I PRVI HRVATI PRED SUDOM U HAAGU

AIM, ZAGREB, 16.11.1995. Negdje sredinom travnja Medjunarodni je sud za ratne zlocine pocinjene na prostoru bivse Jugoslavije optuzio Radovana Karadzica i Ratka Mladica, nesto iza toga poziv za Den Haag dobio je i Milan Martic sa svojim komandantima, a onda nakon ogromne pauze, optuznice su pocele pljustati. Najprije su optuzeni oficiri bivse JNA Sljivancanin, Mrksic i Radic, sto je bilo prvo izravno povezivanje Beograda sa onim sto se dogadjalo u Hrvatskoj, konkretno u Vukovaru. Vijest o tome objavljena je 9. studenog i hrvatska ju je stampa odmah docekala kao dokaz umijesanosti i samog Milosevica, da bi samo cetiri dana kasnije tuzioci optuzili i sest bosansko-hercegovackih Hrvata, a medju njima i predsjednika HDZ-a BiH Daria Kordica i generala Tihomira Blaskica, nacelnika Glavnog stozera HVO-a. Istodobno pojavile su se vijesti da ce se slicno dogoditi i sa nekim Muslimanima, pa se tako spominje Naser Oric nekadasnji zapovjednik obrane Srebrenice.

Upravo ovaj redoslijed objavljivanja optuznica, to jest najprije "Republika Srpska" i "Republika Srpska Krajina", potom Beograd, pa onda Mostar (i Zagreb indirektno) i na kraju Sarajevo, a tko zna gdje ce to sve skupa zavrsiti, daje pravo na pitanje: zasto bas sada? A to sada, naravno, podrazumijeva vrijeme dok se u Daytonu vode pregovori o konacnom miru na prostoru bivse Jugoslavije. Neki su strucnjaci, kao naprimjer dr. Zvonimir Separovic, spremni u tome vidjeti samo slucajnu koincidenciju, jer, kako kaze, na zlocinima radi mnostvo timova i kako koji od njih zavrsi posao objelodanjuje rezultate i tuzioci podizu optuznice. Dakle, poznati zagrebacki profesor, jedno vrijeme i hrvatski ministar vanjskih poslova, nije sklon u svemu tome vidjeti prste politike i direktnog pritiska na pregovarace.

No, mnogi analiticari spremni su staviti ruku u vatru da se haski sud koristi u politicke svrhe, narocito zbog redosljeda kojim su optuznice pisane. Ima za to bezbroj argumenata. Kao, recimo, kako to da se tek sada podizu optuznice za zlocine u Vukovaru koji su pocinjeni prije ravno cetiri godine i o kojima se manje-vise sve znalo, cak i preko TV snimaka? Kao argument o politizaciji suda moze posluziti i nedavna izjava dr. Franje Tudjmana na Trecem saboru HDZ-a kada je u polemici s Tomislavom Mercepom, kojem nije dopustio da se kandidira u novo rukovodstvo, izjavio da je neke ljude spasio od haskog suda, te da Mercep vodi tajnu teroristicku organizaciju.

Da slicno misljenje vlada i u hrvatskoj vlasti potvrdjuje izjava novog premijera Zlatka Matese koji u "Globusu" kaze: "I izbor trenutka i izbor optuzenih osoba ostavljaju prostor za niz spekulacija". Matesa nadalje za sada odbija svaku mogucnost da hrvatska policija uhapsi bilo kojeg od sest optuzenih. Hrvatska ce - kaze on - suradjivati s haskim sudom, ali u okviru svojih interesa i svoje drzavne politike.

No, ono sto je najzanimljivije u tom Matesinom intervjuu je sto on citavo vrijeme govori kao da se radi o drzavljanima Hrvatske, a ne Bosne i Hercegovine na sto upozorava profesor ustavnog prava Budimir Vukas. Dakle, reci ce Vukas, bez obzira sto su svi optuzeni Hrvati, za svaku suradnju sa haskim sudom kompetentni su organi BiH, a prema nedavno potpisanom sporazumu iz Daytona nadleznost u pogledu primjene medjunarodnih kaznenih normi ima Vlada BiH. Profesor Vukas nadalje objasnjava da je "djelatnost haskog suda ocjenjena u UN bitnom za ostvarivanje mira i sigurnosti, pa se sud moze obratiti Vijecu sigurnosti da ono odredi mjere kojima bi se odredjena drzava prinudila da ispuni zahtjeve koje joj je sud dostavio. Takve mjere ne trebaju izvrsavati samo drzave pojedinacno, vec i multinacionalne snage. Zato je iznenadjujuca izjava predstavnika UNPROFOR-a Ivankova da ce oni i dalje suradjivati sa Kordicem i Blaskicem jer su odluke Haskog suda stvar te ustanove".

Reakcije iz same "Herceg-Bosne" bile su ocekivane i identicne su naravno onima koje su ranije stizale od drugih, ali ono sto je pritom kljucno je zasto je Republika Hrvatska stala tako zestoko na zadnje noge i zasto njeni kljucni ljudi izjavljuju da se radi o izravnom pritisku dok traju daytonski pregovori. Naime, ako nije bilo nekog velikog iznenadjenja kada su se pojavile optuznice, gotovo kao bomba odjeknula je vijest da je predsjednik Tudjman svojim ukazom od 15. studenog generala Tihomira Blaskica imenovao na duznost inspektora u Glavnoj inspekciji Hrvatske vojske. Istodobno, general Zivko Budimir razrjesuje se duznosti zapovjednika juznog bojista i stavlja na raspolaganje "Predsjednistvu Republike Herceg-Bosne" za nacelnika Glavnog stozera HVO. Ova Tudjmanova odluka donesena u Daytonu, a potpisana od nekog ne tako poznatog hrvatskog oficira, izazvala je niz nedoumica.

Kad je rijec o samom Blaskicu ponajprije tu je pitanje radi li se o uklanjanju ili spasavanju? Naime, posto sluzbenih objasnjenja nema, i ono se tek ocekuje od samog Tudjmana nakon povratka u Zagreb, jedni misle da je Blaskic siguran u Zagrebu zato sto po hrvatskom Ustavu ne moze biti izrucen, a drugi pak da je ovamo doveden upravo da bi ga se lakse poslalo u Haag. Rijec je, naravno, o spekulacijama, kojima se moze pridruziti i ona treca, a to je da je Tudjman zapravo time htio pokazati zube i ne pristati na ucjene.

Ali Blaskicevo i Budimirovo imenovanje ima u pozadini daleko teze pitanje, koje je ocito i kamen spoticanja na pregovorima u Ohaju. Naime, nakon izborne aneksije "Herceg-Bosne" i cinjenice da su bosansko-hercegovacki Hrvati, iako su suveren narod u toj medjunarodno priznatoj drzavi, izabrali cak 12 zastupnika u hrvatski Sabor, ovim svojim odlukama Tudjman je sada jos direktnije pokazao cijim teritorijem smatra tu samoproglasenu drzavu koju je priznala jedino Hrvatska. Tudjman u djelo provodi, kao samoproglaseni vodja svih Hrvata, nesto sto se krsi sa svim normama medjunarodnog prava, ne priznajuci cak ni ono sto je ovih dana ispotpisivao u Daytonu. Po kojoj logici i s kojim pravom predsjednik jedne drzave moze smjenjivati i postavljati nacelnike stozera vojnih formacija u drugoj drzavi, ako ne jedino po tome sto tu drugu drzavu dozivljava kao svoju?

Uostalom i Dario Kordic je njegov direktni potcinjeni, jer HDZ je jedinstvena organizacija i djeluje u cijelom svijetu kao takva, a posebno u Bosni i Hercegovini. Tudjman je ovim svojim potezom zapravo dao do znanja sto misli o daytonskim pregovorima, jer i u politickom i vojnom smislu on je taj koji diktira, a Mostar i Siroki Brijeg tek su poluge izvrsenja naredbi Zagreba. Tudjman je ocito shvatio da su se optuznice tako neugodno priblizile i samom Zagrebu, pa je na svoj nacin dao do znanja koliko i kako priznaje haski sud.

No, da je pokazivanjem zubiju na putu da ih mozda i slomi, najbolje govore prve reakcije na njegove odluke. Americki ambasador u Zagrebu Peter Galbraith izricito izjavljuje: Hrvatske vlasti obavezne su uhapsiti i predati osumnjicene. Americki je ambasador izjavio da njegova vlada na tome inzistira i da je suradnja s Medjunarodnim sudom jedan od faktora koji ce utjecati na odnose sa zemljama u regiji. Upozoren na odredbu hrvatskog Ustava kojom se ne dopusta izrucenje njenih drzavljana odgovorio je da su sve clanice UN-a duzne izruciti osumnjicene. Jos eksplicitniji je bio Nicholas Burns, glasnogovornik americkom Ministarstva vanjskih poslova: "SAD snazno kritiziraju odluku hrvatske vlade i hrvatskog predsjednika o unapredjenju generala Tihomira Blaskica".

GOJKO MARINKOVIC