LAKSE SE DISE

Zagreb Nov 1, 1995

AIM, ZAGREB, 1.11.1995. Prije odlaska u Ameriku na mirovni samit u Ohajo predsjednik se Hrvatske tesko izvikao na svoje doglavnike. Duboko nezadovoljan rezultatima izbora, sasuo im je u lice da je on za izbornu pobjedu dao sve od sebe, a da oni nisu bili na visini zadatka. Iako se to pred javnoscu taji, u Predsjednickim dvorima zbog izbornog "trenutka istine" sve grmi.

Na nedjeljnim izborima za hrvatski Sabor Tudjmanova je Hrvatska demokratska zajednica ponovo pobijedila, ali pobjeda nije onako sjajna kako se najavljivalo. Trijumf je izostao. Prema dosadasnjim nesluzbenim podacima HDZ-ovih je 45 posto daleko od zeljene dvotrecinske vecine. Opozicija nije pregazena, kako je Tudjman najavljivao. Unatoc gromoglasnoj izbornoj megakampanji, u koju su bile ukljucene drzava i vojska, estrada i sport, predsjednik drzave i gotovo svi mediji. I to je prvo veliko iznenadjenje izbora za hrvatski Sabor.

Ono sto je osvojio HDZ-u je dosta za snaznu dominaciju. Naime, veliki ce se broj mandata nakalemiti izbornim inzinjeringom. Zahvaljujuci izbornim zakonima, glasovi onih stranaka koje nisu presle izborni prag, pretvaraju se u mandate onih koji su se najbolje plasirali. Pojacavaju pobjedu onoga tko ima najvise. Za HDZ radi i visok postotak izbornih apstinenata. Kruna su tog izbornog natezanja liste za dijasporu, odnosno za Hercegovce, koji su pohitali da glasaju za svoje predstavnike u, kako je receno, svehrvatskom Saboru. Iako medjunarodni promatraci taj dio izbora, koji bosanskohercegovackim Hrvatima omogucava da biraju i da budu birani u hrvatski Sabor, smatraju skandaloznim, a oporba i najveci dio ovdasnje javnosti tvrdi da je rijec o tihom anektiranju Hercegovine, Tudjman se nije dao pokolebati. Na taj je nacin unaprijed osigurao deset posto mjesta u Saboru. Ali, svemu tome usprkos, tesko da ce se ostvariti njegove ambicije da poveca svoju premoc u parlamentu. Cini se da globalni odnos snaga tamo ostaje po prilici kakav je i dosad bio.

Cinjenica da HDZ unatoc svemu sto je u posljednje vrijeme uknjizio na svoj racun - od akcija Bljesak i Oluja, kupovanja socijalnog mira, uprezanja sporta i estrade u svoju sluzbu, osvajanja svih institucija civilnog drustva, pretvaranja u drzavnu partiju... - nije dobio veci broj glasova, govori da je njegova zvijezda u silaznoj putanji. Mozda je cak mogao biti i pobijedjen da se dio opozicije opet nije olako i nerazumno postavio, da ponovo nije doslo do izvjesne disperzije glasova i medjusobnog konkuriranja.

Svejedno, opozicija ima razloga za slavlje. Ostvarila je svojevrsnu prednost. Mozda se ona na kraju nece materijalizirati i u vecem broju zastupnickih mjesta, mozda se na kraju pokaze da je ona samo psiholoske prirode, ali prvi put se ima osjecaj da ne vodi izgubljenu bitku. Iako ce po svoj prilici globalni odnos snaga u buducem Saboru na kraju ispasti vrlo slican dosadasnjem, oporba je postigla nekoliko iznenadjujucih uspjeha.

Najvece je svakako priredila izborna udruga Hrvatske seljacke stranke, Istarskog demokratskog sabora i Hrvatske narodne stranke, koja - po dosad dostupnim podacima - uzima blizu dvadeset posto glasova. Na celu njihove je liste narodni tribun, poljoprivrednik Josip Pankretic, s izbornom devizom: "Za cist obraz", koja u danasnjoj korumpiranoj Hrvatskoj izuzetno dobro zvoni. Cini se, medjutim, da se Seljacima najvise isplatila vrlo riskantna odluka o udruzivanju s Istrijanima. Odluka je bila riskantna jer su drzavni mediji, po nalogu politike, isforsirali odijum prema Istrijanima kao sumnjivim Hrvatima, pa se moglo dogoditi da Seljaci takvim potezom odbiju svoje tradicionalno biracko tijelo. Pogotovo jer su iz vladajuce stranke skocili na zadnje noge, ostro optuzujuci Seljake da svoju, "nesporno hrvatsku stranku" povezuju s "iredentistima".

Pokazalo se da je HDZ s razlogom vristao. Hrvatska slejacka stranka svoje birace nije izgubila, ali je nove dobila. Svoju je skoro stoljetnu tradiciju povezala s jednom modernom regionalnom strankom. U javnosti je stvoren dojam da je na taj nacin "Istra ponovo vracena matici zemlji". Osim toga, unijeli su zivost na slow motion oporbenu scenu. Komesanje oko njih stavilo ih je u zizu javnog interesa, a mozda je proradio i efekt "sto je vise kleveta i lazi...". U svakom slucaju, njihova udruga, koja ce i poslije izbora nastaviti blisko suradjivati, predstavlja svojim izbornim nastupom, svojom kampanjom i na koncu svojim uspjehom novu kvalitetu na stranackoj sceni Hrvatske.

Kao sto su Seljaci napravili dobar potez s udruzivanjem, Liberali su tesko pogrijesili s odlukom da na izbore idu samostalno. Dosad najjaca oporbena stranka sada dobija oko 11 posto glasova, sto je upola manje nego dosad. Dosadasnji neformalni vodja opozicije, liberal Drazen Budisa, ima mnogo razloga za analizu gdje je pogrijesio. Cinjenica da su nekadasnji biraci Liberala, cini se, uglavnom otisli Seljacima govori da u Hrvatskoj postoje dva, sada vec dosta jasna korpusa - jedan koji glasa za HDZ (broj se HDZ- ovih biraca konstatno, od izbora do izbora, krece oko 45 posto) i drugi, koji svoj glas daje opoziciji. Ali cini se da je ovaj drugi korpus jos uvijek fluktuirajuci, tragajuci - od izbora do izbora mijenja stranku svog povjerenja, trazeci onu za koju bi se cvrsto uhvatio. Tako jednom, na prvim izborima, glasa za komuniste, na drugim za liberale, sada za seljake i ponovo u velikom broju za ex-komuniste.

Povratak stranke Ivice Racana, nekadasnjih komunista, sada socijaldemokrata, trece je veliko iznenadjenje ovogodisnjih izbora. Tvrdilo se da nece uci u Sabor, ali njihov rejting evidentno raste, dobijaju blizu devet posto glasova. Posebno je spektakularan njihov uspjeh u Zagrebu. Zagreb je, jedini u Hrvatskoj, ovom prilikom birao i gradsku i zupanijsku skupstinu i to zato jer ga je HDZ stranackim transferima nedavno izgubio. Pokusavajuci sacuvati vlast, nametnuo je njegovo spajanje s okolnim opcinama. Medjutim, ni to nije pomoglo. HDZ u Zagrebu dobija oko 36 posto glasova, Socijaldemokrati, koji su izbili na celo oporbenih stranaka, upola manje, ali udruze li se s Liberalima i seljacima - HDZ gubi, kako to njegovi lideri vole reci, glavni grad svih Hrvata. Udruzena bi opozicija u Zagrebu mogla vladati dvotrecinskom vecinom.

Ako ne dodje do nekog drugog priblizavanja, HDZ je, naime, najavio da po svaku cijenu zeli zadrzati gradonacelnika Zagreba i sada se javno udvara Socijaldemokratima. Za razliku od Liberala i Seljaka, koji javno izjavljuju da s HDZ-om nece koalirati, Racan takve izjave ne daje, dapace, i ta vrata drzi otvorenim. Uziva li u poziciji dobre udavace, podizuci na taj nacin svoju cijenu i medju oporbenim partnerima, odnosno rivalima, ili ce u Zagrebu zaista doci do crveno-crne koalicije - ostaje da se vidi.

U svakom slucaju, najvece je iznenadjenje i najveci uspjeh ovih izbora pobjeda oporbe u najvecim gradovima. Osim Zagreba, koji se oduvijek smatrao utvrdom HDZ-a, a sada je u velikom stilu presao u ruke opozicije, oporbene su stranke uspjele vratiti Rijeku, koju im je stranackim mesetarenjem HDZ nedavno oteo, pola Splita, a vode i u nekim drugim gradovima. Vodile su i u Dubrovniku i Varazdinu, gdje je odjednom u sumnjivu prednost presao HDZ.

Sve u svemu, iako je Tudjmanova Hrvatska demokratska zajednica odnijela jos jednu izbornu pobjedu, u Hrvatskoj se danas mnogo lakse dise.

JELENA LOVRIC