IZMEDjU ZELJE I NUZDE

Hoce li se vratiti Krajisnici u Hrvatsku?

"Vraticu se, daj boze sto prije, jer nemam drugog izbora. Izmedju spavanja u prihvatnom centru (dvadesetoro nas je u prostoriji) i spavanja u ostacima svoje kuce (cujem da su je spalili) - biram ognjiste. Gore mi ne moze biti, a nadam se da se i Tudjman zasitio nase krvi - razmislja Petar B. seljak sa Banije, dodajuci kako je spreman i na najgore, na smrt, jer 'i ovo ovdje je umiranje, zivota nam nema...'".

AIM, Beograd, 2.11.1995.

Tri mjeseca izbjeglickog staza - toliko ce uskoro uknjiziti krajiski Srbi. I tako kratko vreme je bilo dovoljno da shvate da u Srbiji i Jugoslaviji nikom ne trebaju, a da ih tamo, u Hrvatskoj, niko ne zeli. Oba rezima to nedvosmisleno pokazuju: beogradski s ponizavajucim tretmanom, a zagrebacki s unistenjem njihove imovine u Krajini i ubijanjem sunarodnika koji su "Oluju" docekali u svojim domovima.

Prema najnovijim podacima Republickog komesarijata za izbeglice, u Srbiji je utociste naslo 189.000 prognanih Srba iz Krajine. Vise od polovine (111.000) smestilo se na podrucju Vojvodine, a oko 15.000 Krajisnika boravi na Kosovu. Ostali se drze Beograda i njegove okoline, a sasvim retko unutrasnjosti Srbije. Tek ovih dana Vlada Srbije ce na dnevnom redu imati prijedlog mjera za trajniji smjestaj izbjeglica iz Krajine, koji, ako se i usvoji, moze poceti da se ostvaruje tek iduceg proljeca.

Dobrodoslica u "matici"

Akcijom nasilnog odvajanja muskih, vojno sposobnih Krajisnika od njihovih porodica, odmah po ulasku u Srbiju i njihovim slanjem u jedinice Zeljka Raznatovica Arkana, prvo u Erdut, zatim u redove jedinice Istocne Slavonije i Bosanske Krajine, zvanicni je Beograd jednim udarcem otklonio dva problema: amortizovan je gnev Srba iz Krajine smanjenjem broja nezadovoljnika, te su pojacane vatrene linije u Istocnoj Slavoniji i Bosni, za eventualne nove okrsaje u tim podrucjima.

To sto se desava Krajisnicima u Arkanovom kampu, prema pricama rijetkih koji su uspjeli da se izvuku, prevazilazi golootocke metode maltretiranja ljudi. Tako, na primjer, silom privedeni Srbin sa Banije, invalid koji nije ni u Krajini podlegao vojnoj obavezi, morao je pred Arkanom da pojede lijecnicki nalaz s uputnicom za operativni zahvat na beogradskoj VMA, jer takvu vrstu opravdanja "tigrovi" ne uzimaju u obzir.

Drugi pak Krajisnik je bacio opusak od cigarete na pod improvizovane kuhinje u Arkanovom kampu (to jest na zemlju), a kazna je bila - vezivanje za banderu u trajanju od 24 sata. O takvim i slicnim ponizenjima javnost je obavijestio i beogradski Fond za humanirano pravo, navodeci da je policija upadala u prihvatne centre i odvodila muskarce u velikim grupama, ostavljajuci familije bez informacija o njihovom krajnjem odredistu.

Na ovakvu, neocekivanu "dobrodoslicu" u matici, izbjegli Srbi odgovorili su povlacenjem u sebe, razmenjujuci svoja strahovanja medjusobno i sapatom, strepeci od mogucnosti da im glasnije negodovanje moze samo pogorsati polozaj. U takvim okolnostima sve su cesca razmisljanja o povratku na ognjista. Prvobitno su pravljeni dugi redovi ispred kapije Hrvatskog ureda u Beogradu, u Cakorskoj ulici. Sada je smanjen pritisak izbjeglih Krajisnika i to zbog toga sto na toj adresi prognani Srbi nisu mogli da urade nista za sebe. Naime, sluzbenici ureda komuniciraju sa izbjeglicama kroz ogradu, uglavnom su se za sva pitanja proglasili nenadleznima, upucujuci ljude na hrvatske ambasade u Budimpesti i Skoplju. Jedini trag zelje za povratkom u Hrvatsku su potpisani komadici papira, koje su Srbi iz Krajine proturili kroz zicu sluzbeniku Biroa.

• Vratio bih se uz bilo kakvu garanciju medjunarodne zajednice - kaze Ranko P. nastavnik iz Benkovca. Ovdje sam niko i nista, ne mogu dobiti pasos, iako imam priliku da s porodicom odem u inostranstvo. Motiv mog povratka u Hrvatsku sastoji se samo u tome da tamo provedem toliko dugo, koliko ce biti potrebno da dobijem njihove dokumente, s kojima cu onda da se trajno iselim u neku prekomorsku zemlju. Bicu zadovoljan ja, a bice i Hrvatska...

• Vraticu se, daj boze sto prije, jer nemam drugog izbora. Izmedju spavanja u prihvatnom centru (dvadesetoro nas je u prostoriji) i spavanja u ostacima svoje kuce (cujem da su je spalili) - biram ognjiste. Gore mi ne moze biti, a nadam se da se i Tudjman zasitio nase krvi - razmislja Petar B. seljak sa Banije, dodajuci kako je spreman i na najgore, na smrt, jer "i ovo ovdje je umiranje, zivota nam nema..."

• Ne prodje dan, a da ne razmisljam o povratku. Tesko je biti pametan. Kazu ljudi, 'ajmo zajedno, lakse cemo podnijeti, na zgarista smo se vratili i '45. godine - prica Luka J. penzioner iz korenicke opstine. - Ali, nije to isto, onda i sada. Onda smo se vracali kao pobjednici, a sta smo sad, niko, jad i bijeda, ponizeni i manji od makova zrna. Ne znam, tesko ce to ici...

Milan R. sluzbenik iz Zagreba, rodjen na Kordunu, misli drugacije: - Za sve nas, generalno, najbolje bi bilo da se nikad vise ne vratimo u Hrvatsku, i da od sada, pa nadalje za sva vremena zaboravimo, ako se to uopce moze, da smo ikada tamo bili i postojali. U suprotnom, opet ce, za deceniju ili dvije, nasa djeca morati da prezivljavaju ovakve i slicne strahote kroz koje smo prosli mi i nasi preci.

Povratak u Vojnic i Donji Lapac?

"Ko god da se vrati, pojedinacno ili organizovano, morace da bude nacisto sa sljedecim: nece vise biti, ja sam Srbin, zakinut sam u svojim pravima za ovo ili ono, ugrozen sam, ili tome slicno - smatra Miso T. iz Vojnica. "Kod takve kuknjave bice mu odgovoreno: nije nas briga, bio si u Srbiji, zasto si se vratio... Nema vise ni moje pismo, ni moja zastava, ni moja pjesma...jer ce se uvijek naci neko od Hrvata da kaze: bio si tamo, sto nisi ostao i pjevao do mile volje!"

I dok izbjegli Srbi na ovakav nacin razmisljaju o mogucnosti da se vrate svojim domovima, osluskuju sta ce na tom planu donijeti mirovni pregovori o raspletu krize na prostorima bivse Jugoslavije, idejom o povratku bave se i neke institucije.

Inicijativni odbor za povratak Srba u Krajinu, koji djeluje pri beogradskoj kancelariji Helsinskog odbora za ljudska prava, nedavno je, posredstvom americke ambasade, poslao na adresu Nikice Valentica, predsjednika hrvatske Vlade, tri hiljade ispunjenih i potpisanih formulara izbjeglih Krajisnika koji zele da se vrate u Hrvatsku, kao i 1500 upitnika kojim izbjegli Srbi izjavljuju da se ne odricu svoje imovine.

Ninko Miric, clan Odbora vjeruje da ce Hrvatska morati da pozitivno odgovori na ove zahtjeve, ako ni zbog cega drugog, ono zbog pritiska medjunarodne zajednice.

• Kad bi nam uspjelo da za pocetak organizovano vratimo makar jednu grupu od nekoliko hiljada srpskih izjeglica, a da njihov povratak prodje bez vecih trauma, ubijedjen sam da bi potom i ostali Srbi lakse i brze donosili odluke da se vrate. Mi planiramo jedan pilot-projekat za organizovani povratak u opstinu Vojnic na Kordunu. Radi se o opstini u kojoj su, prema popisu iz

1. godine, s izuzetkom 144 Hrvata i nesto malo Muslimana, zivjeli Srbi. Nesto slicno u pripremi je i za opstinu Donji Lapac u Lici, program koji je sacinila Srpska narodna stranka iz Zagreba i u koji treba da se ukljuce medjunarodne institucije. Ostvarenje ovih projekata bice i svojevrstan test postojanja koncepata etnicki cistih drzava, odnosno dogovora o preselenju stanovnistva. Sada je najvaznije za sve nas da imamo strpljenja kako bismo docekali rasplet dogadjaja na sirem, politickom planu, od koga zavisi i krajnji ishod inicijative o povratku srpskih izbjeglica u Hrvatsku - kaze Ninko Miric.

Na rasplet dogadjaja cekaju i pojedini celnici bivseg kninskog politickog vodjstva, koji, iako gurnuti na margine, jos uvijek redovno zalaze u prostorije krajiskog Biroa u Beogradu. Po recima ministra iz Vlade Milana Babica, koji zeli da ostane anoniman, oni su i dalje na okupu, jer im je dato do znanja da bi i oni mogli sudjelovati u organizovanju povratka izbjeglih Krajisnika u Hrvatsku, kad za to dodje vrijeme, to jest kad Milosevic i Tudjman budu na to primorani sugestijama i pritiskom medjunarodnih faktora.

Na pitanje, sta ce biti sa onim izbjeglicama koje odbiju takav povratak, vracanje pod nekom vrstom prisile, Babicev ministar pojasnjava:

• Nece ih niko pitati. Kao sto nisu imali izbora kad su napustali Krajinu, nece ga imati ni kad se u nju budu vracali. Hrvatska nece moci dobiti ulaz u evropske institucije, ako na bilo koji nacin ne rijesi srpsko pitanje. A nece ga moci rijesiti bez Srba, sto znaci da ce makar 50.000 morati da se vrati. A Milosevic moze to jednostavno izvesti tako sto ce uskratiti status izbjeglicama, ukinuce im pomoc, pravo na zdravstvenu zastitu, na skolovanje djece, pa ce oni, koji se do tada nikako ne snadju, jednostavno morati, pod prinudom, da se vrate. I niko nas nece ovdje zaliti, jedva ce cekati da nas se rijese, jer smo mi iz Krajine, necista savjest, ne samo srpskog rezima, vec citave Srbije.

Bilo kako bilo, izvjesno je da ce izbjegli Krajisnici nastupajucu zimu provesti u progonstvu. Za njihovu sudbinu zaduzeni i zainteresovani faktori imace dovoljno vremena da odvagnu i razmotre sve elemente politicke trgovine koja, kako se cini, ceka ove ljude u bliskoj buducnosti.

Milka LJubicic