NOVA KLASA U CRNOJ GORI

S drzavom u jedrima

tekst:

"Neoprezovani dobavljaci deficitarnih roba iz uvoza, fantomski bankari, reketasi, snabdjevaci rata, trgovci oruzjem... obogatili su se preko noci zahvaljujuci raznim sumnjivim i kriminalnim vezama, emisiji novca, mitu i korupciji. Oni su nosioci buduceg establismenta. Ovak rat je njihov ambijent, njihova potreba i drustvena promocija. Njima je rat stvorio moc, oni ratu daju materijalnu i politicki potporu i politicki legitimitet." Ove rijeci Zarka Rakcevica, poslanika opozicione socijaldemokratske partije, zestoka kritika sloja novih bogatasa u Crnoj Gori, nijesu medjutim doprle do javnosti. Prije dvije godine opozicija (prije svih SDP) pokusala je da na dnevni red crnogorskog Parlamenta postavi ova pitanja. To im je osujeceno tako sto je Vlada neposredno pred pocetak zasijedanja dosla do zakljucka da materijal pripremljen za sjednicu, iz kojeg je uzet gornji citat, nije dovoljno "kvalitetan", nakon cega je vladajuca vecina u parlamentu onemogucila da se na ovu temu otvori skupstinska rasprava i cak zabranila distribuciju materijala novinarima. Tako je ova tema izbacena iz parlamentarnog, a moglo bi reci i politickog zivota Crne Gore. Kako tada, tako i danas. Jer, u medjuvremenu je i opozicija shvatila da "para vrti gdje burgija nece", pa sada sve politicke struje u Crnoj Gori imaju svoje bogate sponzore iz pozadine, koji partijama daju finsijsku podrsku, a za uzvrat dobijaju politicku legitimaciju i drustveni ugled.

Sljedeci pokusaj opozicije, ovaj put olicene u srpskoj radikalnoj stranci da optuzi dzavu, preciznije premijera Mila Djukanovica, za opsti kriminal, takodje nije urodio plodom. Acim Visnjic, najgrlatiji radikal u Crnoj Gori, zavrsio je zbog toga u zatvoru, a Vlada je temeljito pobila sve optuzbe na racun svog ucesca u kriminalnim radnjama. Ujedno, javnosti je, takodje temeljito, objasnjeno da licno bogatstvo pojedinaca samo doprinosi njihovom ugledu u drustvu i da je svaki napad na njih ujedno i retrogradni napad na proces reformi kroz koje ovo drustvo prolazi. Premijer Djukanovic je britko odbacio sve optuzbe na racun svojih veza sa italijanskom mafijom (za njegovog brata Aca je cak i na italijanskoj televiziji govoreno kao o najpoznatijem crnogorskom sverceru), kao i za umijesanost predsjednika drzave Momira Bulatovica u neke sumnjive poslove sa naftom. (Bulatovicev surak, "izvjesni gospodin Raspopovic", kako je to ubjedljivo objasnio premijer Djukanovic, vazi za jednog od uspjesnijih naftnih magnata u Crnoj Gori.)

Ni nedavna velika afera u crnogorskom MUP-u, tokom koje je smijenjeno kompletno rukovodstvo policije, i koja je, kako pouzdani izvori tvrde nastala upravo zbog unutarpolicijskih sukoba oko reketiranja uvozno-izvoznog sverca, nije doprinijela razjasnjavanju veza drzave i organizovanog kriminala predstavljenog kao biznis.

Otuda ne cudi sto je radjanje nove klase bogatasa u Crnoj Gori skriveno od ociju javnosti. Nasi sagovornici iz podgorickog Instituta za drustveno ekonomska istrazivanja ukazuju da o novoj klasi, zapravo, nema podataka. Niti jedno istrazivanje jos nije sprovedeno o novoj stratifikacionoj strukturi drustva, a pogotovo izostaju strucnije ocjene o nacinima i modelima regrutacije novog sloja bogatasa. Kljucni problem za istrazivace bila je nemogucnost pravljenja uzorka, jer mnogi od deviznih milionera zive sasvim povuceno i obicno, krijuci sopsteno bogatstvo. Podaci o zavrsnim racunima preduzeca su lazirani, pa prave evidencije o uspjehu i bogatstvu pojedinih privatnih firmi nema. Slucajno ili namjerno ne postoji ni "katastar" vlasnika transformisanih drustvenih preduzeca pa je institucionalno nemoguce doci do presjeka vlasnistva nad preduzecima.

Bolji poznavaoci zivota crnogorskog dzet-seta ukazuju medjutim da se iza spoljnih i za javnost fidljivih manifestacija bogatstva - supermodernih mercedesa, BMV-ova i robusnih dzipova, noci provedenih po kockarnicama, zakupu vladinog helikoptera za sluzbena putovanja, mecenatstva i sponzorstva pojedinih sportskih ili zabavnih priredbi... ne moze doci do prave slike o novoj klasi kapitalista i bogatasa u Crnoj Gori. Jer, kako kazu, najbogatiji se i dalje kriju. Imaju u vidu naslage socijalisticke egalitarne svijesti i patrijarhalnog morala u stanovnistvu, pa kriju sopstveno bogatstvo strahujuci od odioznosti i moralne osude.

Jer, o pripadnicima nove "nove klase", kako je to nekada davno govorio najpoznatiji crnogorski disident Milovan Djilas, u drustvu su se iskristalisala dva pola misljenja. Prema jednima, novi bogatasi (sto ne znaci da nema i starih, rodjenih u vrijeme socijalizma) neophodno su potrebni drustvu da bi se sto prije zavrsio proces tranzicije. Oni su, dakle, ti koji vuku naprijed, koji svojim preduzetnickim talentom savladavaju prepreke medjunarodne blokade, i njihovo licno bogacenje doprinosi bogatstvu i razvoju cijelog drustva. Nasuprot toga, pogotovo medju osiromasenim srednjim slojevima, vlada sasvim drugi stav: Novopeceni bogatasi stekli su imetak pljackom i svercom, na racun nesrece najsirih slojeva stanovnistva, obogatili su po cijenu rata i stradanja miliona nevinih.

Ovako ambivalentne moralne ocjene jos nijesu artikulisane i na politickom planu i, kako smatraju strucnjaci, tek ce uticati na buduce politicke procese. Opozicione partije nijesu uspjele da u svijesti ljudi transparentno prikazu veze drzave i vladajuce partije, odnosno pojedinih ljudi u njoj, i kriminala, a jos manje uspijevaju da povezu sopstvenu politicku akciju sa socijalnim stremljenjima onih slojeva stanovnistva koji su naqjvise osteceni svim ovim procesima. Naime, kada se zna da je sa preko dvije i po hiljade dolara po stanovniku, stvaranih prije pet - sest godina, nacionalni dohodak u Crnoj Gori spao na svega nesto vise od hiljadu dolara po stanovniku, dimenzije opsteg drustvenog siromasenja postaju jasnije. Nekadasnji srednji sloj, koji su cinili visokobrazovani radnici i cinovnici, postepeno se primakao socijalnom dnu, tako da crnogorsko drustvo danas, kako tvrde u sindikatu, cini deset posto bogatih i devedeset odsto siromasnih. Sa prosjecnom platom od svega 330 dinara nemoguce je prehraniti porodicu. Otuda su zaposleni prinudjeni da se na razlicite nacine dodatno snalaze i prehrane porodicu. Tako je kriminalizovan svakodnevni zivot najsirih slojeva stanovnistva, a ujedno stvoreno opste saucesnistvo u kriminalizovanju cijelog sistema. Izmedju malih i velikih svercera postoje, ipak krupne razlike. Jedni to rade da bi se prehranili, a drugi da bi sticali jos vece bogatstvo. Prvi su taoci, a drugi vlasnici cijelog sistema. Jedni su se u sivu ekonomiju upustili radi prezivljavanja, a drugi je modeliraju kao organizovani kriminal.

Moze se reci da je proces radjanja nove klase i njene veze sa drzavom ozbiljije otpoceo u periodu hiperinflacije i primarne emisije. Upravo tada su mnogi danasnji "uspjesni biznismeni" startovali kao svojevrsna "preduzetnicka gerila" i zahvaljujuci vezama sa ljudima iz drzave i banaka dolazili do enormnog bogatstva. U jednom izvjestaju Narodne banke Crne Gore (koji, inace, nije dostupan javnosti) navodi se da su najvise sredstava primarne emisije koristila privatna preduzeca SKY SAT iz Herceg Novog, "Vektra" i "Sigma" iz Podgorice, "Merkur" iz Budve i "Iling" iz Kolasina. Vlasnici ovih firmi predvode danas listu najbogatijih. Metodologija sticanja bogatstva bila je vrlo jednostavna. Od banke se dobije kredit iz primarne emisije koji se pretvori u devize, a kada dodje vrijeme njegove otplate, on se, zahvaljujuci inflaciji koja je u medjuvremenu obezvrijedila novac, fino i uredno vrati sa desetim ili cak stotim dijelom dobijenog kapitala. Naravno nijesu svi mogli doci do takvih povoljnosti, pa je zato prica o radjanju nove klase, zapravo, prica o drzavnom korupcionastvu i svercu. Mnogo je primjera manipulacije sa kreditima primarne emisije. Jedan od kanala emisije novca, a bilo ih je, kako tvrde bankari, cak 35, bio je finansiranje izvoza. Tako su za tu svrhu cesto sklapani fiktivni ugovora o izvozu. Kada poslije izvjesnog vremena aranzman iz "objektivnih razloga" propadne, dinari su vracaju, a inflatorna dobit ostaje u kasi "neuspjesnog" izvoznika.

Drugi najvazniji temelj naglog bogacenja skorojevicke elite stvorile su sankcije. Opet je u igri, naravno, bila drzava, koja je samo odabranima omogucavala da nesmetano svercuju naftu, cigarete, kafu i druge robe koje u prometu obezbjedjuju veliku dobit. Sankcije su svaki uvozni ili izvozni posao pretvorile u sverc i tu su, jasno daleko prolazile tzv. funkcionerske firme, odnosno onapreduzeca koja su imala podrsku celnih ljudi u policiji, Vladi ili drugim drzavnim organima. I, naravno, treci oslonac novostvorenog bogatstva jeste privatizacija drustvene svojine, tacnije zloupotrebe toga procesa od strane rukovodecih garnitura u drustvenim preduzecima.

Prvi udarni talas naglih promjena stratifikacione strukture drustva, koji mnogi sagovornici porede se procesom prvobitne akumulacije kapitala, postepeno prestaje. Stvari lezu na svoje mjesto, uspjesnije privatne firme jacaju svoje pozicije na trzistu i krce put u izvjesniju i bogatiju buducnost. Mnogi sagovornici predvidjaju da ce sa ukidanjem sankcija i daljim procesom transformacije drustvenog kapitala isplivati na svjetlo dana i stvarno bogatstvo do kojeg su za proteklih par godina stigli snalazljivi i uspjesni promotori procesa tranzicije na crnogorski nacin.

Dragan DjURIC