CIRO BLAZEVIC I AFERA TAPIE

AIM, SPLIT, 19.11.1995. Miroslav Ciro Blazevic, po funkciji hrvatski nogometni izbornik, na svom trijumfalnom putu s hrvatskom reprezentacijom za Englesku, neplanirano se zadrzao 17 dana u Francuskoj kamo je otpravljen 20. listopada nakon sto ga je francuska financijska policija uhvatila u francuskoj zoni zenevskog aerodroma Cointrin. Vrijeme do posljednje utakmice Hrvatske sa Slovenijom, u cetvrtoj kvalifikacijskoj grupi za Evropsko prvenstvo u nogometu sto ce se odigrati slijedece godine u Engleskoj, Blazevic je "prikratio" u zatvoru Luyines kod Aix-En-Provencea, zbog optuzbi da je upleten u nogometnu aferu stoljeca, kako novinari uobicavaju nazvati sudjenje Bernardu Tapieu, bivsem velikom gazdi Olimpiquea iz Marseillesa.

Naime, bivsi generalni direktor marsejskog kluba Jean Pierre Barnes, koji kaze da je u vrijeme predsjednikovanja Bernarda Tapiea Olimpique svake godine kupovao pet ili sest utakmica u Francuskoj i u Evropi tvrdio je da je "Hrvat bio dio tima za kontakte s igracima sve u cilju dogovaranja rezultata u korist Olimpiquea".

Barnes je teretio Blazevica da je za 420.000 francuskih franaka sredio da 1989. godine neodlucnim ishodom 0:0 zavrsi utakmica izmedju Nantesa, kojeg je tada Ciro trenirao, i Tapievog Olimipequea iz Marseillesa i to je bilo dovoljno francuskoj policiji da jos u lipnju izda nalog za njegovo hapsenje koji je, navodno, proslijedjen Interpolu. "Blazevicevih" 420.000 francuskih franaka tek su kap u moru novca od 110 milijuna franaka koji su iscurili iz Olimpiquove blagajne i za kojima se traga.

Velikoj Blazevicevoj nelagodi (po pisanju talijanskog tiska bio je zabrinut "sto ce mu kazati njegov prijatelj dr. Tudjman") na ruku je isla cinjenica da je zatvoren u predizborno vrijeme tako da i nije, kako bi bilo za ocekivati, punio novinske stranice u Hrvatskoj. Njegove tvrdnje o nevinosti kod kuce su se opreznije primale, a nagadjalo se cak i o novom sefu reprezentacije. I sam Blazevic priznaje da je pomisljao na ostavku, ali je konacno zakljucio: "Znam, moze se pricati ovo i ono, ali tko je lud napustiti reprezentaciju koja ce dogodine biti prvak Evrope".

Neizvjesnost u nogometnoj Hrvatskoj trajala je od 21. listopada do 2. studenog kad se Blazevic suocio s Barnesom. Tada dolazi do velikog obrata jer Barnes u suocenju navodi "da nikad nije govorio o kupljenim utakmicama kako su ga novinari progresno interpretirali", te da ne zna je li Blazevic urucio novac igracima Nantesa.

O samom suocenju Blazevic je kasnije izjavio: "Barnes se ponasao iznad svakog ocekivanja, istinito i korektno. Probudila mu se savjest i memorija. Priznao je da su me on i Tapie nagovarali da ne stavim u momcad Youma na utakmici Nantes-Olimpique. Ja sam ga ipak stavio i on je zabio gol koji je sudac ponistio. Dakle, tu nikakve moje odgovornosti nema iako je utakmica zavrsila bez golova".

Medjutim, Blazevic je priznao da je uzeo novac cineci neke usluge Olimpiqueu u vrijeme transfera Piksija Stojkovica iz Crvene Zvezde u taj klub. "Ja sam ucinio uslugu NK Sarajevu prebacujuci im taj novac. Piksi Stojkovic je bio clan Crvene Zvezde, ali je imao nekakve veze sa Sarajevom. Znam da je nekome u Sarajevo trebalo dati novac" - kaze Ciro tvrdeci da je on u svemu imao tek ulogu postanskog sanducica.

Konacno, 6. studenog, devet dana prije utakmice sa Slovenijom kad je Blazevic ipak vodio hrvatski "dream team", on je uz kauciju od 100.000 francuskih franaka pusten na slobodu. Sama kaucija je dovodila u sumnju Blazeviceve tvrdnje da je on u citavoj aferi samo svjedok, te da ga vise nitko nece zvati u Marseilles radi "afere Tapie". Nedoumice otklanja njegova odvjetnica Catherine Martini: "Poslije suocenja izmedju Barnesa i Cire sve je razjasnjeno, ali je praksa istraznih sudaca jos neko vrijeme studirati dosje i onda odluciti".

Blazevic nije jedini Hrvat koji se pojavio pred francuskom pravdom u "aferi Tapie". Prije je to bio trener i bivsi igrac "Hajduka" i "Veleza" Boro Primorac koji je godine 1993. bio trener Valenciennesa (zbog utakmice tog kluba i Olimpiquea za koju je dokazano da je namjestena i izbila je citava afera), ali on je lako dokazao svoju nevinost. Drugi je menadzer Ljubo Barin.

Sudeci po samim Blazevicevim izjavama ova francuska afera siriti ce se dalje i po hrvatskim nogometnim prostorima. On je za vrijeme priprema hrvatske nogometne reprezentacije pred utakmicu sa Slovenijom izjavio da je "izaslo na vidjelo da je ona utakmica Kupa UEFA izmedju Hajduka i Bordeuxa vrlo sumnjiva". Mislio je na dvoboj iz Kupa UEFA godine 1982. u kojem je "Hajduk" u prvoj utakmici u Splitu pobijedio 4:1, a u uzvratu izgubio s 0:4.

"U stvari, ima izjava da je namjestena i da su pojedinci uzeli novac. Tako je Hajduk eliminiran" - rekao je Blazevic, pripomenuvsi "da se radi o istraznim radnjama protiv nekih bivsih igraca Hajduka" i da "ne treba da vam govorim o kome se radi".

"Tko zna sto to Ciro izjavljuje i koji se komentar uopce moze dati. Znam samo da smo izgubili s 0:4 i da smo slabo igrali. Na sto je mislio Ciro treba ga pitati... Menadzer Barin, Ciro i kompanija, tko ce to znati...", izjavio je Vedran Rozic, sadasnji direktor Hajduka, a prije petnaest godina libero u momcadi Splicana.

Menadzer Ljubo Barin, koji se trenutno nalazi u Francuskoj i zbog upletenosti u "aferu Tapie" ne moze je napustiti, bio je u to vrijeme vrlo blizak s francuskim klubovima i s Hajdukom, a u Hrvatskoj se nagadja da, mozda, postoji i neka Barinova izjava koja tereti neke od bivsih igraca Hajduka.

Tim povodom "Slobodna Dalmacija" je posegnula za arhivom i objavila sastav Hajdukove momcadi, koju je tada trenirao Pero Nadoveza, te ocjene. Najlosije je ocijenjen golman Zoran Simovic koji je treci gol primio "kroz trbuh". Ocito ima utakmica koje ne zavrsavaju posljednjim sucevim zvizdukom. Neke zavrsavaju pred sucima.

GORAN VEZIC