HRVATSKA BEZ ZIGA RESPEKTABILNOSTI

INTERVIEW: KRIS CVIIC, novinar i publicist iz Londona

AIM, ZAGREB, 4.11.1995. AIM: Clanstvo Hrvatske u Vijece Evrope ponovo je odgodjeno na tko zna koliko vremena. Istodobno, vladajuca stranka uporno tvrdi da se radi samo o formalnostima te da je uclanjenje u tu evropsku organizaciju pitanje dana. Je li to, po Vama, tocno? CVIIC: Hrvatska jeste i uvijek je bila dio Evrope, u prvom redu Srednje Evrope ciji je sastavni dio historijski vec stoljecima. Medjutim, kada je rijec o clanstvu u evropskim institucijama koje na neki nacin provjeravaju demokratske vjerodajnice drzava koje zele uci, Hrvatska nije uspjesno polozila tu provjeru. Takodjer, kao ni mnoge druge zemlje nije uspjela uci u Evropsku Uniju i NATO, sto je u ovom momentu ipak manje vazno. Posljednjim odbijanjem Hrvatska se svrstala u red rijetkih zemalja koje nisu uspjele uci u tu opceevropsku organizaciju cije clanstvo pojedinim zemljama na neki nacin daje zig respektabilnosti. Desava se, iako rijetko, da neke zemlje izgube taj zig, kao naprimjer Turska, ili Rusija zbog problema u Ceceniji. U Vijecu Evrope nad Hrvatskom je jos uvijek znak upitnika. Iako se radi o zemlji koja bi po mnogim pravilima trebala pristupiti toj organizaciji buduci da sudjeluje u djelovanju njenih organa, u Vijecu Evrope jos uvijek postoji uvjerenje da Hrvatska ne ispunjava neke bitne kriterije. Pri tome se u prvom redu misli na podrucje slobode medija i postivanja ljudskih prava, kako Hrvata tako i drugih gradjana koji ovdje zive, narocito Srba. Jedan od kljucnih argumenata za takve tvrdnje je i najnoviji problem povratka Srba u Hrvatsku, ali i njihov prijasnji tretman, sto uz ocito nefunkcioniranje demokratskih institucija u zemlji ne ide u prilog vladajucoj stranci koja uporno tvrdi da je Hrvatska potpuno primljena na svim stranama i da ima sjajan prestiz. AIM: Svjedoci smo ponovnog pada rejtinga Hrvatske u svijetu. CVIIC: Postoji velika razlika izmedju respekta koji svakako postoji prema Hrvatskoj zbog njezinih vojnih uspjeha u oslobadjanju svojih teritorija u zapadnoj Slavoniji i u sektorima Sjever i Jug. Hrvatska vojska i njezino ponasanje nisu naisli na kritike u prvim fazama te akcije. Naprotiv, sa vojnog stanovista Hrvatskoj je porastao prestiz. No, potonji postupci prema tamosnjem srpskom stanovnistvu koje je odlucilo ostati, zlocini i pljacka imovine, te uporni pokusaji vlasti da zataskaju pravu istinu optuzujuci nezavisne medije, iako se takve stvari ne mogu sakriti. Na neki nacin to je umanjilo pozitivne rezultate vojne pobjede jer se politicki nevjesto i necasno postupalo. Takodjer, vladajuca stranka svojim najnovijim postupcima, gusenjem medija ali i nacinom na koji je vodjena predizborna kampanja nije ucinila nikakav pomak u demokratizaciji drustva. Ucinak takvih postupaka je taj da ce se do clanstva Hrvatske u Vijece Evrope jos morati cekati. Zalosno je to sto je Hrvatska takoreci vec bila pred primitkom i sada je to opet odgodjeno na tko zna koliko vremena. AIM: Sto je najvise doprinijelo odgadjanju? CVIIC: Ovdasnje vlasti inzistiraju na tvrdnji da je odbijenica iz Vijeca Evrope cijena koju je Hrvatska platila zbog vojnog oslobadjanja svojih teritorija - sto nije tocno. Presudili su postupci nakon vojne akcije, u prvom redu ponasanje prema imovini Srba koji su izbjegli, ali i postupci prema onima koji su se odlucili ostati. Pocinjeni su mnogi zlocini, vecinom nad starijim ljudima, a pljackanje je poprimilo zastrasujuce razmjere. Sve je to izazvalo vrlo los dojam u krugovima Vijeca Evrope i odgodilo uclanjenje u tu organizaciju. AIM: Sto se jos zamjera Hrvatskoj? CVIIC: Osim tih glavnih zamjerki sporna je i buducnost parlamentarnog sistema u Hrvatskoj. U Vijecu Evrope se jako dobro zna da ovdje postoji formalni parlamentarni sustav, doduse, sa vise stranaka i prividno normalnim procedurama, dok u stvari vlada jednostranacje. Vladajuca stranka ima snazan utjecaj i moc nad svim dijelovima javnog zivota, trazi se politicka podobnost, ne samo za namjestenja u nekim vaznim drzavnim uredima, vec opcenito. A takve je cinjenice tesko sakriti. Zna se i to da postoji tijesni sklop izmedju vladajuce stranke, drzavnog aparata i ekonomskog sistema. Sve se to primjecuje. Iako nema savrsene drzave u Evropi, nijedna nije bez greske, Hrvatska, koja zeli uci u taj evropski klub, mora puno toga uciniti da bi pokazala da to zasluzuje. AIM: Jedan od uvjeta za ulazak Hrvatske u evropske organizacije je i nesmetan povratak Srba koji su izbjegli tokom operacije Oluja. Hoce li hrvatske vlasti pristati na to? CVIIC: Mislim da ce zbog vaznih drzavnih interesa na kraju morati pristati na povratak, ako ne svih, a ono barem dijela Srba koji su otisli. To bi se moglo lakse provesti da je vladajuca stranka odmah, po odlasku tih ljudi jasno postavila odredjene okvire za njihov povratak. Dio tih Srba se vjerojatno ne bi htio vratiti iz politickih ili nekih drugih razloga. Ali onaj dio koji bi se vratio, bez obzira na njihov broj, u ocima svijeta bio bi najbolja legitimacija iskrenih namjera hrvatske vlasti da zaista zeli graditi jedno otvoreno demokratsko drustvo. Hrvatska nece moci izbjeci buducu debatu o tom pitanju, ono ce se neprestano ponavljati. Bilo bi bolje da se to pitanje pocne odmah energicno rjesavati, dok je jos svjeze i dok postoji mogucnost nekog elasticnijeg tretmana. Vremenom ce to biti mnogo teze i uvijek ce se koristiti u optuzbama protiv Hrvatske. AIM: Iako je predsjednik Tudjman od pocetka vojne akcije u Krajini pozivao Srbe da ostanu u Hrvatskoj garantirajuci im sva prava na tom podrucju jos uvijek ne funkcionira pravna drzava. Tek nakon niza zlocina i medjunarodnog pritiska hrvatske su vlasti "priznale" da je bilo incidenata i sluzbeno objavile broj uhicenih pocinitelja. CVIIC: Odgovornost za te nemile dogadjaje u prvom redu snosi predsjednik Tudjman time sto na samom pocetku nije energicno pozvao sve drzavne organe na postivanje zakona, sto nije zaprijetio ostrim kaznama pociniteljima tih zlocina, cime je oslabio polozaj Hrvatske. Svaka drzava snosi odgovornost za sigurnost svih gradjana koji zive na njezinom teritoriju a ta je odgovornost jos veca za Hrvatsku koja mora pokazati da moze biti jednaka prema svim svojim gradjanima. Hrvatska bi vlast trebala ozbiljno shvatiti sve takve objede, prouciti ih i rijesiti tako da ne ostane nikakvog temelja za optuzbe protiv nje. A ne odbacivati ih kao neke partijskopoliticke napadaje na svoj poredak sto ovdasnje vlasti uporno rade. Jedino na taj nacin ce steci povjerenje, ne samo Srba koji ovdje zive i koje Hrvatska mora posteno i pravedno tretirati kao ravnopravne gradjane, nego i kod samih Hrvata. Jer, nepravedan tretman prema Srbima, ili bilo kojoj drugoj manjini, u sustini je dio i nepravednog tretmana prema Hrvatima. AIM: Koje ce biti posljedice neprimanja u evropsko drustvo? CVIIC: Bit ce sve teze ukljucivanje u ekonomske tokove koji ce biti presudni za obnovu i poslijeratni razvoj. Na raznim stranama Hrvatskoj ce se postavljati prepreke tako da se nece moci u punoj mjeri koristiti potencijalom koji ima. Osim ekonomski skodit ce joj i politicki, u saveznistvu sa drugim zemljama. Momentalno, Hrvatska je zbog svoje vojni moci, ali i vazne uloge koju ima u zavrsetku rata u BiH, vazna Americi. Medjutim, vrlo lako se moze dogoditi da ostane i bez onih prijatelja koje sada ima, a to ce joj skoditi u pogledu vanjskopolitickih odnosa. Ono sto bi po mom misljenju bilo najgore je pojava snaznog antievropskog stava koji bi mogao dovesti do zatvaranja Hrvatske prema drugim zemljama a istodobno i do sve jace emigracije onih koji ne zele zivjeti u takvoj zemlji, zbog politickih ili ekonomskih razloga. Volio bih da se to ne dogodi jer bi tada do izrazaja dosao tzv. latinoamericki kompleks a Hrvatska bi se pretvorila u neku evropsku varijantu banana republike - autoritarnu drzavu, izoliranu od svijeta koja se pothranjuje mrznjom prema strancima, a upravo zbog toga interno propada. To je sudbina koju Hrvatska svakako mora izbjeci. AIM: Od pocetka rata u svojim ste javnim istupima zagovarali cjelovitu Bosnu. Vjerujete li jos uvijek da je ona moguca? CVIIC: Nadam se da u danasnjoj situaciji postoji sansa da se odrzi BiH u svojim povijesnim granicama. U prvom redu to zavisi od Hrvatske i BiH, od suradnje izmedju Sarajeva i Zagreba. Ako se ta lojalna suradnja nastavi na vojnom, diplomatskom i drugim poljima, ako Hrvatska ne izazove nove sumnje da zeli anektirati dio Bosne i Hercegovine, a ostaviti Muslimanima samo jedan mali dio, tada ce dobiti podrsku svijeta. Medjutim, ako Hrvatska opet popusti svojim ekstremnim lobijima koji zele prikljucenje dijela BiH Hrvatskoj to ce biti katastrofa za obje zemlje. Nemojmo se zavaravati, podjela BiH bila bi samo jedan privremeni potez na putu do daljnjih sukoba u kojima bi sudjelovale tri nezadovoljne strane - bosanski Muslimani, Srbi i Hrvati i ratovalo bi se unedogled. Bolje je i vrednije rjesenje lojalno sudjelovati u daljnjoj dogradnji washingtonskog sporazuma i u zelji da se privuku oni Srbi u BiH, ciji broj nije zanemarljiv a koji zele biti dio te zemlje u njezinim povijesnim granicama. Sansa se pruza svima, narocito zbog ekonomske pomoci koju ce svjetska zajednica zasigurno pruziti bosnjackoj strani. Mislim da ce Hrvatska proigrati veliku sansu ako se odluci za politiku podjele BiH jer bi realno za to platili previsoku cijenu. Jos uvijek vjerujem u mogucnost opstanka cjelovite Bosne i ne vjerujem da ce doci do pripajanja cistih hrvatskih krajeva Hrvatskoj, a srpskih Srbiji.

BRANKA VUJNOVIC