HDZ NEMA STO SLAVITI

AIM, ZAGREB, 1.11.1995. Na izborima za Zastupnicki dom Sabora Hrvatska demokratska zajednica osvojila je najmanje 72 od 127 mandata, te tako i dalje ima cvrstu vecinu od oko 56 posto.

Iz ovako sture, agencijski skrojene vijesti moglo bi se zakljuciti da u Hrvatskoj ni nakon trecih izbora nema bitnih promjena u politickom odnosu snaga, a kad se tome doda da je HDZ za svoju drzavnu listu dobio cak 45,20 posto glasova, sto je porast od oko 1,5 posto u odnosu na izbore iz 1992. godine ima mjesta i zakljucku o trijumfu HDZ-a. No, da li je bas tako. Prvo, HDZ je istina za svoju listu zabiljezio do sada najveci uspjeh i za pretpostaviti je da ce od 80 zastupnika koji se biraju na takav nacin dobiti najmanje 40.

Ali brojke ma kako bile egzaktne i te kako mogu prevariti. Naime, iako je ove godine izborno tijelo u Hrvatskoj, prema sluzbenim podacima uoci izbora, brojilo 3,601.913 glasaca, ocigledno je da se vise ne radi o istom birackom tijelu kao prije tri godine kada je ono sluzbeno bilo za oko 26.000 manje. I sama vlast je priznala da je ogroman broj Srba napustio Hrvatsku, ne samo iz nekadasnje "Krajine" vec i sa takozvanog slobodnog dijela. Izbori za zastupnike srpske nacionalne manjine ili etnicke zajednice pokazali su da ih se u birackim spiskovima vodi tek oko 160.000. Nije nikakva tajna da je Hrvatsku napustilo najmanje jos 200.000 ljudi. Uz sve to Izborna komisija morat ce se potruditi da objasni kako to da je dan uoci izbora objavila koliko je u Hrvatskoj biraca, da bi se najednom u posljednjem izvjestaju pojavio visak od cak 30 tisuca biraca.

Ta ista Izborna komisija morat ce se potruditi da objasni kako to da je cak 82.574 glasova ili cak 3,3 posto bilo nevazecih, jer taj je postotak prije tri godine kada se glasalo na potpuno isti nacin iznosio 2,21 posto. A posredni dokaz da sa brojem biraca i birackim spiskovima nesto ne stima je i to da je ove godine na izbore izaslo oko 2,495 milijuna ljudi, dok je ta brojka 1992. godine bila 2,690 milijuna. Pravda se to navodnom ogromnom apstinencijom od 31,3 posto, ali bit ce prije da glasati nisu mogli oni koji ne postoje. Najeklatantniji dokaz za ovakvu pretpostavku je cinjenica da je u izbornoj jedinici Gospic u kojoj se vodi 100.655 biraca glasalo svega 49.552, ili izborna jedinica Zadar gdje je upisano 132.929 biraca, biralo je samo njih 70.460. I u jednom i u drugom slucaju radi se o tek oslobodjenim podrucjima.

Drugi podatak koji moze ukazivati na znacajnu premoc HDZ-a je da je od 28 izbornih jedinica Tudjmanov pokret dobio 20, a opoziciji je pripalo tek osam. Ovdje se biralo vecinskim nacinom, s tim da u parlament ulazi onaj kandidat koji je dobio najveci broj glasova bez obzira sto nije ostvario natpolovicnu vecinu. Dakle, bez drugog kruga. Pokazalo se da drugi krug najcesce nije ni bio potreban i da je HDZ dobio u prosjeku 44,5 posto glasova. Ali i ovaj sturi podatak treba malo razgrnuti. Ponajprije izborne jedinice tako su krojene da ne odrazavaju stvarno raspolozenje biraca u pojedinim sredinama. Najcesce se to radilo tako da su pojedinim dijelovima gradova dodavani ruralni dijelovi koji u principu ne cine nikakvu prirodnu cjelinu. Pobjedila je izborna aritmetika i geometrija, sto na najbolji nacin potvrdjuju podaci o jedinicama gdje je HDZ izgubio.

U Dugom Selu (zagrebacko prigradsko naselje) porazen je Ivica Gazi, ministar poljoprivrede, a nadvisio ga je, iako za svega 119 glasova, Zdenko Haramija predstavnik udruzene opozicije. U jednoj rijeckoj izbornoj jedinici Damir Kajin, potpredsjednik IDS-a potpomognut opozicijom polucio je 52,45 posto, a predstavnik HDZ- a Zeljko Luzavec zabiljezio skromnih 21,85 postotaka. Najspektakularnija je pobjeda Slavka Linica, smjenjenog gradonacelnika Rijeke i kandidata SDP-a, koji je i pored toga sto je i HSLS istaknuo svog kandidata odnio pobjedu nad predstojnikom Ureda predsjednika Republike Hrvojem Sarinicem. Ministar gospodarstva, predsjednik Republicke gospodarske komore, predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza i predsjednik "Hajduka" Nadan Vidosevic dozivio je tezak poraz u Splitu od javnosti prilicno nepoznatog kandidata HSLS-a Ante Tukica. U Porecu je predsjednik IDS-a Ivan Jakovcic zabiljezio rekordnih 74,89 postotaka, a HDZ-ovac Denis Jelenkovic ima skromnih 15,48. Predstavnik udruzene opozocije premocno je pobijedio u Cakovcu, dr. Alojz Brkic u jednoj, a Zdravko Tomac bez vecih problema u drugoj zagrebackoj izbornoj jedinici. Obojica su bili kandidati udruzene opozicije, s tim sto je Tomcu suparnik bio potpredsjednik Vlade dr. Ivica Kostovic sto pobjedi daje veci znacaj. Ako se tome doda da je dvojbena i sumnjiva pobjeda zagrebackog gradonacelnika Branka Mikse nad liberalom Ivom Skrabalom, te da je ministar vanjskih poslova dugo lose stajao u Dubrovniku, gdje je usput receno bila proglasena i opca opasnost, a onda na jednom poceo naglo pobjedjivati, jasno je da je HDZ izgubio gradove.

I najdobronamjerniji covjek mora posumnjati u potpunu regularnost ovih izbora, ne samo na primjeru Skrabala, kojem je Miksa preko radija vec bio cestitao izbornu pobjedu, vec posebice zbog igara oko Hrvatske stranke prava. Ova stranka koja u predizbornoj kampanji i nije skrivala da je Tudjmanov trabant, imala je 30. listopada u 18 sati 4,87 posto glasova, sutradan ujutro u 8,30 pala je na 4,86, istog dana u 17 sati porasla je na 4,97, da bi

1. studenog u podne konacno probila izborni prag i dobila potrebnih pet posto glasova za ulazak u Sabor. Pravasi u ovom trenutku imaju 114 glasova vise nego li im je potrebno. Zanimljivo je da su u tom istom razmaku sitne pomake zabiljezili i "zajednicari", a da su izgubili svi ostali.

"Najbriljantniju" pobjedu ostvario je HDZ u dijaspori, jer za ove izbore u Hrvatskoj izborna jedinica bila je ni manje ni vise nego cijela kugla zemaljska. Za posebnu listu od 12 zastupnika trebalo se izjasniti 363.951 hrvatski drzavljanin u 42 zemlje svijeta, od cega cak 303 tisuce stanovnika Bosne i Hercegovine. Nije nikakvo iznenadjenje da je od do sada obradjenih biralista na kojima se pojavilo 106.220 biraca lista HDZ-a dobila 94,14 posto, pa tako ispada da glas jednog Hercegovca vrijedi pet-sest puta vise nego stanovnika Hrvatske.

Tek iz ovih dodatnih objasnjenja moguce je shvatiti o kakvom se to trijumfu HDZ-a radi i to u trenutku kada je Tudjman nakon znacajnih vojnih pobjeda zelio to kapitalizirati i zeljenom dvotrecinskom vecinom. Drugi po redu izborni rezultat polucila je koalicija pet stranaka okupljena oko Hrvatske seljacke stranke, a cinili su je jos Istarski demokratski sabor, Hrvatska narodna stranka, Hrvatska krscanska demokratska unija i Slavonskobaranjska hrvatska stranka, zabiljezivsi na iznenadjenje mnogih 18,26 posto glasova. Mozda jos vece iznenadjenje, ali samo za one neupucene je tek 11,56 posto Budisinih liberala, sto je odnosu na 1992. pad za preko sest posto. Iznenadjenje prve vrste je i 8,93 posto Racanovog SDP-a, koji je tako gotovo udvostrucio ono sto je imao prije tri godine. Pravasi su slavno propali, ali eto ipak ce u Sabor.

I prema ovim brojkama izgleda kako je zapravo doslo samo do drugacije raspodjele opozicionih snaga, s tim da izborni prag nije prosla Tripalova Akcija socijaldemokrata (1,68 posto), Mesic-Manolicevi Nezavisni demokrati (3,00 posto) i Socijalno demokratska unija Vladimira Bebica i dr. Branka Horvata (3,24 posto). "Bacenih" glasova tako je oko 11 posto i najveci dio dobit ce HDZ i koalicija. Ali taj dojam kako se nista promijenilo nije jako vara, jer najvece iznenadjenje ovih izbora je da je opozicija u zagrebackoj Gradskoj skupstini osvojila gotovo dvotrecinsku vecinu. Kad se zbroje rezultati drzavne liste i onih u izbornim jedinicama Tudjman je, jer upravo je on bio nosilac hadezeove zagrebacke liste, pa je cak izabran i za vjecnika, osvojio svega 16 mjesta. Ostalih 34 pripadaju opoziciji, ako se i dva HSP-ovca mogu smatrati opozicijom. U Zupanijsku skupstinu (Zagreb plus takozvani prsten opcina oko Zagreba) usla su 32 vijecnika HDZ-a, a ostatak do 80 su opozicioni.

HDZ je u Zagrebu dobio svega 36,55 posto glasova, sto je u odnosu na 1993. kada su odrzavani zupanijski izbori pad za preko sest posto. Ovaj poraz HDZ-u zasigurno tesko pada i zbog toga sto je druga lista po uspjesnosti bila ona SDP-ova sa 18,63 posto. Mnogi se sada pitaju sto se to zapravo dogodilo u Zagrebu i kakve ce to imati posljedice po odnos politickih snaga u Hrvatskoj. Ponajprije treba ponoviti da je HDZ izgubio gotovo sve gradove, s iznimkom onih koji su jos uvijek blizu rata. Gradovi su, pa tako i Zagreb pokazali sasvim drugi senzibilitet od ruralnih sredina. Smatrajuci da je pitanje drzavnosti i samostalnosti rijeseno dali su glas onima koji su nudili reviziju pretvorbe i privatizacije, poboljsanje polozaja radnika i umirovljenika, prestanak pljacke i daljnjeg raslojavanja na malu grupicu bogatasa i ogromnu masu siromasnih. Razloge poraza HDZ-a u Zagrebu zato treba traziti prije svega u socijalnom elementu, sto jednim dijelom pokazuje da Hrvatska izlazi iz faze nacionalne euforije.

Nacionalno, naravno, i dalje ostaje izuzetno vazno, ali Zagreb je prepoznao da dati glas nekoj drugoj stranci ne znaci i nacionalnu izdaju. Prosla su ona vremena kada se HDZ dozivljavao kao jedina drzavotvorna stranka koja Hrvatima moze donijeti i ocuvati drzavu, jer ta komponenta sadrzana je i u programima drugih stranaka. Nema ni jedna koja i u primisli ima neku obnovu Jugoslavije, koja nije za povratak istocne Slavonije, pa i ratom ako treba, a za razliku od HDZ-a vecina ih je cak i protiv konfederacije sa Federacijom BiH, vec za cjelovitu BiH s kojom treba imati dobrosusjedske odnose.

Zagrebacki ce izbori mnogo toga promijeniti, jer ne treba zaboraviti da je Zagreb pola privrednih potencijala, da tu zivi cetvrtina stanovnistva, da grad raspolaze sa ogromnim novcem, da je u mogucnosti pokrenuti mnoga pitanja. Pa moze zatraziti reviziju pretvorbi, povratak stanova i poslovnih prostora, pregledati dosadasnji nacin koristenja budzeta. Zagreb bi mogao postati maltene drzava u drzavi sto ce predsjednika Tudjmana prisiliti da promjeni svoj bahati stil vladanja i natjerati ga da otpocne dijalog s opozicijom. Tesko je zato tvrditi kako je HDZ na ovim izborima trijumfirao, jer cini se da nije cak ni potvrdio ono sto je do sada imao.

GOJKO MARINKOVIC