DjUKANOVIC LOBIRA ZA MARSALOV PLAN

Crnogorci u Americi

text:

"Da li se to Crna Gora otcepljuje" - ovo pitanje, koje se inace u drugoj, vecoj, federalnoj jedinici sadasnje Jugoslavije, postavlja nakon svakog iole samostalnijeg poteza crnogorske vlasti, ponovo je izbaceno na naslovne stranice beogradske bulevarske stampe, ovog puta povodom predstojece posjete drzavne delegacije Crne Gore velikoj Americi. Ako stavri budu isle po predvidjenom protokolu, za koji dan ekipa na celu sa predsjednikom Parlamenta Svetozarom Marovicem i premijerom Milom Djukanovicem krenuce put Vasingtona gdje ce im domacini biti grupa kongresmena koji su, prije dva mjeseca, obisli crnogorsku obalu. Kako je to zvanicnih podataka tesko doci, u javnosti se suska da ce crnogorskog premijera Djukanovica primiti cak i podpredsjednik SAD Gor i sef Stejt Departmenta Kristofer.

Konspirativnost, ili ljepse receno diskrecija u kojoj Crna Gora priprema nedavno najavljeni "ofanzivni diplomatski prodor", mozda su nekome i razumljivi u svjetlu cinjenice da je spoljna politika manjeg federalnog clana latentni trn u oku "velikog brata", cak i u ovoj situaciji kada kao lobista crnogorskom vrhu u Americi figurira niko drugi do Milan Panic, nekadasnji premijer SRJ. Taj nedostatak informacija ostavlja prostor za nagadjanja koja u reziji zute stampe idu dotle da tvrde kako Djukanovic ide kod Kilintona da bi mu ovaj ovjerio secesiju Crne Gore!

Medjutim, prema raspolozivim nezvanicnim informacijama, Beograd nema razloga za zabrinutost. Umjesto zahtjeva za suverenoscu Djukanovic Vasintonu namjerava da ispostavi zahtjev za ulaskom Crne Gore u takozvani novi Mrasalov plan kojim ce se finansijski podrzati obnavljanje prostora bivse Jugoslavije. Prema istim izvorima, predvdjenim planom obuhvacene su sve republike, cak je Milosevic izmolio nesto para i za Srbiju, i jedino se Crna Gora nigdje ne pominje. Zato, sada, Djukanovic navodno pokusava spasiti propusteno oslanjanjem umjesto umjesto bratskih na sopstvene snage.

Ono sto je u ovom trenutku, ipak nesporno, a odvija se u kontekstu najave premijera Djukanovica da ce diplomatski prodor biti obiljezen "aktivnijim odnosom prema SAD", jeste izostanak najavljene posjete druge grupe americkih kongresmena Crnoj Gori. Naime, dolazak grupe kongresmena iz Sjedinjenih Americkih Drzava (drugi u posljednja dva mjeseca) najavljen za prosli petak, nije realizovan, ali ni zvanicno razjasnjen. Stura informacija, koja je ipak procurila u javnost, citavu stvar objasnila je neblagovremenim zahtjevom Amerikanaca da u "jugoslovenskom" konzulatu u Vasingtonu dobiju vize za balkansku Nedodjiju. Dokaza o nerazumijevanju Beograda za crnogorski izlazak u svijet i tada i danas, dovoljno je za zakljucak kako je nemarnost Amera dobrodosao izgovor za opstrukciju Djukanoviceve diplomatske ofanzive. Cinjenica da su srpski konzul i otpravnik poslova u Vasingtonu, simulirajuci revnost u proceduri izdavanja viza, odbili grupu kongresmena, ovima ce svakako vise biti razlog da odustanu od novog pokusaja, nego da povjeruju kako u zemlji koju su namjeravali da posjete, sve funkcionise po pravu i zakonu. Podsjetimo li se izjave jednog od kongresmena koji je jos u septembru izostanak humanitarne pomoci za izbjeglice pravdao uskracivanjem viza velikom broju americkih humanitarnih organizacija, onda se osjetljivosti na crnogorski izlazak u svijet moze pridodati i beogradsko nevjerovanje u americku iskrenost i dobre namjere cak "i kada darove donose".

Hoce li i kada ova posjeta biti realizovana, manje je izvjesno od saznanja da prva grupa kongresmena, koja je pocetkom septembra posjetila Crnu Goru, nije ostavila bas tako slabasne tragove, kako se u prvi mah pretpostavljalo. Posebno ne za beogradske vladare, osjetljive na crnogorsko voajerstvo izvan "granica srpstva", makar ono imalo uporiste u Ustavu. Kada jos (ignorise li se radikalna promjena u stavu), premijer Djukanovic kljucnom oznaci americku ulogu u novom svjetskom poretku, eto razloga da se cutanje crnogorskih zvanicnika o planovima domace diplomatije razumije i kao strah od novih opstrukcija.

Da li zbog tog podozrenja Beograda i velikog pritiska propagande, uglavnom, crnogorska vlast je, preko noci, ranije najavljenu delegaciju sa premijerom Djukanovicem na celu, prosirila sa, za Beograd, prepodobnim sefom republickog parlamenta Marovicem. Najprije je pomenuta njegova odvojena posjeta Americi, a potom, istog dana, ali u drugim novinama, sve je formulisano kao "zajednicka delegacija" koju ce Marovic, zvanicno, cak predvoditi! Ipak, kada se stvari malo pazljivije posmotre, prije se moze reci da je DPS povukao ovaj potez da bi pojacao i upotpunio delegaciju, ne mareci mnogo za podozrenja i zahtjeve Beograda.

Crnogorski avion preko okeana ce, kako je najavljeno, poletjeti izmedju 4. i 11. novembra, a usputne, naravno ne i nevazne stanice, trebalo bi da budu London i Bec. Predsjedniku Republike Momiru Bulatovicu, koji prema nekim izvorima nije bas odusevljen pomenutim Djukanovicevim aktivnostima, utjehu ce vjerovatno pruziti boravak u americkoj vojnoj bazi Dejton u drzavi Ohajo, gdje ce u sastavu srpske delegacije praviti drustvo Slobodanu Milosevicu. Bulatovicev odlazak preko "velike bare", medjutim, sasvim se sigurno ne moze dovesti u vezu sa "ofanzivnom diplomatijom" premijera Djukanovica, jos manje sa pokusajem da se Crna Gora pokrene sa margina odlucivanja u medjunarodnoj zajednici.

A one koji sumnjaju u djelotvornost saradnje sa kongresmenima, mozda nije na odmet podsjetiti kako su i kosovski Albanci svoju borbu za mjesto pod suncem medjunarodne zajednice poceli upravo dovodeci ih u goste. Kosovo se, za razliku od Crne Gore, nalazi u paketu "raspleta jugoslovenske krize". To sto kongresmeni danas, umjesto na Kosovo, dolaze u Crnu Goru, mozda i nije rdjav znak. Ni u diplomatiji, bas kao i u ljubavi, prva iskustva ne sticu se uvijek sa ljepoticama.

Nebojsa REDZIC