuci i tome sto me poznaju hrvatske vlasti...

* Zasto, pa nije Drvar u Hrvatskoj?

• Vidite, jos uvijek u Federaciji nije normalno starne. Ali, sporazum o Federaciji koji je potpisan u Daytonu ce uveliko pomoci da se to rijesi. Moram reci i to da je Federacija po tom sporazumu dobila nesto drugaciji izgled, pa cak izmjenu i po definiciji, te da ce predstojati obimne rasprave o sada zamisljenoj Federaciji. Jer, po prijasnjoj definiciji Federaciju su cinile teritorije s vecinskim bosnjackim i hrvatskim stanovnistvom prema popisu iz 1991. godine. No, sada su u sastav Federacije usle i tetritorije poput Drvara, Grahova, Glamoca i tako dalje u u kojima niti Hrvati niti Bosnjaci nisu vecinsko stanovnistvo, a, da tako kazem, izasle su one s vecinskim stanovnistvom poput Posavine, Srebrenice ili Zepe. Dakle, morat ce se izvrsitit redefinicija Federacije, no samo uz pretpostavku da se svi mogu vratiti u svoje domove, pa i 98 posto domicilnih Srba u Drvar. Znam da to iz ove perspektive ne izgleda bas tako realno, ali to je ono na cemu se mora inzistirati.

* Dio teritorija gdje su vecinom zivjeli bosanski Srbi, tocnije podrucje Mrkonjic grada i Sipova, morat ce se po Daytonskom sporazumu vratiti srpskom entitetu. No, i vi vjerojatno znate da pripadnici hrvatskih vojnih snaga posljednjih dana pale i unistavaju mjesta iz kojih se moraju povici, a da su nakon ulaska u neke bosanske gradove poput Grahova i okolnih zaseoka, takodjer, za sobom ostavili pustos. Zasto Vlada u Sarajevu nema zvanicno nikakav zvanican stav o tome?

• Bosna i Hercegovina ima potpuno jasan stav. Mi smo u Splitskom vojnom sporazumu koji je zakljucen s Hrvatskom, a i u kasnijim razgovorima Izetbegovica i Tudjmana izricito rekli, a to je sad i napisano u prvom aneksu Daytonskog sporazuma koji se tice vojnih aspekata, da ce sve strane vojske trideset dana nakon potpisivanja sporazuma morati napustiti teritorij BiH. Hrvatske su snage usle sa saznanjem i odobrenjem Vlade BiH i sa njenim saznanjem i odobrenjem ce i izaci. Specificnost je, ipak, u tome sto i HVO na neki nacin djeluje po instrukcijama Hrvatske, iako se nadam da ce se s instaliranjem vlasti Federacije kako je predvidjeno u Daytonu napraviti znacajan korak naprijed. Medjutim, nacin na koji se postupa s imovinom Srba koji su napustili svoje domove ne moze biti dobar niti za hrvatski niti za bosnjacki narod. Takvi ce se postupci kad-zad vratiti pociniteljima kao bumerang. To se vec u Hrvatskoj nakon oslobadjanja kninske Krajine i Slavonije.

* Vratimo se na Daytonski sporazum. Brcko je, ipak, ostalo ne rezrjeseno. Sta uopce u praksi treba znaciti ova napomena o jednogodisnjoj arbitrazi za ovaj grad?

• Pregovori su, zaista, zapali u kolaps upravo kod Brckog. Delegacija BiH nije bila spremna prihvatiti nikakav sporazum, pa cak i uz sav rizik neuspjeha razgovora, ako se ne rjesi pitanje Brckog. Kad smo vec spakirali kofere i spremili se za povratak, napravljeni su posljednji napori za iznalazenje rjesenja. Po mom misljenju ovdje je napravljen klasicni diplomatski potez - kad se problem ne rjesi, onda ga se odgodi za odredjeno vrijeme. Dakle, u sustini problem oko Brckog nije rjesen, ali je neki kompromis dogovoren. U roku sest mjeseci mora se formirati arbitraza gdje ce jednog arbitra dati Federacija, drugog "Republika srpska", a oni ce zajedno izabrati treceg iz medjunarodne zajednice. Ako to ne uspiju onda ce neka od medjunarodnih institucija, vjerojatno Medjunarodni sud pravde, odabrati treceg arbitra, a u narednu godinu dana arbitri ce morati ponuditi rjesenje ne samo za Brcko vec za pristup tom gradu i prolazak preko teritorija koji je sad u srpskom entitetu. Za Federaciju je Brcko veoma bitno pitanje, ne samo zbog toga sto je to vecinski hrvatsko-bosnjacki grad, vec sto je nedopustivo da Federacija nema izlaz na Savu, te da zeljeznicka veza od Plooca, zatim Sarajeva i Tuzle prema Evropi, ostane kod Brckog paralizirana. U Daytonu je bilo razgovora o obezbjedjivanju medjunarodnog nadzora nad komunikacijom Tuzla - Brcko, sto ce vjerojatno sada i uslijediti, no vojna situacija u i oko Brckog, nazalost, ostat ce ne promjenjena do konacnog arbitraznog rjesenja.

* Daytonom mnogi nisu zadovoljni. Posavci osporavaju legalitet sporazuma, gradonacelnik Stoca pak tvrdi da ga se taj sporazum uopce ne tice i da o povratku izbjeglica on presuduje, gradjani Srpske nacionalnosti na Ilidzi prijete kolektivnim suicidom. Kako uopce zamisljate da ce se neko dobrovoljno vratiti pod patronat vlasti kojoj ne vjeruje?

• Lokalni ce mocnici svakako pokusati zadrzati vlastite pozicije, i to je kljucni otezavajuci faktor za povratak ljudi. Ali, potpisnici sporazuma duzni su osigurati njegovo sprovodjenje na terenu. Ja, kao rodjeni Sarajlija, gledam demonstrante na Ilidzi i siguran sam da demonstriraju oni koji su se uselili u tudje kuce i uzeli tudju imovinu, pa sad kad je doslo vrijeme polaganja racuna ne bi rado izlazili iz tih tudjih domova. Medjunarodna zajednica ne smije izaci u susret nikakvom zahtjevu koji sprjecava povratak izbjeglica u bilo koji dio BiH - Mostar, Stolac, Bugojno, Travnik, Drvar i svako drugo mjesto. Po Daytonskom sporazumu pravo na povratak imaju i Srebrenicani, iako ja iskrenu sumnjam da ce se takvo sta desiti do narednih izbora i smjene vlasti. Ali zelim da vjerujem da ce, kad se uspostavi neka demokratska vlast, biti realne sanse za povratak i tih ljudi.

* Clintonov govor nakon usaglasavanja sporazuma temeljio se na ocjeni rata u BiH kao rata nacionalnih vodja sa slicnim koncepcijama, dakle svojevrsno izjednacavanju krivnje bez obzira na tijek rata u BiH. Hoolbruk negira bilo ciji zahtjev za korekcijom sporazuma. NATO pored vojnog angazmana planira i polticki upliv na bh. sceni, poput isporucivanja ratnih zlocinaca. Na kljucnim mjestima u drzavnim institucijama su stranci. Nije li rijec o nekoj vrsti protektorata nad BiH koji je opozicija zagovarala jos prije cetiri godine?

• Objektivno i jeste rijec o nekoj vrsti protektorata bar prvu godinu nakon potpisivanja sporazuma. Jer, pored vojnog djelovanja, ima i drugih elemenata protektorata. Recimo u Ustavnom sudu BiH ce biti trojica sudija stranaca, guvrener Narodne banke u prvih pet godina ce biti stranac, u brojnim komisijama za povratak izbjeglica i u nekim arbitrazama ce biti prisutni stranci, dozvoljen je medjunarodni monitoring u izbornom procesu, dakle ima elemenata protektorata. Na kraju krajeva mi smo i trazili da bude protektorat jer se moramo suprostaviti neciviliziranim postupcima pogotovo u srpskom entitetu. Nasoj dlegaciji je bilo relativno lako braniti svoj stav jer ona se bori za najvise demokratske standarde. Kamo srece da je taj protektorat ranije dosao bilo bi daleko manje mrtvih u BiH. A tacno je da ima i dosta izravnavanja odgovornosti strana, mada mislim da ce Medjunarodni sud za ratne zlocine najbolje izdiferencirati ucesce u ratu. To prije sto su se ne samo BiH, nego i Republika Hrvatska i SR Jugoslavija, ukljucujuci i entitete u BiH obavezali da ce pruziti punu suradnju Medjunarodnom sudu za ratne zlocine, sto podrazumijeva i isporucivanje zlocinaca. Tu se nece praviti nikakva razlika ma o kojoj se nacionalnosti zlocinca radi, i svi optuzeni moraju pred sud. Oni koji misle da nisu krivi imat ce priliku na sudu da to i dokazuju.

* Clanovi bh. delegacije u Daytonu javno su izjavljivali nakon povratka da je vec propale dogovore u zadnjem momentu spasio Milosevic svojim "popustanjem" glede teritorija. Medjutim, neformalno se govori da je Milosevic pristao na ponudjene mape tek kad mu je obecano raspolaganje sredstvima i neki vid kontinuiteta bivse Jugoslavije?

• Ne, to nije tacno! Ili je bolje reci - samo je djelomicno tacno. Izricita je odredba da ce o pitanjima sukcesije raspravljati u okviru one komisije koja je i radila na problemima sukcesije u okviru Konferencije o bivsoj Jugoslaviji. U Rezoluciji Vijeca sigurnosti kojom se suspendiraju sankcije, ponovno je naglaseno da se desio raspad, disolucija bivse Jugoslavije, kako je to potvrdila Badenterova komisija 1991. godine, te da sve novonastale drzave imaju jednako pravo na nasljedjivanje nakon tog raspada. Doduse, ta Rezolucija pruza i izvejsnu mogucnost da svaka zemlja kod koje se nalazi imovina bivse SFRJ sama moze da odlucuje o tome kako ce se raspolagati tom imovinom. Primjerice, SAD su vec izjavile da one nece dozvoliti nikakvo raspolaganje imovinom do okoncanja pitanja oko sukcesije. Medjutim, postoji opasnost da ce neke drzave, pogotovu one koje su skolone Srbiji, tumaciti tu Rezoluciju fleksibilno i dozvoliti Srbiji i Crnoj Gori raspolaganje imovinom koja je vlasnistvo cijele bivse Jugoslavije. No, Bosna i Hercegovina, Slovenija, Hrvatska i Makedonija vec poduzimaju odredjene akte upozorenja tim zemaljama da ne smiju takvo sto dozvoliti do okoncanja pitanja nasljedstva.

* Za parisko svecano potpisivanje Daytonskoh sporazuma, francuska diplomacija najavljuje i mogucnost medjusobnog priznanja svih drzava nastalih raspadom bivse Jugoslavije. Hoce li vlada u Sarajevu priznati Srbiju i Crnu Goru kao drzavu Jugoslaviju, i mogu li posljedice toga biti revidiranje rata u Hrvatskoj i BiH kao secsionistickog?

• U Daytonskom je sporazumu de facto vec izvrseno priznanje BiH i SR Jugoslavije. Dakle, u prvom clanu okvirnog sporazuma o miru stoji da se BiH i SR Jugoslavija medjusobno priznaju. Time je rezim u Beogradu priznao drzavnost BiH koju je oduvjek negirao. Tim priznanjem BiH kao suverene drzave u medjunarodno priznatim granicama, rezim u Beogradu se medjunarodno-pravno obavezao da nece dovoditi u pitanje granice suverene BiH. Ali, to nije u nikakvoj vezi s problemom sukcesije bivse Jugoslavije, i Sbija i Crna Gora, odnosno SR Jugoslavija, samo su jedne od clanica nasljednica u adekvatnom dijelu koliko im to pripada. Medjusobno priznanje, odnosno priznanje SR Jugoslavije pod tim imenom, ni u kom slucaju ne podazumjeva da je prihvacena teza iz Beograda da se SFRJ raspala secesijom Slovenije, Hrvatske, BiH ili MAkedonije. Naprotiv, razgovori o sukcesiji se nastavljaju na osnovu disolucije, odnosno raspada bivse zajednicke drzave. Zapravo, postoji i dogovor izmedju ove cetiri nabrojane zemlje da jedinstveno nastupaju u problemu sukcesije, bez poduzimanja solo akcija, jer svi nastupamo s istih pozicija prema Srbiji i Crnoj Gori. To sto se njihova drzava zove imenom bivse Jugoslavije nema nikavog udjela u sukcesiji. Nek se svako zove kako hoce, ali kontinuitet bivse drzave ne odredjuje se prema onome kako ko sebe nazove. Ja se mogu nasvati Anstajnom, pa sto mi to u zivotu moze pomoci? Jedina opasnost, zapravo, postoji u eventualnom odstupanju od dogovorenog zajednickog stava izmedju Slovenije, Hrvatke, BiH i Makedonije, gdje bi neka od tih zemalja poduzela solo angazmane sa SR Jugoslavijom i time dovela u pitanje poziciju ostalih drzava nasljednica.

DRAZENA PERANIC