STRATEGIJA NASELJAVANJA LJUDI

AIM ZAGREB, 8.11.95. Prilikom nedavnog sastanka s predstavnicima hrvatskih prognanika i svecenika iz banjaluckog podrucja, potpredsjednik Vlade i ministar razvitka i obnove dr. Jure Radic, medju ostalim, spomenuo je da se priprema zakon o strategiji hrvatskog prostora. "Nakon tisucu godina raznih nesloboda Hrvatske, imamo priliku da gradimo Hrvatsku drzavu i razvijemo njezin prostor onako kako je u interesu hrvatskoga gradjanina", objasnio je ministar Radic, isticuci da se radi o preciznom planu razmjestaja pucanstva, posebno izbjeglica iz Bosne, Vojvodine i s Kosova.

Na pripremanju zakona o strategiji hrvatskog prostora pocelo se u Ministarstvu razvitka i obnove raditi prije nesto vise od pola godine. Angazirani su mnogi strucnjaci a koriste se i iskustva drugih zemalja koje imaju iskustva u planiranom naseljavanju. Strategija hrvatskog prostora po Radicevim rijecima imat ce svoje stupnjeve prioriteta, ovisno o strateskim i ostalim interesima drzave. Tako ce, naprimjer, veci dio podrucja oslobodjenog tokom akcije "Oluja" imati prednost u naseljavanju buduci da se prema njegovim rijecima radi o prostorima koje treba popuniti stanovnistvom, jer ce stanovnik, vlasnik, najbolje braniti svoju kucu. Kako se radi o nerazvijenom a samim tim i za zivot neatraktivnom dijelu Hrvatske, jasno je da se interesi drzave nece moci ostvariti spontano niti samo djelovanjem trzista. Naseljavanje ljudi organizirat ce i usmjeravati drzava a buduci da Ustav omogucava svakom covjeku da odabere mjesto gdje ce zivjeti, zadaca buduceg zakona o strategiji hrvatskog prostora bit ce - stimulirati ljude da podju na odredjena podrucja ali i da ostanu zivjeti. Osim utvrdjivanja prostora u kojima ce drzava posebno stimulirati zivljenje gradjana, zakonom ce se precizirati i niz delikatnih mjera, od definiranja prometnih smjerova pa do ukljucivanja gospodarskih cinitelja. Tako ce se, ovisno o procjenama, u nekim podrucjima dati prednost prometnicama, dok ce se drugdje ici na dirigirano smjestanje drzavnih sluzbi pa i vojske.

Drzava ce takodjer, tamo gdje je to u njezinom interesu, poreznim i carinskim olaksicama stimulirati podizanje gospodarskih objekata. Na sjednici hrvatske vlade odrzane u Kninu, neposredno nakon Oluje, ministar obnove i razvitka predlozio je da se raznim mjerama destimulira zivot u velikim gradovima kako bi se sto veci broj ljudi odlucio na zivot u oslobodjenim krajevima. Time bi se rijesio glavni problem za revitalizaciju tih krajeva a to su, smatra Radic, ljudi. Njih je naime nedovoljno a osim toga lose su rasporedjeni po Hrvatskoj. Iako se to u zakonu ne spominje izrijekom, plan naseljavanja, buduci da se radi o hrvatskim nacionalnim interesima, odnosi se iskljucivo na Hrvate, njih oko 120 tisuca koje su vlasti krajinskih Srba s pocetka rata protjerali s tih prostora i koji bi trebali nadomjestiti barem dio Srba koji su donedavno na njemu zivjeli. Da hrvatske vlasti ne racunaju s povratkom 150 tisuca izbjeglih Srba, barem ne u znacajnijem broju, najbolje govori zurno saborsko usvajanje Zakona o privremenom preuzimanju i raspolaganju njihovom imovinom. Dok s jedne strane poziva Srbe da se vrate, s druge hrvatska vlast sve cini da se njihova imovina otudji. Oduzimanje privatne imovine Srba u znacajnoj mjeri umanjuje motivaciju za njihov eventualan povratak.

Iako bi prema najoptimisticnijim prognozama prijedlog zakona mogao biti pripremljen za ulazak u saborsku proceduru tek koncem godine, na terenu vec traje njegova realizacija. Prema precizno razradjenom planu povratka prognanika, tokom rujna i listopada trebalo se vratiti oko 40 tisuca prognanika cije su kuce ostale neostecene, dok bi se istodobno jos 40 tisuca privremeno smjestilo u blizini svojih porusenih kuca kako bi mogli sudjelovati u njihovoj obnovi. Unatoc snaznoj medijskoj kampanji od spektakularnog povratka povratnika za sada nema nista. Primjerice, u Benkovac, jedno od rijetkih mjesta koje je nakon vojne akcije ostalo gotovo neosteceno, vratilo se samo 600-tinjak ljudi. Gotovo svi stanovi su vec "rezervirani" a preko 70 posto imovine je opljackano. Krediti za obnovu porusenih kuca jos nisu dodijeljeni a obecanja kvalitetnog zaposlenja i smjestaja ostala su tek pokusaj vlasti da se pridobiju mladi ljudi za naseljavanje u oslobodjene krajeve. U vecini mjesta ni tri mjeseca nakon ratnih operacija nije zazivjela civilna vlast. Zupan zadarsko-kninski Sime Prtenjaca zatrazio je zastitu Vlade od generala koji ometaju normalno funkcioniranje civilnih organa vlasti. Isticuci losu suradnju s Hrvatskom vojskom i policijom, Prtenjaca je naveo niz primjera nasilnistva i pljacke imovine od strane uniformiranih osoba.

Zbog kadrovskih problema, ministar zdravstva Andrija Hebrang zatrazio je podrsku od Vlade za prisilan povratak prognanika, buduci da se veliki broj zdravstvenih djelatnika koji su bili placeni za vrijeme prognanistva odbija vratiti. Manjak kadrova, upozorio je, onemogucava trajnije rjesenje zdravstvene zastite u oslobodjenim krajevima. Iz ministarstva uprave takodjer je zatrazeno da se u poslovima uprave, ali i ostalim angaziraju mladji, nezaposleni ljudi. Odbijanjem ponudjenog posla automatski bi gubili prava pri zavodima za zaposljavanje.

Osim povratka prognanih Hrvata drzavni vrh donosi odluke zasnovane na strategiji buduceg zakona i u slucajevima smjestaja hrvatskih izbjeglica koje svakodnevno pristizu iz BiH, s podrucja pod kontrolom bosanskih Srba. Pobornici instituta radne obaveze upozoravaju da za naseljavanje i obnovu oslobodjenih podrucja nece biti dovoljni prognanici i izbjeglice iz BiH i Vojvodine. Naime, prema planu, dio izbjeglih Srba trebalo bi nadomjestiti sa oko 70 tisuca Hrvata izbjeglih iz onog dijela BiH koji je pod kontrolom bosanskih Srba. "Nije slucajno da se ljudi koji dolaze iz Banja Luke smjestaju u tzv. meki trbuh Hrvatske, u prostor Vrginmosta, Vojnica i juznog dijela Karlovca, gdje je Hrvatska bila najtanja i iz kojih su krajeva Hrvati protjerivani ", objasnjava ministar Radic. Na podrucje Korduna i Like u napustene srpske kuce vec je smjesteno oko 6 tisuca izbjeglih i prognanih Hrvata iz BiH. Vecina kuca "pedantno" je pociscena prije njihovog dolaska a mnoge su ostecene. Osim jednokratne pomoci od sto kuna po clanu obitelji prognanicima se dijeli i skromna humanitarna pomoc. U opskrbi toplim jelom i drugim neophodnim potrepstinama pomaze Crveni kriz. Napustena mjesta zapadne Slavonije prema planu i hrvatskog drzavnog vrha trebali bi ozivjeti izgnani Hrvati iz Vojvodine. Vecina ih se, oko 200, naselila u selo Ladjevac kod Okucana u kojem se uzurbano stvaraju svi potrebni uvjeti za normalan zivot.

Dio izbjeglih se, unatoc masovnog protivljenja, u skladu s hrvatskim drzavnim interesima naseljava u donedavno vecinske "srpske" opcine na teritoriju BiH a koje sada kontrolira Hrvatska vojska. Na sastanku s predstavnicima izbjeglog svecenstva s banjaluckog podrucja ministar Radic je objasnio da se njihov dolazak u Hrvatsku ima smatrati trajnim, naglasivsi da nece imati mnogo mogucnosti u izboru mjesta stanovanja. Protivljenje svecenika i uvjeravanje da izbjegli Banjalucani ni u kom slucaju nece pristati da udju u napustene "srpske" kuce Radic je presjekao jednom recenicom: "Nazalost niste u mogucnosti da birate. Mozete otici u Glamoc ili Grahovo u cemu cete imati potporu hrvatske drzave. U protivnom - ne dobijate nista".

Predstavnicima reda trapista kao idealno mjesto za pocetak novog zivota ponudjen je Donji Lapac a kao realna mogucnost spomenuto je i preseljenje banjalucke biskupije u Grahovo. U Davoru, malom granicnom hrvatskom selu na Savi otvoren je svojevrsni tranzitni centar za hrvatske i muslimanske izbjeglice iz Banja Luke. Organiziran je prijevoz autobusima - Hrvata do Glamoca, a Muslimana do Bihaca. Biranja nema. No izbjegli se Hrvati ne obaziru na primamljive ponude hrvatskih vlasti i na sve nacine pokusavaju izbjeci sudbinu novih "granicara". Tako se pocetkom rujna pet "Cazmatransovih" autobusa s prognanim Hrvatima iz susjedne drzave sasvim neplanirano zaustavilo u Sibeniku, nakon cega je stotinjak prognanih unatoc preporuka Vladinih institucija odbilo nastaviti putovanje za Glamoc. Ipak, nakon nekoliko dana provedenih pod vedrim nebom samo rijetki su uspjeli stici do rodbine i prijatelja koji zive diljem Hrvatske dok su ostali ipak upuceni u "slobodni" Glamoc. Nesto vise od 5oo-tinjak ljudi, koji su uglavnom prisilno dovezeni u taj grad, nisu zainteresirani za "obnovu i izgradnju" i zele otici. Mnogi od njih imaju rodbinu u Hrvatskoj - ali iz grada ne mogu izaci. Vojna i civilna policija ne propustaju ih kroz izlazni punkt bez papira, a vlasti koje potrebne dokumente izdaju ocito nisu zainteresirane da se broj ljudi smjestenih u pustom gradu smanji. Naprotiv, rade sve kako bi se njihov broj povecao.

Brzim pripremanjem zakona o strategiji prostora i mjerama nakon ratnih operacija bez imalo uvijanja obavlja se kolonizacija istjeranog hrvatskog stanovnistva iz Bosne i Vojvodine na donedavne prostore srpskog stanovnistva koje je izbjeglo iz Hrvatske. Koriste se jedni nesretnici kako bi uselili u prostore drugih - kao pocetak u "obecanoj" zemlji nude im se tudje kuce, imanja, skole... Ostaci tudjih zivota. I dok se u mirovnim pregovorima i dalje inzistira na floskuli povratka prognanih na njihova ognjista na terenu se vec dovrsava i legalizira prisilno i nehumano raseljavanje stotina tisuca ljudi.

BRANKA VUJNOVIC