TKO JE ZAPRAVO IZABRAO HRVATSKI SABOR

AIM, ZAGREB, 7.11.1995. Iako zbog ponavljanja izbora na nekoliko birackih mjesta jos nisu proglaseni sluzbeni rezultati, sto se Sabora tice, u Hrvatskoj nema nekih znacajnijih promjena u odnosu na raniji sastav. Od 127 mjesta u Zastupnickom domu Sabora Hrvatska demokratska zajednica dobila je cak 75 ili 59,05 posto, a ostatak je pripao opoziciji i sedmorici predstavnika nacionalnih manjina. Ovog 75. petog zastupnika HDZ je dobio u nedjelju, 5. studenog, kada se na ponovljenim izborima u izbornoj jedinici Dugo Selo istopila prednost oporbenjaka Zdenka Haramije od 119 glasova a pobjedio je dosadasnji ministar poljoprivrede Ivica Gazi.

Tudjmanov pokret ostvario je zapravo ono sto je htio, ali nije uspio u namjeri da prigrabi dvotrecinsku vecinu i smanji broj partija u parlamentu, jer ce ih biti 12, sto je vise nego u proslom sazivu. Tako ce liberali imati 12, seljaci 10, SDP-ovci 10, IDS 4, pravasi 4, narodnjaci 2, a po jednog predstavnika Slavonsko-baranjska hrvatska stranka, Hrvatska krscansko demokratska unija i Hrvatski nezavisni demokrati. Srpsku etnicku zajednicu, ili manjinu, zastupat ce dva predstavnika SNS-a (Milan Djukic i Veselin Pejnovic), te jedan Akcije socijademokrata (Milorad Pupovac), koji je ujedno i predsjednik Srpske samostalne stranke.

I to bi najkrace bilo ono sto se zna, ali mnogo toga se nikada nece saznati i iznad ovih izbora stalno ce visiti sjenka neregularnosti. Ne radi se tu tek o pukom dojmu, vec o egzaktnim brojkama. Naime, o nacinu kako je donesen izborni zakon, kako su krojene izborne jedinice, zasto dijaspora bira cak 12 zastupnika, zbog cega su srpski zastupnici sa 13 srezani na svega tri, kako je tekla izborna kampanja, zasto opozicija nije mogla imati svoje predstavnike u izbornim komisijama, vec je skoro sve receno i napisano. Ali, Republicka izborna komisija, ili netko drugi, morat ce odgovoriti na niz drugih pitanja, a ponajprije: tko je na hrvatskim izborima od 29. listopada uopce glasao?

Samo dan prije izbora dr. Krunislav Olujic, predsjednik Republicke izborne komisije i Vrhovnog suda Hrvatske, obznanio je da u Hrvatskoj pravo glasa ima 3.601.951 birac, sto se moze protumaciti jedino tako da je toga dana u Hrvatskoj bilo toliko punoljetnih gradjana sa stalnim prebivalistem. Medjutim, u izvjescu broj 21, od 1. studenog u 18 sati stoji da je broj biraca 3.632.354. Zamjetna je razlika od oko 31.000 biraca. Ako se i moze tvrditi da je tih 0,86 posto zanemarivo, onda bi netko morao odgovoriti na slijedece pitanje: kako to da kad se zbroji broj upisanih biraca u 28 izbornih jedinica, gdje se birao jedan zastupnik, te iz pet takozvanih posebnih izbornih jedinica, gdje su glasali pripadnici nacionalnih manjina, dobija se brojka od 3.722.299!? E, to pak nije zanemarivo, jer radi se o nevjerojatnoj razlici od 121 tisuce dusa, ili 3,35 posto. Ove "mrtve duse" itekako su mogle promjeniti rezultate, pogotovo kada se zna da je u pojedinim izbornim jedinicama razlika izmedju pobjednika i porazenih ponegdje u stotinjak glasova.

Ako to i pripisemo nekakvoj gresci, iako je nevjerojatno da ona moze biti ovolika, kako objasniti da je za drzavne liste glasalo 2.495.669, a u izbornim jedinicama 2.500.890 biraca? Otkuda razlika od 5.221 glasa? Kako to da je za drzavne liste zabiljezena apstinencija od 30,9 posto, a u izbornim jedinicama od cak 33 posto? Kako to da je nevazecih listica za drzavne liste bilo 82.574 ili 3,3 posto, a za pojedince 80,688 ili 3,22 posto? Ovaj podatak dobiva jos vise na znacaju kada se zna da je prije tri godine apstinencija bila sluzbeno svega 25,1 posto, sto znaci da je na biralista izaslo 200.000 ljudi vise nego sada, a nevazecih listica je bilo svega 2,21 posto. Jesu li to stanovnici Hrvatske u ove tri godine postali gluplji, ili se radi o necem drugom?

Upitan da komentira ove brojke dr. Olujic ce odgovoriti da razlika moze biti u tome sto su se neki biraci naknadno upisivali u biracke spiskove, ali sam je ustvrdio da podatak od 12 tisuce viska treba provjeriti. Pravo mjesto, po njemu je Ministarstvo uprave, a ne Izborna komisija, iako ce on o svemu naknadno obavijestiti javnost. Na dodatno pitanje da li je tocno da je gradjanin sa stalnim prebivalistem u Hrvatskoj mogao glasati samo u svom mjestu boravka, ili uz predocenje potvrde da je upisan u biracki spisak, a da to pravilo nije vazilo ako se taj isti gradjanin nasao u inozemstvu, jer mu je tada bila potrebna samo osobna iskaznica, odgovorio je potvrdno. Na hipotetsko potpitanje: znaci li to da je jedan gradjanin Hrvatske, u principu mogao glasati na pedesetak mjesta, naprimjer, U "Herceg-Bosni", Olujic je odgovorio: "Da", iako je izrazio sumnju da je toga bilo. Uostalom, obecao je da ce javnosti iznijeti i podatke koliko je gradjana sa prebivalistem u Hrvatskoj glasalo van zemlje i koliko je listica tamo upuceno.

Tesko je povjerovati da ce se ikada saznati istina o ovim nelogicnostima, ali za sada se jedino moze utvrditi da su velikim dijelom za nesporazume "krivi" Srbi. Prema popisu stanovnistva iz 1991. godine Srba je bilo 581.663, ili 12,61 posto, ali iako se tvrdilo da su svi koji su otisli nakon "Bljeska" i "Oluje", kao i oni koji zive u okupiranim dijelovima Hrvatske zadrzani u birackom tijelu kako objasniti podatak da ih se prema izvjestaju Izborne komisije vodi 173.274? Ako se tome dodaju oni koji jos nisu stekli pravo glasa ispada da u Hrvatskoj ovog casa, po priznanju drzave, Srba ima 210.000. Na koji nacin su Izborna komisija, ili Ministarstvo uprave, dosli do ovog podatka?

Koga to oni zapravo od Srba i dalje smatraju gradjanima Hrvatske? Da li ipak samo one koji su dobili domovnice, ili po nekom drugom kriteriju? Ako je popis stanovnistva tajan na koji nacin su clanovi birackih odbora znali da je netko Srbin i automatski nudili ruzicasti listic? Bio je to najeklatantniji primjer krsenja Ustava, a ona razlika od 5.221 glasa u korist pojedinacnih lista moze se tumaciti i tako sto su se brojni Srbi zalili da im nije bilo dopusteno da glasaju za drzavne liste.

Drzava, dakle, priznaje da je Srba preko 200.000, ali na izbore ih je izaslo svega oko 55.000, pa ako tome dodamo apstinente koji su zeljeli izbjeci ponizenja, a odbijemo "mrtve duse" cini se da su u pravu oni koji tvrde da je Srba u Hrvatskoj ostalo svega oko 100.000. Sve nelogocnosti do nelogicnosti koje bi u svakoj demokratskoj drzavi doveli u pitanje regularnost izbora, jer kako je uopce moguce odrzati izbore ako se cak ni priblizno ne zna tko zapravo ima pravo glasa?

No, koga to zapravo i zanima, jer kako inace objasniti da je pri donosenju izbornog zakona odluceno da ce takozvana dijaspora, a nju cine svi drzavljani Hrvatske koji nemaju stalno prebivaliste u Hrvatskoj, izabrati cak 12 ravnopravnih zastupnika. Najpirje se tvrdilo da je takvih dva-tri milijuna, onda oko 800.000, pa 600.000, da bi na kraju ispalo da ih je svega 361.000, od cega cak 303.000 u Bosni i Hercegovini. Na stranu to sto je to primjer bez presedana da gradjani jedne suverene drzave, u kojoj su konstitutivni narod, biraju parlament druge drzave, ali prava je farsa da 108.000 biraca dijaspore, koliko ih je glasalo, izabere cak 12 zastupnika i to zna se HDZ-ovih. Po tome ispada da je "dijasporac" dvanaest i vise puta vrijedniji od pravog gradjanina Hrvatske, jer prosjecna izborna jedinica u zemlji je oko 130.000 upisanih biraca. Dijaspora se, uz to pokazala i mnogo bistrija nego matica, jer je njenih nevazecih listica svega 1,45 posto.

GOJKO MARINKOVIC