NATO JE NAS

Crna Gora i pregovori u Dejtonu

Tekst:

Crna Gora, koliko se zna, nece, osim Prevlake, kandidovati ni jedan svoj problem u Ohaju ali se zato, kod kuce, sve stranke udarnicki pripremaju da sto spremnije docekaju dane raspleta. Najpreduzimljivija je, po obicaju, vladjuca Demokratska partija socijalista. Tri njena lidera, ujedno predsjednici Republike, Vlade i Parlamenta obreli su se ovih dana u Americi: Momir Bulatovic kao clan Milosevicevog pregovarackog tima, a Djukanovic i Marovic, gosti americkog Kongresa udaraju nove temelje u odnosima "starih saveznika" - Amerike i Crne Gore. Vremenska podudarnost je mozda i slucajna, ostalo pospremanje je precizno utanaceno. Predsjednik Bulatovic je pred polazak bio jasan: on tamo ide "kao zainetresovana ali ne i sukobljena strana". Pri tom se posteno postarao da kod domace javnosti ostavi utisak kako, kao prisutni gradjanin, u vojnoj bazi nece biti pomocno osoblje predsjednika Srbije, vec vise desna ruka Bilu Klintonu, u nastojanju da, zdruzeno, konacno privedu pameti ratoborne balkanske politicare. Uzgred je ohladio iluzije: nikakvih nesmotrenosti, kao ono davno u Hagu, nece biti. Predsjednik je, dakle, odletio preko okeana da donese mir, a premijer da operativno nagovijesti blagodeti koje ce poslije toga zadesiti Crnu Goru. Svi zajedno brizljivo paze da niko ni ne pomisli kako finis u Ohaju, oznacava poraz poduhvata u kojem su agilno ucestvovali, vec, prosto, Amerika i ostale velike sile napokon ispunjavaju drevnu zelju crnogorskih vlasti, u smislu mirne i cjelovite Bosne. Gomile citata uz pomoc kojih ovdasnja opozicija i nezavisni mediji podsticu sjecanje na nesto drukcije ambicije sluzbene Crne Gore, po svemu sudeci, nemaju ozbiljniju prodju kod birackog tijela Demokratske partije socijalista. Ona ista masa sto je uredno, u borbi protiv povampirenog fasizma u obliku novog medjunarodnog poretka, odvedena na forsiranje Neretve i Konavala, sad nade polaze u pregovaracke vjestine svojih drzavnika. U svakom slucaju, ako Dejton donese definitvno priznanje "administrativnih avnojevskih granica" ta pojedinost nece izazvati narocite potrese u vladajucoj stranci.

Ima tu, naravno, i veselih propratnih pojava. Koliko onomad ovdje se sve treslo od miline sto se Crna Gora i Srbija za razliku od "psecara i smecara Evrope" nece saginjati "ni pred cijim salterom", i "za saku dolara" prodavati dostojanstvo svjetskim zandarima. "Svjetski zandar" bio je nadimak za Ameriku. Pred odlazak u Vasington drzavni ideolog Svetozar Marovic rastumacio je, uz pomoc stilskih figura, pravce razvoja ovdasnje drzavne misli. Prosto: "Crnogorska drzavna politika je jedna realna politika koja zna da razlikuje i da vidi da je planina veca od ravnice". Posto je za samo sest godina vladavine, od toga tri u karantinu, uocena sustinska razlika izmedju brda i dolina, propisan je i novi moralni poredak: "Jedan narod i jedna zemlja vrijede ne onoliko koliko njeni gradjani misle o njoj, vec onoliko koliko taj narod i ta zemlja imaju saveznika u svijetu." Crnogorski zivalj, priviknut na zavjeru ostaka planete protiv srpstva i ostalog pravoslavlja, uspjesno je, po skracenom kursu, razradio Marovicevu teoriju po kojoj " s jakima i mocnima treba imati dobre odnose, jer je to u interesu naroda". Zaduzen za praksu, premijer Djukanovic je, u Pentagonu ponudio da se "preko Luke Bar razmjestaju vojnici koji ce se u Bosni starati o sprovodjenju mira." Em Nato, em da cuva Bosnu. Da se, neko svojevremeno samo posalo na tu temu, neka sto bi imao posla s nadleznim organima, no bi mu narodni guslar umjetnicki obradio sve pretke i potomke, da odlijeze s kraja na kraj Crne Gore. U medjuvremenu evo je sve leglo na rudu: crnogorska vlast kretivno spaja moralno i korisno, a ako na kraju pregovora u Ohaju budu suspendovane ili olabavljene sankcije, svak ce zivi ovdje znati da se svijet konacno dozvao pameti.

Nekadasnje ratne sveznice, srpske stranke u Crnoj Gori, na grdnim su mukama. Radikale mlate gdje stignu. Koliko se vidi po drzavnim medijima, u nacrtu je ozbiljna namjera vlasti da pokazu kako i medju radikalcima ima pitomih, spremnih na saradnju. U tu svrhu revnosno se koristi spor izmedju bivseg, davno otpisanog, predsjednika radikalne podruznice u Crnoj Gori, i vjernih Seseljevih sljedbenika. Za opoziciju redovno skrta drzavna "Pobjeda" sirom je otvorila prostor radikalima, da medjusobno u nastavcima razjasne, ko je od njih pravi. Hapsenjem poslanika Acima Visnjica, i prakticno im je dato do znanja da se dug jezik neugodnom svjedoku ne isplati. Nekadasnje vojno krilo u jedinstvenom patriotskom frontu, zvanicno je unaprijedjeno u gomilu ekstremista i ratnih huskaca, pa nije ni cudo sto ovdasnji radikali djeluju prilicno potroseno.

Takodje srpska, Narodna stranka, mnogo je tvrdji orah. Njeni su lideri izgleda shvatili, da je bacanje svih aduta na Radovana Karadzica oranje mora, pa sad, s zavidnom vjestinom svu krivnju i za pocetak rata i za njegov ishod svaljuju na vladjucu partiju. Narodnjaci imaju raskosnu dokumentaciju, uigran, robusan poslanicki klub, i nakon sto su izgubili sve obzire prema vrhu DPS, kad su u pitanju zajednicki opozcioni interesi, bez zazora saradjuju s crnogorskim liberalima. Mozda je najvaznije to sto i oni smatraju da zbog filozofski srocenog refendumskog pitanja, referendum o drzavnom statusu Crne Gore, treba ponoviti i organizovati u fer uslovima.

U ocekivanju medjunarodnog priznanja SRJ, vlast racuna da se ovih dana, kad i NATO postaje nas, najjaci udrac ipak zadaje strankama koje se zalazu za suverenu Crnu Goru. Vrh DPS, vjeruje kako ce rezultat pregovora u Dejtonu, kod liberala i socijaldemokrata, izazvati pometnju, i kako ce se i oni poceti s vjezbanjem da SRJ izgovaraju bez onog takozvana. Ni tu nista ne prepustaju slucaju. Posto je posljednjih godina iz republike proslijedjena masa nadleznosti na savezni nivo, u sjenci dalekih pregovora, u pripravi su nova zakonska rjesenja o bezbjednosti i kontroli granice, izdavanju pasosa i viza, kao i rezimu ulaska i boravka stranaca. O svemu tome, u buduce, starace se savezna policija. Ocigledno je namjera vlasti da stvar udesi tako sto ce, kad Milosevic potrosi sve radne obaveze u Srbiji, SRJ postati realna kao smrt.

S liberalima su racuni cisti. Ova stranka, tu DPS nema iluzija, vec ima biracko jezgro koje, bez obzira na medjunarodno priznanje srpsko - crnogorske federacije, nece odustati od partijskog programa. U medjuvremenu su ovdje stvorene i neke neophodne nezavisne kulturne institucije - PEN, Matica, Udruzenje pisaca - koje ce dugorocno davati moralnu i intelektualnu podrsku projektu suverene Crne Gore. Njihov uticaj na procese u crnogorskom drustvu nije presudan, ali tesko da ce se energija koju su zajedno pokrenuli, narocito medju mladima, i pod vrlo snaznim pritiskom, rasprsiti u nista. Ovdje se vjeruje da ce jacanje razlicitih tacaka otpora najvise doprinijeti, suzbijanju namjere rezima da zagovornike suverene Crne Gore, svede na grupu gnjevnih gradjana.

Odnosi izmedju liberala i socijaldemokrata, koji takodje referendum u Crnoj Gori "zbog uslova u kojima je izveden i nacina nacina na koji je to ucinjeno" ne smatraju valjanim, vec poodavno nijesu bas idilicni. Presjednik Socijaldemokratske partije dr Ilija Vujosevic smatra da bi "pravolinijsko kretanje prema suverenitetu" izazvalo ozbiljne potrese u partiji, te da zato uz njihovu pricu o drzavnom suverenitetu Crne Gore, redovno ide i nostalgicni dodatak o potrebi stvaranja asocijacije bivsih jugoslovenskih republika. Sad je, naravno, jasno da bi se citav poduhvat sveo na uspostavljanje, nekog od "saveza" izmedju Srbije i Crne Gore. Liberali, sve cesce javno upozoravaju da takvo "cjenkanje", pomaze vladjucoj partiji da okolo siri glas kako se za drzavni suverenitet i ravnopravnost moze izboriti i unutar SRJ, te da je zalaganje za samostalnost Grne Gore, cisti hir crnogorskih ekstremista. Ovih su dana krenule ozbiljne rasprave i unutar Socijaldemokratske partije, ciji je podtekst buduci status Crne Gore. Neki od najuticajnijih vodja te stranke procjenjuju da u partiji raste uticaj struje, isuvise, pod firmom "real poltike", pripravne na priblizavanje Demokratskoj partiji socijalista. I u verziji vladjuce partije, podsjecaju oni, Crna Gora je u knjigama suverena, apsolutno ravnopravna, clanica zajednicke drzave. Predsjednik Vujosevic tvrdi da u partiji "nema nesuglasica oko cilja, vec samo oko procjenjivanja njegove realnosti". Dr Dragisa Burzan, clan glavnog odbora i predsjednik uticajnog podgorickog odbora stranke, medjutim, smatra da medju socijaldemokratima postoje "i koncepcijska i metodoloska neslaganje." O detaljima javno jos nece da govori, ali na ovu temu najavljuje "siroku, demokratsku unutarpartijsku rapravu". Zahvaljujuci usmenom predanju pouzdano se zna, da je, nezadovoljno sastavom novog Izvrsnog odbora SDP, nedavnu sjednicu Glavnog odbora, napustilo petnaestak clanova glavnog odbora, medju njima citav republicki poslanicki klub, gdje su i dva od tri potpredsjednika stranke. Dr Burzan je cak najavio odlazak iz partije. Rijec je o zagovornicima tvrdje crnogorske linije, a iza njih je stala polovina opstinskih odbora SDP. Spor jos traje i pitanje je da li ce bez potresa biti okoncan. I ovom prigodom Bulatovicev DPS, naravno, ima svojih racunica. Citavu godinu, iz vrha vladjuce partije, svako malo stizu pohvale SDP kao jedinom "casnom izuzetku" medju nevaljalom crnogorskom opozicijom. Posmatraci procjenjuju da bi ova stranka, ako u njoj preovlada "real polticko krilo", mogla postati najprihvatljiviji koalicioni partner Demokratskoj partiji socijalista u slucaju da ona dogodine na izborima izgubi apsolutnu vecinu. Zbog svega toga ni liberali spor u SDP nece samo gledati sa strane; oni porucuju da, bez velike muke, nece dozvoliti da i jedan glas za suverenu Crnu Goru na bilo koji nacin dospije do Demokratske partije socijalista.

Strujanja u SDP, najmanjoj opozicionoj partiji u republickom paralamentu, zasad su najprepoznatljiviji eho ocekivanja da ce, u Ohaju, od sest bivsih jugoslovenskih republika definitivno nastati pet drzava. I tek najava kosmara kroz kakav ce prolaziti Crna Gora, kad ostane nasamo s Milosevicem.

Esad KOCAN AIM Podgorica