NEKO U ZATVOR, NEKO U SETNJU

Srbi u hrvatskim zatvorima, koliko ih je i sta ih ceka

• Medjunarodni Crveni krst evidentirao je 882 srpska zarobljenika u Hrvatskoj, a procjene upucenih govore da se u hrvatskim zatvorima nalazi do 1400 Srba iz Krajine. - Da li je zarobljenik sigurniji u zatvoru, ili na slobodi? - Ima li nade za amnestiju?

AIM, Beograd, 13. 11. 1995.

Marko Strbac, star 67 godina, Srbin iz Rastevica u opstini Benkovac, nije prihvatio nagovore svojih srpskih i hrvatskih prijatelja iz Zadra, koji su ga, nakon akcije "Oluja" posjecivali, preporucujuci mu da ostane zivjeti u Hrvatskoj. Izabrao je odlazak u Jugoslaviju! Dva sata prije zakazanog kretanja konvoja iz Knina, Marko je odveden u zatvor, pod sumnjom da je pocinio ratni zlocin.

Istrazni sudija Zupanijskog suda u Zadru g. Strpca tereti da je: "... u svim mjestima benkovackog podrucja nastanjenim Hrvatima unistavao hrvatsku imovinu neophodnu za prezivljavanje, vrsio racije, prijetio i na druge nacine ih brutalno zastrasivao, s ciljem da ih natjera na napustanje nihovih domova i podrucja tzv. RSK, tako da su na taj nacin protjerali gotovo sve Hrvate sa tog podrucja, a potom pljackali njihovu imovinu,... pa je time pocinio krivicno djelo protiv covjecanstva i medjunarodnog prava, ratni zlocin protiv civilnog stanovnistva."

U obrazlozenju, na ovakav nacin srocene sumnje u ratni zlocin, ne navode se nikakvi dokazi, ni imena zastrasenih i opljackanih Hrvata, ni mjesta sa kojih su protjerani, vec opsta formulacija da: "osnovana sumnja u tom pravcu proizilazi iz sadrzaja sluzbenih zabiljeski o obavljenim informativnim razgovorima sa osobama koje se predlazu saslusati kao svjedoci". Imena svjedoka takodje nisu navedena.

Na slican, a u nekim slucajevima, na potpuno identican nacin, s istim sumnjama, zatvoreno je i ostalih 37 Srba iz kninskog kampa UN-a. Oni danas, zajedno sa drugim Srbima, zarobljenim i odvedenim u zatvore za vrijeme i nakon hrvatske akcije "Oluja" cekaju sta ce biti s njima.

Nisu svi evidentirani

Humanitarna organizacija "Veritas" iz Knina, koja je za vrijeme trajanja "krajinske republike" prikupljala dokaze o hrvatskim zlocinima nad srpskim stanovnistvom nastavila je da deluje u izbjeglistvu. Zahvaljujuci ranijim kontaktima, clanovi "Veritasa" u mogucnosti su da posredstvom UN-a, Medjunarodnog Crvenog krsta, rodbine i prijatelja zatvorenih Srba u Hrvatskoj, pribave informacije o ovoj kategoriji ljudi, o kojima se, inace jednako suti, i u beogradskim i u zagrebackim medijima.

Tako je ova organizacija dosla u posjed spiska srpskih zatvorenika, koje su obisli i evidentirali aktivisti Medjunarodnog Crvenog krsta. Na tom popisu nalaze se 882 Srbina pritvorena u 16 hrvatskih zatvora. Izuzev tridesetpetorice, koji su zarobljeni u akciji "Bljesak" u maju ove godine u zapadnoj Slavoniji, svi ostali su dospijeli u zatvore u avgustu, u operaciji "Oluja".

Medju ljudima sa ovog popisa, cak 105 je starije od 65 godina, tri lica su maloljetna, a petorica zatvorenika su na granici punoljetnosti. Medjutim, u "Veritasu" isticu da je broj zatvorenih Srba daleko veci i da se krece izmedju 1100 i 1200 lica. Hapsenje je nastavljeno i nakon "Oluje", a dosta Srba odvedeno je u zatvore i iz sabirnih centara koji su formirani prilikom njihovog napustanja Krajine.

Tako je, na primjer, Ranko Rosic, Srbin koji se nalazio u izbjeglickoj koloni koja je kamenovana kod Siska, tesko povredjen i prebacen u zagrebacku bolnicu "Rebro", da bi potom iz nje bio prebacen u zatvorsku bolnicu, jer je u medjuvremenu protiv njega pokrenut krivicni postupak.

Prema podacima sa kojima raspolaze Komisija za razmjenu zarobljenika Republike Srpske, koja je, uz istu takvu jugoslovensku komisiju, preuzela obavezu da sa hrvatskom stranom pregovara i o zarobljenim Srbima iz Krajine, broj srpskih zarobljenika u hrvatskim zatvorima nakon "Bljeska" i "Oluje" popeo na cak 1400. Najveci dio njih je osumnjicen za oruzanu pobunu protiv Hrvatske, a ostali za ratne zlocine protiv civilnog stanovnistva.

Rijetki medju njima, nakon sprovedene istrage pustaju se iz zatvora. Medjutim, tek tada za njih nastaju prave muke, kroz kakve je proslo nedavno sestoro Srba, otpustenih iz zagrebackog Okruznog zatvora, nakon obustavljanja istrage zbog krivicnog djela oruzane pobune. Rade i Petar Posmuga iz Plaskog, Milovan Cakalo iz Siska, Ljubisa Mrdjenovic iz Kladara, te Milan Vujaklija i Dragan Putnikovic iz Petrinje izlazeci na slobodu nasli su se u velikoj nevolji. Sva njihova rodbina izbjegala je u Jugoslaviju, u Hrvatskoj nisu imali kod koga da ostanu, a bez dokumenata, novca, odjece i hrane nisu mogli nikuda.

U "Veritasu" navode i primjer iz zapadne Slavonije, gdje se na Gavrinici u kolektivnom kampu nalazi oko 700 Srba, otpustenih iz hrvatskih zatvora nakon zarobljavanja u maju ove godine. Oni su izrazili zelju da napuste Hrvatsku, ali to ne mogu ostvariti, jer im drzava jos nije obezbijedila dokumente. Medju njima ima i Srba iz Bosne i Hercegovine, koji, za razliku od hrvatskih Srba, koji se jos nadaju domovnicama i putovnicama, nemaju nikakve sanse za skori povratak svojim domovima. Prema informacijama "Veritasa", svi ti ljudi izlozeni su raznim provokacijama i maltretiranjima okruzenja, pa ispada, da su na ovakav nacin oslobodjeni Srbi bili sigurniji dok su boravili u zatvorima.

Nema nadleznih za ocajnike

Rodbina zarobljenih Srba, koja se nalazi u izbjeglistvu u Jugoslaviji, ocajna je zbog neivesne sudbine svojih oceva, sinova, brace, supruga. Ocaj je tim veci sto se u SR Jugoslaviji nijedna od institucija ne moze, ili ne zeli proglasiti nadleznim za taj problem.

Krajem avgusta i pocetkom septembra prostorije krajiskog Biroa u Beogradu bile su danima ispunjene gnjevnim ljudima koji su od predstavnika vojnih i civilnih vlasti bivse RSK trazili objasnjenje, pomoc, intervenciju, bilo kakav postupak, koji bi im pomogao da izbave svoje rodjake. Nalazili su, medjutim, samo na ravnodusno slijeganje ramena. Iz tog vremena ostale su zabiljeszene i namjere pojedinaca da uzmu "pravdu u svoje ruke", to jest da sami kazne komandante krajiskih vojnih jedinica i pojedine ministre iz Babiceve vlade, koji su prepustili svoje dojucerasnje podanike na milost i nemilost hrvatskog pravosudja.

Sve je, naravno, ostalo tek u namjeri. Ni do danas nije objasnjeno, na primjer, zasto srpski pregovaraci iz bivseg tzv. Kordunaskog korpusa krajiske vojske, koji su sa Hrvatima dogovarali uslove predaje, nisu obuhvatili i pripadnike "svoje" vojske i milicije, koji su se u vrijeme pregovora izvlacili komunkacijom Topusko - Dvor ma Uni, odakle je inace, zarobljen i zatvoren najveci broj Srba u akciji "Oluja"! Komandant Kordunaskog korpusa, pukovnik Cedomir Bulat i krajinski ministar unutrasnjih poslova Toso Pajic, kao slavni srpski pregovaraci, koji su u avgustu vecini svojih pripadnika osigurali miran izlaz iz Hrvatske, ogrijesili su se, po misljenju rodjaka zatvorenih Srba o njih, jer su ih doveli u poziciju da kao izvrsioci njihovih naredbi odgovaraju pred hrvatskim vlastima, dok se oni i slicni njima, kao naredbodavci mirno setaju beogradskim ulicama...

Osim u hrvatskim zatvorima, zarobljenih Srba je bilo i jos ih ima u bihackom zatvoru. Nedavno je Komisija za razmjenu Petog korpusa Armije BiH srpskoj strani u Bosni predala 107 Srba, zarobljenih na Zeljavi u vrijeme operacije "Oluja". U zatvoru u Bihacu je ostalo jos dvadesettroje Srba koji se nadaju da ce uskoro biti razmijenjeni. Medju srpskim zatvorenicima u Bihacu najvise je bilo prisilno mobilisanih gradjana SR Jugoslavije, porijeklom iz Krajine, koji su u junu i julu ove godine hapseni u svojim mjestima boravka u Srbiji, a potom odasiljani na krajinska ratista, gdje su docekali i operaciju "Oluja". Takvih ima i u hrvatskim zatvorima, pa se ocekuje da ce se za njihovo izbavljenje pobrinuti Jugoslovenska komisija za razmjenu, koja, kako se nazvanicno saznaje, jos uvijek potrazuje oko 1000 ljudi nestalih u ratnim operacija na podrucju Hrvatske krajem 1991. i pocetkom 1992. godine.

Kakva ce biti sudbina Srba u hrvatskim zatvorima ovisi o mnogo cemu. Problem vecine njih, osim onima kojima se dokaze da su pocinili ratne zlocine, mogao bi se rijesiti opstom amnestijom. Za takav nacin zalazu se brojne opozicione partije u Srbiji, predstavnioci antiratnih i drugih mirovnih organizacija i udruzenja, ali ne samo oni. Aktuelna srbijanska i jugoslovenska vlast uskoro ce biti podvrgnuta svojevrsnom ispitu u vezi s ovim problemom.

Naime, Reformska demokratska stranka Vojvodine i Gradjanski savez Srbije sacinilu su nedavno predlog Zakona o amnestiji, koji bi se uskoro trebao naci pred poslanicima Savezne skupstine. Njime se predvidja oslobadjanje odgovornosti svih onih drzavljana SFRJ i SRJ koji se nisu odazvali pozivu na mobilizaciju i koji su izbjegli vojnu sluzbu, ne zeleci da sudjeluju u ratnim sukobima na prostoru bivse Jugoslavije. Tek kad se usvoji ovaj zakon, smatraju njegovi predlagaci, Jugoslavija ce imati moralno pravo da zatrazi od Hrvatske, da prema zarobljenim Srbima koji se terete za oruzanu pobunu primjeni svoj zakon o oprostu!

(AIM) Milka Ljubicic