POVRATAK ZA KOVACA, BRKOVICA I VUJOVICA

Podgorica Nov 24, 1995

Crnogorska Rezolucija svjetskog Kongresa P.E.N. centara

Tekst:

Nastanak Crnogorskog P.E.N centra su pratile krajnje "pomjerene" interne okolnosti: njegovo priznavanje je uslijedilo nakon sto su rezervisti iz Crne Gore, pod okriljem tadasnje J.N.A, u operaciji "oslobadjanja" Dubrovacke regije, krali i umjetnine i tako na djelu krsili 2. clan Povelje P.E.N-a, koji glasi: "U svim okolnostima, a narocito u doba rata, djela umjetnosti koja su bastina citavog covjecanstva moraju ostati izvan politickih ili nacionalnih strasti." Uzevsi u obzir da je "dubrovackom epopejom" s jeseni 1991. godine makar formalno komandovala crnogorska vrhuska, moze se, dakle, reci da je ovdasnji P.E.N nastajao u doba kada je Crna Gora krsila povelje P.E.N-a i svih relevantnih medjunarodnih institucija. Bas zato, sto je od ssamog starta odlucno bio protiv tog anticiviliazcijskog ponasanja svoje drzave, Crnogorski P. E. N. centar jedini koji nije uzivao podrsku vlastite republike, P.E.N cijeg je najpoznatijeg clana, Jevrema Brkovica, bas s jeseni 1991. godine, Vlada Crne Gore pocela krivicno goniti po tri osnova: zbog osnovane sumnje da je izvrsio krivicno djelo izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mrznje, razdora ili netrpeljivosti, u sticaju sa krivicnim djelom povrede ugleda drzave SFRJ te sa krivicnim djelom povrede ugleda Republike Crne Gore. Podsjecanja radi, Brkovic je potjernicu i recena krivicna djela zaradio izvinjenjem hercegovackim Muslimanima i Hrvatima zbog senlucenja crnogorskih rezervista po Hercegovini, koje je objelodanio u "Slobodnoj Dalmaciji", u tekstu "Nijesu to Crnogorci", u kome nalazimo i sljedece redove: "Braco hercegovacki Muslimani i Hrvati, znajte da te pijane, bradate i raspojasane protuve nijesu Crnogorci nego duhovni potomci zloglasnog cetnickog vojvode Pavla Djurisica..."

Neki momenti su se u vezi s Crnogorskim P.E.N - centrom od tada do danas izmijenili, no neki su ostali isti. Nepromijenjen je, najprije, taj odnos maticne drzave, ciju zastitu Crnogorski P.E.N Centar i dalje ne uziva, a, osim Jevrema Brkovica, od njegovih clanova, ona je prognala i - Sretena Vujovica. On je, inace, osudjen na dvije i po godine zatvora, zahvaljujuci svom ucescu u javnom protestu povodom manipulisanja Njegosem i njegovim djelom na drzavnoj smotri obiljezavanja 180-godisnjice rodjenja vladike, kada je predsjednik Bulatovic pobunjenim gradjanima Cetinja iz sluzbenog automobila pokazivao srednji prst.

Sto se promjena tice, odnos Svjetskog, pa i Srpskog P.E.N-a prema Crnogorskom, je bitno razlicit. Naime, dok je Svjetski P.E.N Centar sve do svoje 56. sjednice u Becu odlagao priznavanje Crnogorskog, protiv cega je tada jedino glasao Srpski (na celu sa predsjednikom Dusanom Velickovicem), na 62. Skupstini delegata Svjetskog P.E.N-a u australijskom gradu Pertu, 30 - 31. oktobra 1995, usvojena je Crnogorska rezolucija svjetskog P.E.N-a, za koju je glasao i ovaj Srpski. Njome se pozivaju obje republike - clanice SRJ, da preduzmu sve odgovarajuce mjere za povratak crnogorskih pisaca iz egzila u svoju zemlju, u uslovima pune bezbjednosti i slobode, u skladu sa pravima iz Opste delegacije o ljudskim pravima. U recenoj rezoluciji - kojoj su prvobitnu potporu dali Svedski i Makedonski P.E.N - jos se izrazava briga zbog asimilacije Crne Gore od strane Srbije, skrece paznja na medjunarodne obaveze i postivanja kulturnog identiteta i lingvistickih prava stanovnika Crne Gore, a prema poveljama OUN, UNESCO i Internacionalnog P.E.N-a.

Osim Sretena Vujovica i Jevrema Brkovica - premda nije clan Crnogorskog P.E.N-a, te iako jedini od triju pisaca koji nije osudjen, vec svojom voljom izbjegao - Crnogorskom rezolucijom svjetskog P.E.N-a je obuhvacen i Mirko Kovac. "Iako sam u Beogradu dozivio mnoge gadosti, o svemu tome sam ponesto rekao, ja sam ipak svojevoljno otisao i to u toku rata kada je zlocinacka JNA rusila Hrvatsku. Uvijek isticem da je taj odlazak bila tek jedna licna gesta, neka vrsta solidarnosti s mojim hrvatskim prijateljima s kojima sam dijelio strepnju pred najezdom srpsko

crnogorskog varvarstva" - obrazlozio je, ukratko, Mirko Kovac razloge svog napustanja Beograda. Detaljnije objasnjenje svakako bi sadrzalo i prispomene na neke od sljedecih dogadjaja: "Pobjeda" je ne samo blatila Kovacevo politicko opredjeljenje, vec i pisala za da je on "pisac sicusnog dara", "Brozov podanik" i "prepisivac Filipa Davida i Kisa", potom se Kusturica u polemici obazirao na njegov fizicki izgled porucujuci mu da bi mu mogao produziti nos, a Seseljeva bratija ga na javnom skupu gadjala i pogodila fotoaparatom. Sto se tice Rezolucije Crnogorskog P.E.N-a, Mirko Kovac, u izjavi za AIM, kaze sljedece: "Da bi se prognani pisci vratili u Crnu Goru (naravno, ukoliko to zele), nije dovoljan samo PEN, vec i podrska svih kulturnih institucija, Akademije nauka, Udruzenja knjizevnika, Ministarstva kulture i prosvjete, RTV itd. Potrebne su garancije Vlade..."

Pojedinacno bavljenje institucijama koje je u citiranom ulomku pomenuo Kovac moze poblize osvijetliti koliko je moguce da se vrate crnogorski pisci: upravo pod okriljem crnogorske i srpske Akademije nauka je odrzan asimilatorski skup o Njegosu, protiv koga su i protestovali Vujovic i jos 15 gradjana Cetinja i svi skupa dobili, valjda i na zadovoljstvo akademika, 17 i po godina zatvora; dalje, crnogorski ministar kulture Gojko Celebic svojevremeno je rekao da ne zna sta je to P.E.N, dok za Jevrema Brkovica prvi covjek policije Filip Vujanovic kaze da je i dalje pod potjernicom i da ima problema za njegov povratak u Crnu Goru. Premijer Milo Djukanovic, pak, priznaje da je na isti slucaj - zaboravio. Prividno je nesto bolja situacija sa drzavnim Udruzenjem knjizevnika Crne Gore, u kojem jedna frakcija vec vise od godinu dana najavljuje da ce pokrenuti inicijativu za vracanje Jevrema Brkovica, ali, stalno odlaganje toga pravda tehnickim problemima.

Kako god, izvjesno je da je Svjetski P.E.N, narocito prijemom baltickih, crnogorskog i dr. "minornih" P.E.N - centara, te posvecivanjem svojih sesija zastiti identiteta malih naroda, postao sasvim propulzivan po nedace tih Centara, pa i po probleme za cije se rjesavanje zalaze Crnogorski. Na drugoj strani, pomak Srpskog P.E.N Centra u odnosu na Crnogorski, vjerovatno je ishodjen i dogadjajima koji su obiljezili prethodni, 56. svjetski kongres literata u Becu. Tada jedino Srpski P.E.N nije glasao za proglasenje Crnogorskog i tako ignorisao odluku svih ostalih prisutnih literarnih organizacija, cime se nasao u prilicno neuogodnoj, izolovanoj, poziciji. Izbjegavanje ponavljanja takvog iskustva je dovelo do tog pomaka u odnosu na crnogorski P. E. N., ciji predsjednik dr Jakov Mrvaljevic, pride, smatra da "sadasnje rukovodstvo Srpskog centra ima znatno realniji pristup u vezi sa saradnjom na prostorima bivse Jugoslavije, pa i prema nasem centru".

Dakle, doslo je do izvjesnih promjena, samo su vlast i prognani pisci ostali gdje su i ranije bili: Jevrem Brkovic i Mirko Kovac u Hrvatskoj, a Sreten Vujovic u Svajcarskoj. Ukoliko vlast u Crnoj Gori ostane ista, vjerovatno ce se potruditi da njeni zestoki kriticari i dalje budu sto manje u mogucnsti da je osporavaju. Crna Gora je ionako drzava u kojoj je samo ove godine tri novinara dobilo vec ozbiljne kazne za svoje kritikovanje vlasti, a procesi protiv dvaju od njih i dalje teku. To najslikovitije govori o propulzivnosti crnogorske vlasti po slobodnu rijec. Crnogorska rezolucija Svjetskog P.E.N-a, pak, otkriva i da se napori relevantnih svjetskih institucija da u Crnoj Gori dodje do vece demokraticnosti svode na pokusaj odbrane i zastite dostojanstva crnogorskih slobodomislecih ljudi od njihove maticne drzave. Drugim rijecima, kanda Medjunarodni P.E.N moze da se trudi koliko hoce da stosta u Crnoj Gori promijeni nabolje, vlast ove republike ce se prema tome i dalje drzati hladno i ignorantski, dok ce svaku kriticku rijec shvatiti jedino kao napad na sebe i zastititi se

kaznjavanjem i proganjanjem nepoobnih poslenika javne rijeci.
Uostalom, o ovome uopste, a i o konkretnom slucaju, mozda najbolje govore sljedece rijeci Mirka Kovaca: "Crna Gora je, na zalost, kad je rijec o policijskoj torturi, otisla dalje cak i od Srbije. Koliko ja znam, u Srbiji jos nije izdata nijedna potjernica kao sto je izdata za Jevremom Brkovicem, niti se bilo ko goni zbog delikta misljenja. Kako crnogorska Vlada ne ferma svjetsko javno mnjenje, to postoje velike opasnosti od 'nigerizacije'. Ne kazem da ce i u Crnoj Gori poceti da vjesaju pjesnike kao sto su u Nigeriji objesili svog pisca Ken Saro - Vievea i jos osmoricu opozicionara, ali onima koji su se nasli s druge strane civilizovanog svijeta, ne smije se i ne moze vjerovati. U tom smislu savjetujem dvojici crnogorskih pisaca da se ne vracaju na rijec policije; bolje da ostanu u bratstvu onih 400 pisaca i novinara koji u ovom trenutku sjede u zatvorima sirom svijeta, ili onih 900 svjetskih pisaca i novinara cija su temeljna ljudska prava ugrozena... Moj slucaj je posve drukciji, a uz to ja ne mislim da je nuzno da pisac zivi u svojoj zemlji, ali bi barem bilo normalno da u nju dolazi kad hoce i kad zeli."

Igor MAROJEVIC