PESNICAMA NA NOVINARA
INTERVIEW: Goran Flauder, urednik osjeckog dvotjednika "Bumerang"
AIM, SPLIT, 9.11.1995. Svojevremeno je "Glas Slavonije" saptom pao pod silom oruzja novih "urednika". Potom se Dragi Hedlu, poznatom osjeckom novinaru, dugo prijetilo, a u slucaju Gorana Flaudera, glavnog urednika nezavisnog osjeckog dvotjednika "Bumeranga" prijetnje su se i ostvarile u cetvrtak 26. listopada kad je prije pocetka predizbornog skupa u Osijeku fizicki napadnut. Nakon incidenta, Goran Flauder je alarmirao domacu i medjunarodnu javnost i oglasili su se, izmedju ostalih, Medjunarodna federacija novinara i Amnesty International u njegovu zastitu. Medjutim, nacelnik Policijske uprave osjecko-baranjske zupanije Dubravko Jezercic u svom je priopcenju za javnost naveo da Flauder nije prijavio fizicki napad, niti da se on dogodio u prisustvu policajaca koji nisu intervenirali, vec govori jedino o razbijenom Flauderovom fotoaparatu. Zato smo upitali glavnog urednika "Bumeranga" sto se sve i kako zbilo?
FLAUDER: Nakon otprilike polusatnog fotografiranja na Trgu Ante Starcevica u Osijeku, gdje je uskoro trebao poceti veliki predizborni skup HDZ-a, prisao mi je s ledja nepoznat, krupan muskarac i dohvatio fotoaparat rekavsi: "Daj to 'vamo". Nakon kratkog otimanja uspio sam iscupati aparat iz njegovih ruku, ali sam izgubio ravnotezu i pao na cestu. On je prisao i dvaput me udario nogom, ponovno pokusavsi dohvatiti aparat, no uspio sam se obraniti nogama. U tom su trenutku pritrcala trojica policajaca i on je ustuknuo, ali njegov kolega dosao je s druge strane, dao policajcima znak da se povuku i prisao mi takodjer dohvativsi aparat. U medjuvremenu sam ustao, otrgnuo se i njemu i poceo bjezati. Potrcali su za mnom i kad sam vidio da mi i treci trcu ususret, skrenuo sam u prvi haustor. U brzini sam se okliznuo i sjeo, te povikao da sam novinar i da im mogu pokazati iskaznice. No, netko od njih je rekao da ga boli k... za moje iskaznice, uhvatio fotoaparat koji vise nisam ni pokusavao zadrzati i potom ga tresnuo o tlo. Zatim su se vratili na trg. Dvojica policajaca sve su gledali s ulice i kad sam izisao i pitao ih zasto me nisu zastitili, samo su se okrenuli i otisli.
Nakon toga dobio sam od lijecnika nalaz o tjelesnim ozljedama i psihickom stanju, napisao sto mi se dogodilo i poslao faksom na nekoliko adresa, te u Policijskoj upravi podnio prijavu. Inspektoru sam sve ispricao, pokazao lijecnicke nalaze i pismo koje sam faksom slao, a on me poslao svome kolegi radi evidentiranja prijave. Ovaj je, medjutim, u prijavu unio jedino dio oko ostecenja mog fotoaparata, ne i fizicki napad i neinterveniranje policijskih djelatnika, premda sam mu naglasio da taj dio smatram znacajnim. Tako se dogodilo da je nacelnik iz te pismene prijave saznao samo dio price i u skladu s tim izdao priopcenje. Nakon nekoliko dana saznao sam da je mladic koji je zaprimao prijavu tek poceo raditi i da nije zbog zle namjere izostavio drugi dio prijave, nego vjerojatno zbog neiskustva.
AIM: U ratnim vremenima i na granicnim podrucjima batine nisu neuobicajena pojava, ali ako ih dobije glavni urednik, to je kao da su upucene svim citateljima njegovih novina. Ima li naznaka da ti se "Bumerang" vratio kao bumerang?
FLAUDER: Ima, ali ne samo "Bumerang", nego cijeli moj dosadasnji rad. Naime, nakon odlaska iz Osijeka Drage Hedla, moga uvazenog kolege, ostao sam, nazalost, jedini novinar koji slobodno i otvoreno pise o aktualnim politickim zbivanjima na ovom podrucju. Posebnost Osijeka i ove zupanije jest ta, da gotovo nema ni jedne znacajnije stvari ili dogadjaja u kojima na neki, cesto odlucujuci nacin, ne sudjeluje zupan osjecko-baranjski Branimir Glavas. Tako je, htio ja to ili ne, on neizbjezno lik mnogih mojih tekstova, a buduci da putem svojih ljudi kontrolira gotovo sav javni zivot, cesto i privatni, te se putem kontroliranih medija obracunava s onima koji mu nisu po volji na vrlo grub i podao nacin, to me jednostavno izaziva da citateljima pokusam pruziti realnu sliku dogadjaja. Razumljivo je da on to ne podnosi, jer mu u javnosti narusava sliku koju zeli stvoriti, pa mi je, da me onemoguci u radu, zabranio pristup u zupanijske zgrade i odjele, nedavno me pokusao otjerati s glavnoga gradskog trga, a sad su me njegovi ljudi i fizicki napali.
AIM: Znas li o kojim se ljudima radi?
FLAUDER: Naknadno sam saznao da je prvi koji mi je prisao izvjesni Rasic, zvani Raso, s osjeckog Juga 2, star cetrdesetak godina, koji je umirovljen zbog "vijetnamskog sindroma". Drugi je Ivan Drmic, povjerenik Zupanije za odnose s mladezi koji za to kod Glavasa prima i placu, treci je, prema mojim saznanjima, bio Damir Junusic, tajnik civilne zastite u Zupaniji osjecko- baranjskoj. Dakle, prilicno reprezentativna banda.
AIM: Zasto tvoje novine provociraju momke brze na pesnicama?
FLAUDER: Valjda zato sto nemaju drugih, boljih argumenata, a i zato sto su na toj razini komuniciranja s onima koji ne misle onako kako oni moraju misliti. Njima je potpuno normalno da putem, primjerice, lokalnog dnevnika njihov sef pljuje i klevece koga i koliko hoce, i da se zbog toga dobro zabavljaju, ali ne mogu podnijeti kad ih netko u tome pred javnoscu raskrinka i pobije pravim argumentima. Jedini argument koji im tada ostaje jest argument sile. No, ovih dana jednostavno sam zatrpan kopijama pisama sto iz cijelog svijeta stizu na stol ministru Jarnjaku, zupanu Glavasu i sefu osjecke policije Jezercicu, u kojima se zahtijeva korektna istraga o tom slucaju i kaznjavanje krivaca.
AIM: Je li te strah da bi "Bumerang" mogao isprovocirati i one druge, brze na oruzju?
FLAUDER: Lagao bih kad bih rekao da nije. Odmah sutradan dobio sam upozorenje od jednog starijeg hadezeovca da sam dobro prosao i da mi je to posljednja opomena. Imao sam problema i u obitelji, jer supruga je odmah htjela sa djecom otici majci na selo. I danas provjeravam ispod automobila ima li stogod sto bi me poslalo u drugom smjeru od zeljenog, dobio sam nekoliko dobronamjernih savjeta da se ne krecem sam, da ne izlazim nocu i slicno. Vrlo je neugodno zivjeti i raditi novinarski posao posteno, a znati da vam najveca opasnost prijeti od jurisnika iz vladajuce stranke i najviseg predstavnika u regiji, osobito kad na vlastitoj kozi osjetite da vas ni policijski djelatnici nisu zastitili, premda su mogli.
AIM: Zupan Glavas i ranije se vise puta neprijateljski odnosio prema tebi. Je li mu bilo neugodno poslije toga i otkad to uopce traje?
FLAUDER: Bilo mu je neugodno, ali ne odmah. On prvo misli da je ucinio nesto ispravno i dobro time sto me onemogucio u poslu, izbacio iz sluzbenih prostorija, naredio policiji da mi oduzme fotoaparat. Poslije takvih scena obicno to komentira sa svojim drustvom, pa se onda rugaju, hihocu i prepricavaju detalje. Tek nakon odredjenog vremena vjerujem da mu postane neugodno, jer onda pocnu zvoniti telefoni, stizati pisma, izlaziti priopcenja i novinski tekstovi i tada mora ozbiljno razmisljati o posljedicama. Tako da, kad mi sad mnogi govore da mogu biti miran jer sam zasticen javnoscu, ipak se ne mogu opustiti, jer to ne funkcionira kad su u pitanju njegovi "pit bul terieri". A sve to traje vec dobre tri godine, otprilike, otkako svoju energiju usmjerava prema "unutrasnjim neprijateljima" i stalno proizvodi incidente protiv onih koji se suprotstave njegovoj svevlasti i ne daju mu se staviti u sluzbu. I sam sam to prosao, jer dvaput mi je nudio vrlo zanimljive aranzmane. Prvi put mi je preko svoje marionete, predsjednika osjeckog HDZ-a, nudio da postanem njihov, hadezeov covjek za odnose s javnoscu. Bilo je to jos 1992. godine, nakon moje javne polemike s jednim njihovim politickim suparnikom. Godinu dana poslije pitao me na kojem mjestu u gradu mislim da bih mogao najvise pruziti. To je, dakako, podrazumjevalo njegovu ponudu da me na to mjesto dovede, a dolazilo je u obzir i mjesto glavnog urednika "Glasa Slavonije", jer bas se u to vrijeme zelio rijesiti dotadasnjeg. No, rekao sam da je to mjesto upravo ono na kojem sam tada bio - mjesto dopisnika "Slobodnog tjednika". Ja sam svoj novinarski posao nastavio raditi kao i do tada, a on mi je prestao predlagati "unapredjenja".
AIM: Kako izgleda raditi novine u tako nezdravom ozracju?
FLAUDER: Tesko. U Osijeku se ne mogu osloniti ni na kakvo novinarsko ili urednicko pojacanje, jer ljudi se jednostavno plase raditi za "Bumerang". Nikakvu stimulativnu ulogu tu ne igra ni honorar, placa, sloboda pisanja, mogucnost rada u skladu s vlastitim uvjerenjima, putovanja, slobodan izbor tema... Dakako, sve u dogovoru sa mnom. Odgovori su vrlo slicni. Sto ako ti sutra bace bombu u redakciju, ispale zolju kroz prozor, poliju benzinom i zapale. Ljudi zele kakvu takvu sigurnost, makar i za male novce, pod presijom, bez slobode. No, zato dobro funkcioniraju dopisnistva, a Osijek pokrivam ja. Ponekad napunim i po 12 stranica u jednom izdanju.
AIM: Koji su tvoji motivi da riskiras susrete bliske vrste s ratobornim momcima i sto mislis, rade li to samoinicijativno, ili su dirigirani?
FLAUDER: Mislim da se u Osijeku malo toga radi samoinicijativno, odnosno, inicijativa potice uglavnom s jednog mjesta. A motivi? Jednostavno, ne mogu otsutjeti nepravdu, laz, manipulaciju, a sada sam vec toliko zabrazdio na tom putu, da mi vise nema povratka. Ili cu nastaviti dalje, ili cu otici iz Osijeka. Jasno, ako se ne dogodi nesto trece, sto je svima najmanje potrebno. Osim toga, mislim na buducnost. Jednog dana rezimirat ce se sto je tko cinio kad je grmilo. A ja cu tada moci pogledati svima u oci, osobito svojim kolegama u Osijeku, koji o ovom brutalnom napadu na mene nisu napisali ni retka, niti u eteru rekli jednu rijec. A nisam u pitanju ja, nego princip i zastita profesije. No, oni se osjecaju toliko nemocni da i ne pokusavaju pomoci.
AIM: Ide li "Bumerang" dalje i ocekujes li da ce se, zahvaljujuci pravnoj drzavi, napadi na tebe vratiti napadacima kao bumerang?
FLAUDER: Ne opterecujem se bilo kakvim ocekivanjima. Na potezu je osjecka policija, pa tuzilastvo, pa sud. Cekat cu i vidjeti sto ce biti. Ovo je vazan ispit za pravnu drzavu. No, dok je ovakva politicka situacija, dok je jos polovica nase zupanije okupirana, ne vjerujem da ce se dogoditi nesto znacajnije. Mozda tek nakon oslobodjenja, no i tada ako bude politicke volje. Tek u takvim preduvjetima pravna drzava ce funkcionirati.
GORAN VEZIC