SARAJEVSKE REAKCIJE NA DAYTON

GORKI UKUS MIRA

AIM SARAJEVO, 23.11.95. Izmjesani osjecaji radosti i brige, sa velikom dozom nevjerice i sumnje u konacni mir - to su u najkrecem reakcije Sarajlija na postignuti sporazum u Daytonu. Nakon cetvorogodisnje blokade i zivota na ivici smrti, vise je no razumljivo zasto Sarajlije ne daju oduska svojim osjecanjima i radosti zbog obecanog mira. Ipak, nada da ce ovaj mucencki grad konacno biti slobodan, kako to daytonski papiri diktiraju, kao da svakodnevno postaje sve shvatljivija i realnija.

Slicno nepovjerljivim Sarajlijama i ovdasnje su politicke stranke na vijesti iz Ohia reagovali od svesrdnog odobravanja sporazuma do zestokih napada i osude za podjelu zemlje. Ocekivano, najpozitivniju ocjenu i najglasniju odbranu parafiranog sporazuma ima i vladajuca SDA. Naime, bh. delegacija, predvodjena predsjednikom Predsjednistva i istovremenim predsjednikom vladajuce SDA, na pregovore u Dayton isla je sa stavovima ove stranke a ne republickog parlamenta, te se sada takav presedan brani stranackim navijanjem za sporazum. Prema ocjeni SDA "daytonski sporazum predstavlja nas mirovni ulog u BiH. No, time se ne prekida nasa uporna i teska borba kako za nasu drzavu Bosni i Hercegovinu tako i za bosnjacki narod koji je dao najveci doprinos odbrani i ocuvanju nase domovine. Prestanak rata na osnovama ovog sporazuma elementarna je pretpostavka mira" - navodi se u propstenju ove partije. Dalje, vodeca stranka istice da su u ovom trenutku najvazniji "opstojnost BiH kao suverene, samostalne drzave, ocevanje Sarajeva i Mostara kao nepodjeljenih gradova, zajamcenost prava na povratak i zaprijecenost fasistickoj opciji da se ocuva na vlasti sto ce se prakticno pokazati kroz proces gonjenja i osude ratnih zlocinaca". U maniru nekadasnjih komunista i ova vladajuca struktura tvrdi da ce se "SDA dodatno mobilizirati i organizirati" prvenstveno zbog rekonstrukcije bosanskohercegovackog drustva, buduci da je ova partija - "vodeca snaga u oslobodilackoj borbi"!

S druge strane najkriticniji prema sporazumu su upravo bivsi komunisti, danasnja Socijaldemokratska partija, koja takodjer participira u drzavnim strukturama vlasti. Oni u potpisanom sporazumu vide fakticku podjelu BiH na dva dijela. Ova partija eksplicitno tvrdi da je "Dayton jedan od rukavaca Karadjordjeva", odnosno da su Milosevic i Tudjman pod pokroviteljstvom SAD dijelili Bosnu po receptu iz Karadjordjeva. Bivsi komunisti procjenjuju da je u Daytonu vrsen veliki pritisak, prvenstveno na bh. delegaciju, sto je rezultiralo i velikim slabostima konacnog projekta. SDP-ovce, takodjer najvise zanimaju teritorijalna razgranicenja, te je za njih neprihvatljiv gubitak Posavine i Brckog, a zbog nepravde nanesene Srebrenici i Zepi, koje ne ulaze u sastav Federacije, pitaju se "je li to nagrada agresoru za najveci zlocin ucinjen u povjesti na ovim prostorima?"

Medjutim, njihova "sestrinska" stranka po politickoj orjentaciji, Unija bosanskohercegovackih socijaldemokrata (bivsi reformisti Ante Markovica) jos jednom pokazuje da je kod ove dvije socilademokratske stranke u BiH najveca slicnost zapravo u - nazivu. Po misljenju opozicijske UBSD potpisani sporazum u Daytonu je od izuzetnog znacaja za gradjane BiH, a ova ga stranka karakterise i kao "maksimum s obzirom na politicke strukture koje su zadnjih pet godina prisutne u BiH". UBSD dalje tvrdi da potpisani sporazum i ucesce SAD u njemu jos jednom potvrdjuju tezu koju ova stranka permanentno zagovara - da se izlaz iz bosanske krize i ratne golgote mora zasnivati na nekoj vrsti ogranicenog protektorata nad BiH - a po misljenu UBSD Dayton je upravo takvo sto i predvidio.

No, vecina komentara i kritickih reagovanja na sporazum bazira se na geografskoj analizi i podjeli BiH, iz cega proizilaze svi negativni stavovi prema ovom mirovnom planu. Muslimanska bosnjacka organizacija (MBO) i Liberalna bosnjacka organizacija (LBO) u svojim ostrim kritikama daytonskog sporazuma predvidjaju cak da sporazum ne samo da nece zaustaviti rat vec da ce naprotiv produbiti razloge za njegov nastavak!?

Liberalna stranka (bivsi Savez socijalisticke omladine) tvrdi pak da se rat sada sa oruzanog prenosi na diplomatsko-politcko polje. "Razumljivo je da su u pregovorima morali biti pravljeni ustupci i da ponudjeno rjesenje nije najpravdenije, tvrde liberali, ali je u odnosu na okolnosti, izgleda, to jedino moguce". S obzirom na usvojena ustavna rjesenja koja za osnovu imaju medjunarodno priznatu drzavu Bosnu i Hercegovinu, trebalo bi - prema liberalima - ocekivati da se uspostave uslovi u kojima ce se nastaviti politicka borba za rekonstrukciju BiH na demokratskim osnovama.

Zanimljivo je i reagovanje zamjenika reisu-l-uleme hadzi hafiza Ismeta ef. Spahica koji zapaza "jednu veliku mrlju na miru, a koja se odnosi na poziciju hiljada izbjeglica". On misli da je medjunarodna zajednica u tom pogledu nagradila agresora i "dozvolila mu da vjekovne gradove, koji su pripadali Bosnjacima, zadrzi za sebe, etnicki ociscene u kojima su poruseni svi vjerski objekti".

Reakcija ostalih bh. politicara najcesce se svodi na misao koju je formulirao clan Predsjednistva BiH, dr Ivo Komsic: "Bolje i nepravedan mir nego pravedan rat!"

Medjutim, vecina ovasnjih analiticara (da li slucajno?) ispusta iz vida cinjenicu da su sporazumom potpisane i predvidjene apsolutna sloboda kretanja za sve i povratak izbjeglica, sto bi uz predlozena ustavna rjesenja zapravo trebalo anulirati geografsku podjelu i svesti je samo na nivo unutrasnjeg razgranicavanja koje nije limitirajuci faktor za funkciju cijele drzave. Jasno je da danas, nakon tolikog bestijalnog ubijanja i ratovanja, niko ozbiljo ne vjeruje u sprovodjenje tih dogovora, barem ne u dogledno vrijeme, te upravo stoga crte razdvajanja imaju toliku vaznost. Ovu tezu potvrdjuje cinjenica da je najtezi dio pregovora bio onaj koji se odnosio na geografsko razgranicenje, iako su prije toga vec bili usvojeni ustavni principi koji tu podjelu prakticno obesmisljavaju. Sustina problema tako se i svodi na pitanje da li ce nakon Daytona u BiH nastupiti daljni dezintegrativni ili otpoceti integrativni procesi.

Tesko je o tome danas davati tacnu procjenu mada u tom svjetlu nije nezanimljivo vidjenje Alije Izetbegovica koji tvrdi da je vec pokusalo sa dezintegracijom i nije uspjelo, a da sada valja ocekivati procese u obrnutom smjeru. Je li ovo zelja i realnost, uskoro ce se pokazati. No, do tada valja prihvatiti jos jednu cinjenicu: Bosna i Hercegovina jeste drzava podjeljena na dvoje, ali tu podjelu nije napravio Dayton 95. vec srpski topovi 92. Dayton je formalno-pravno otvorio proces mirne rekonstrukcije ckelovite BiH, a da li ce se on stvarno i desiti to ne ovisi vise samo o bilo kako smisljenim potezima ovdasnje vlasti, vec od podrske Amerike i njene vizije postratovske BiH.

Za sada Dayton ima sve sanse da ponovi Washingtonski sporazum: bice tesko provodiv, ali ce zaustaviti krvoprolice i omoguciti omeksavanje pozicija za stvaranje novih politickih odnosa koji ce imati za cilj sintezu umjesto destrukcije. Proces je to koji ce biti spor i mukotrpan, ali koji, buduci da je pozitivan, ima svoju realnu sansu.

STRAJO KRSMANOVIC