POSTIZBORNO SLAGANJE KOCKICA

AIM, ZAGREB, 5.11.1995. Prije nego sto je Franjo Tudjman, vrativsi se na kratko iz Daytona, izvrsio smjenu na kormilu Vlade i imenovao novog premijera Zlatka Matesu, u zagrebackom tisku su se pojavile dvojake prognoze. Jedni su dobro predvidjeli smjenu i dolazak Matese, dok su drugi jos spekulirali i s mogucnoscu Valenticevog ostanka, tvrdeci da ostaje i vecina ministara iz starog kabineta, sto znaci da bi se Tudjman poslije parlamentarnih izbora mogao odluciti za "Vladu kontinuiteta".

No, sam Nikica Valentic je presjekao ove spekulacije, objavivsi da "vraca mandat" iz "principijelnih privatnih" razloga, sto je javnosti otkrilo taman toliko da ne shvati nista. Novine su isceprkale jedva nesto vise, najavljujuci da ce Valentic vjerojatno "vratiti" i mandat saborskog zastupnika, dakle posve se povuci iz politike, jer planira osnovati privatno poduzece za trgovinu naftom i pruzanje financijskih usluga. Razloga za povlacenje je, tvrdi se, "i zdravstveno stanje premijera", za koje se otprije zna da nije najbolje. Ali sto bi osim tog "i" nagnalo Valentica da poslije vise od dvije i pol godine napusti funkciju premijera, koju je i po Tudjmanu obavljao tako dobro da ce to zabiljeziti "povijest" - to se ne zna.

Valentica su politicki kuloari dosad smjenjivali barem desetak puta, a i on sam je znao najavljivati povlacenje, najcesce zato da prisili Sabor na prihvacanje budzeta ili drugih Vladinih mjera prema kojima je postojalo neraspolozenje u parlamentu. Neraspolozenje prema Valenticu postojalo je u opoziciji najvece vrijeme njegovog mandata, iako je na samom pocetku on pridobio povjerenje i simpatije uvodjenjem elementarne ekonomske i financijske discipline i obuzdavanjem previsoke inflacije. Ali pravi protivnici Vlade zapravo su sjedili medju zastupnicima vladajuceg HDZ-a koji su smatrali da je Valenticev tim premalo hadezeovski a previse "ekspertni", te da bi Vlada umjesto politike "nula inflacije" morala voditi politiku "nula cetnika".

Tudjman je dugo vodio politiku ekvidistance prema stranama u sukobu, sto je izgledalo tako da je davao podrsku Vladi, ali je istodobno ostavljao i njene kriticare da cuce iza svojih busija i ostre se za nove napade. Izuzetak je napravljen tek na nedavnim izborima kada su nestali sa stranackih lista, a to znaci i prakticki iz politike, neki ostri Vladini kriticari s desnice (Djodan, Turicka) i nesto manje ostri s ljevice (Segota, Klaric). No, prvi put kada je Tudjman udario po prstima i uklonio one koji su rovarili protiv Valentica, otisao je, ili morao otici, i sam Valentic, sto moze znaciti da je Tudjman ostao dosljedan ekvidistanci i sada kada je pravio spisak onih koji mu nisu vise potrebni.

Ovo "slanje u svlacionicu" nekih od korifeja desnice, ali i onih koji su ih "izazivali", u skladu je s predizbornim predvidjanjima da ce Tudjman nastojati da u narednom mandatu i Sabor i Vlada postanu jos poslusnije i bezkonfliktnije transmisije drzavnog poglavara. Cak se spekuliralo da bi on, u slucaju da HDZ dobije dvotrecinsku vecinu, inicirao promjene Ustava kojima bi se ukinulo Zupanijski dom Sabora, kako bi prenio na sebe pravo veta u parlamentu koje sada pripada tom "senatskom" domu. Kako cilj dvotrecinske vecine ipak nije dosegnut, te su kombinacije barem zasad otpale, ali Tudjmana nista ne prijeci da "zgrabi" prerogative izvrsne vlasti, iako ih je vecina i dosad pripadala njemu. Tako bi Vlada, koja je dosad figurirala kao "politicka", dakle ona kojoj su centri donosenja odluka drugdje, postala pod Matesom jos slabija, neka vrsta prosirenog Ureda predsjednika Republike, sto je vec bila u dane predsjednikovanja Hrvoja Sarinica.

U medjuvremenu izbori su jednim vaznim detaljem samo ucvrstili odluku Tudjmana da dovrsi centralizaciju vrhova vlasti. HDZ je izgubio izbore u Zagrebu, a opozicija je stekla takvu premoc u glavnom gradu (oko dvije trecine skupstinskih mjesta) da je prvi put dosla u priliku da bira gradonacelnika "prijestolnice svih Hrvata". U enormno centraliziranoj Hrvatskoj, Zagreb ima daleko vece znacenje od obicnog glavnog grada, a ovdje je HDZ uhljebio i stotine i tisuce svojih ljudi na razlicita cinovnicka mjesta, koja su cesto samo drugo ime za izdasne sinekure, mogucnost lakog dobivanja stanova u vlasnistvu grada i tsl. Nije bilo nikakvo iznenadjenje sto je gubitak ovog grada izazvao u HDZ-u pravu pomutnju, i odmah su najavljeni ponovljeni unutarstranacki izbori, iako su posljednji odrzani ljetos, ocito zato da se kazne gubitnici drzavnih izbora, a mozda i zato da se stranka rijesi nekih, kao Mercep i Vukojevic, koje je Tudjman uklonio iz stranackog vrha HDZ-a, ali su oni u Zagrebu jos sacuvali visoke funkcije i cak napredovali.

U HDZ-u nemaju namjeru odreci se mjesta zagrebackog gradonacelnika i Tudjman je na konferenciji za novinare na kojoj je inaugurirao novog premijera izjavio da "HDZ ima pravo ostati na celu Gradske i Zupanijske skupstine, po demokratskom nacelu da takvo pravo ima najjaca stranka u skupstini (HDZ jos ima relativnu vecinu, op. a.), naravno u dogovoru s ostalim strankama u skupstini". Da bi podvukao kako ovo smatra najvaznijim drzavnim interesom, Tudjman se posluzio uobicajenom floskulom o izvanrednim prilikama i izrekao recenicu koja bi, da nije uobicajena za njega, zasluzila mjesto u antologijama: "Bitno je da nasa javnost shvati da ne mozemo prihvatiti da Zagreb, gdje je cetvrtina hrvatskih drzavljana, u uvjetima kada je zemlja jos u ratu i kada nas ocekuju teski zadaci, bude nekakvo oporbeno srediste, nasuprot hrvatskoj drzavnoj vlasti, jer bi to stetilo stabilnosti Hrvatske".

Opozicija zasad odbija da se odrekne mjesta gradonacelnika, a u opticaju su vec spekulacije da bi mjesto gradonacelnika moglo pripasti Zdravku Tomcu, koji je predvodio SDP-ovu listu koja je na gradskim izborima dobila poslije HDZ-a najvise glasova. Pojavile su se, medjutim, odmah i kombinacije da ce HDZ ponuditi koaliciju SDP-i ili Budisinom HSLS-u, kako bi ipak sacuvao vlast u glavnom gradu, a zauzvrat je navodno Tudjman spreman dati neke koncesije opoziciji u sredisnjoj drzavnoj vlasti. Opozicija zasad odbija takve kombinacije i trazi da HDZ prizna njenu vlast u Zagrebu kao sto je ona priznala rezultate izbora na drzavnoj razini. Vode se, medjutim, pregovori ciji je ishod tesko predvidjeti, jer Tudjman takodjer ostavlja dojam nepopustljivosti i nedavno je, nakon sto je primio celnike svih vecih opozicijskih stranaka u novom sazivu Sabora, izjavio da se nada da ce novi parlament konstruktivno sudjelovati u vodjenju drzavne politike, a nece opet biti pozornica stetnih "politizacija".

Mogucnost kompromisa potencijalno lezi u novom sastavu Vlade i u celnistvu Sabora. Ako se Tudjman odluci da ponudi opoziciji istaknutije mjesto u vodjenju parlamenta, ili neka mjesta u Vladi (sto je teze ocekivati jer je on samo jednom imenovao visestranacku Vladu, i to kada je imao problema s disciplinom u vlastitoj stranci, ali ju je raspustio cim je to rijesio, obrazlozivsi tada da visestranacka Vlada vise nije potrebna jer je "rat zavrsen (!)") - bio bi to bez sumnje stanovit uzmak od rigidnog centralizma koji se galopirajuce priprema.

Ali bi, jednako je sigurno, to bila mrsava kompenzacija za opoziciju, jer bi se ona bas u Zagrebu morala kaliti za nova, daleko veca izborna iskusenja koja je cekaju. A ne prvu vecu izbornu zaradu potrositi u sitnoj trgovini za funkcije i tako riskirati da procerda mukom steceno povjerenje biraca, sto se HSLS-u u Osijeku dogodilo vec na ovim izborima.

MARINKO CULIC