UZ PREGOVORE U OHAJU

MEDINE NEDOUMICE I BOSANSKA RJESENJA

AIM SARAJEVO, 31.10.95. Posljednji bosanski vic glasi otprilike ovako: Dolazi zima a sumski medo jos nije pronasao prikladnu rupu u koju bi se uvukao i prezimio. Tumarajuci sumom ugleda sovu i pojada joj se oko nepronadjene jazbine. Sova, mudra kako joj dolikuje, odmah posavjetova medu: "Pretvori se u misa, zavuci u prvu rupu, pa mirno prezimi". Odlazeci presretan od sove, medo naleti ovaj put na mudru liju. Cuvsi razlog medine srece lija mu se iskezi i dobaci da nema sanse da se on tako veliki pretvori u misa, te ga vrati do sove da ju pita kako takvo sto da postigne. Sova, ne malo iznenadjena medinim povratkom i novim pitanjem, hladno odgovori: "Cuj, ja sam ti dala globalno rjesenje, a na tebi je da ga realiziras kako znas!"

Odlazak Izetbegovica, Tudjmana i Milosevica u Ohajo, uz americka tvrda obecanja da se od tamo nece vratiti dok ne usaglase svoje stavove, ima velike sanse da zavrsi poput pomenute dosjetke. Naime, politicki ali i vojni pritisak koji medjunarodna zajednica, prdvodjena SAD, vrsi u cilju obustave sukoba na Balkanu najvjerojatnije ce rezultirani nekom vrstom zajednickog dokumenta. No, uz vec bjelodane politike rezima koje predstavljaju tri pozvana lidera, posebice dvojac iz Beograda i Zagreba, tesko da ce realizacija onog sto se u Ohaju dogovori ici lako i bez dodadnog presinga iz vana.

Kao vodja bosanskohercegovacke delegacije Izetbegovic u Ohajo odlazi, kao sam izjavljuje, da razgovara o dvije grupe pitanja - o ustavnom ustrojstvu BiH i o mapama. Prvu temu predsjednik bh. Predsjednistva obrazlaze rijecima: "Mi cemo, naravno, zastupati cjelovitu Bosnu i Hercegovinu, jedinstvene institucije i funkcije buduce drave. U centru paznje svakako bit ce pitanje njihovog funkcioniranja, a to delikatno pitanje treba razrijesiti". Kako su mape sastavni dio svih dosadasnjih trazenja rjesenja za BiH, Izetbegovic veli da ce bh. delegacija inzistirati da Gorazde, Brcko i Posavina ostanu u sastavu Federacije BiH, a Sarajevo bude jedinstven grad. "Nasa delegacija ce traziti da u implementiranju ucestvuju snage koje mogu ostvariti dogovor i bez toga necemo prihvatiti sporazum", naglasava Izetbegovic obrazlazuci da se te snage ne trebaju rasporediti na linije fronte vec locirati na drzavne granice Bosne i Hercegovine.

Interesanto je da je neposredno pred odlazak u SAD predsjednik Predsjednistva BiH, Alija Izetbegovic, pozvao predstavnike svih parlamentarnih stranaka i vaznijih udruzenja gradjana kako bi saslusao njihove sugestije oko pregovora u Ohaju. Nedavno je slican skup organizirao i dopredsjednik Fereracije BiH Ejup Ganic, sto uz brojni sastav bh. delegacije na pregovorima (A. Izetbegovic, I. Komsic, K. Zubak, M. Lazovic, H. Silajdzic, M. Sacirbegovic, J. Prlic) znaci da Izetbegovic jos jednom igra na kartu navodnih zajednickih prava i odgovornosti. Zapravo, sve sto bh. delegacija bude trazila ili potpisala na pregovorima prevashodno ce ovisiti o Izetbegovicevim politickim opcijama, a prezentacija tih opcija kao usaglasenog drzavnog interesa obezbjedjena je pomenutim susretima i imenima u bh. delegaciji.

Naravno, opozicijske stranke (Unija bh. socijaldemokrata) trazile su, pored prezentiranja svojih stavova o pregovorima, i dvosmjerno informiranje jer o rezultatima bilo kojih pregovora, kako tvrde, saznaju tek iz novina. Ova stranka je kao uvjet pregovora i medjusobnih priznanja drzava nastalih raspadom bivse Jugoslavije, sugerirala inzistiranje ne na procentima vec na principima uredjenja buduce drzavne zajednice, potom obezbjedjivenju uvjeta da gradjani BiH bez obzira na naciju i teritorij neposredno biraju centralne organe te zajednice, te principima nepovredivosti privatne svojine i povratka svih izbjeglih.

Socijadlemokratska partija zeli vidjeti Federaciju na teritoriji cjelovite BiH i smatra da pregovori u tom pravcu mogu biti projekcija Ustava buduce drzave. Prema SDP-u upravo je novi Ustav prevashodno pitanje koje se treba rjesavati u cilju opstanka jedinstvene BiH, a tek potom pristupiti rjesavanju pitanja oko mapa. I ova opozicijska stranka, naime, inzistiranjem na novom Ustavu a ne mapama, problematizira da li svi koji se politicki eksponiraju u BiH uopce zele jedinstvenu drzavu.

Hrvatsko narodno vijece tvrdi da je odnos 51:49 diktat nekadasnjeg realiteta koji treba mjenjati jer, prema njihovim predvidjanjima, kretanja u entitetu "Republika Srpska" idu ka reintegriranju BiH. Liberalna bosnjacka organizacija pak smarta da nema mirovnog sporazuma dok se svi zlocinci i njihovi saucesnici ne eliminiraju iz mirovnog procesa i onemoguce da bilo kako utjecu na daljnji tijek dogadjaja. LBO zahtjeva nepristrasnu javnu i neposrednu istragu o desavanjima u tzv. zasticenim zonama (Bihac, Srebrenica, Zepa, Gorazde) uz pomoc prominentnih pravnika iz svijeta, a sugerira da se na pregovorima odmah postavi pitanje odnosa prema zlocincima, odnosno diferencijaciju onih koji su za mir i onih koji putom mirovnih pregovora zele legalizirati pocinjene zlocine. Gradjanska demokratska stranka tvrdi da se iznenada namece neka brzina u donosenju odluka, a na njih se - bez prethodnih analiza i koncepta za trajno rjesenje koje odgovara svim narodima u BiH - ne bi trebalo pristati, dok je sugestija ove stranke takodjer Federacija kantona na cijelokupnoj teritoriji BiH.

Sarajevski mediji ovih dana pune svoje programe komentarima i anketama oko zapocetih pregovora. Interesantno, Holbrukova rjesenost da se nitko od prisutnih lidera s ovih prostora ne vrati kuci prije pismene prisege na dokument, uvjerila je po prvi put izmucene i nepovjerljive Sarajlije da ce ovi pregovori poluciti rezultat. No, skepticizam da li ce i nakon trojnog dogovora mir zagospodariti ovim prostorima i dalje je prisutan. ("Siguran sam da ce pregovori dovesti do napretka, ali je kraj rata jos uvijek daleko", vojnik Armije BiH; "Kad se sporazum i potpise mnogo ce vremena proteci dok za nas dodju bolji dani", sarajevski student.) Komentari vodecih listova krecu se od nesmiljene podrske bh. pregovarackom timu ("Samo bh. delegacija ne mora prihvatiti mir po svaku cijenu, jer jedino nasem timu ne gori pod nogama" - Vecernje novine), preko lamentiranja i s losim ishodom pregovora ("Holbrukov pesimizam nije bez razloga, jednostavno on je covjek koji nije navikao na poraze, pa je mozda bolje pripremiti javnost i na tu mogucnost" - Dnevni Avaz), do analiza da je gradjenje mira dug posao koji tek zapocinje ("Delegacija zvanicne BiH zorno odrazava politicki realitet, a od stvarnosti se pobjeci ne moze. Put do mira je tezak, i to ne do bilo kakvog mira u bilo kakvoj BiH. Cilj je mir u drzavi Bosni i Hercegovini" - Oslobodjenje).

Vodja bosanskohercegovacke pregovaracke delegacije Alija Izetbegovic pred sam put za SAD napomenuo je: "Na pregovore idemo s umjerenim optimizmom i odlucnoscu da nasem narodu obezbjedimo mir". Da ce - cak i ako se ne posumnja u dobru volju pregovaraca iz BiH, Hrvatske i Srbije - u obezbjedjivanju tog mira veliku ulogu odigrati americki domacin, nesporno je. No, i dalje ostaje otvoreno pitanje iz dosjetke s pocetka teksta, nazvat cemo ga medvjedja nedoumica: Kako realizirati ono sto se u Ohaju globalno zamisli?

DRAZENA PERANIC