STO TUDjMAN NOSI U OHIO

AIM, ZAGREB, 29.10.1995. U trenutku dok je iscekivao rezultate parlamentarnih izbora, o cemu ovisi i snaga njegove unutrasnje, ali i vanjsko-politicke pozicije, hrvatski predsjednik Tudjman imao je itekako razloga za zabrinutost. Procjene su govorile da ce Hrvatska demokratska zajednica, zahvaljujuci prije svega izbornom inzenjeringu, uz neizbjezne mucke, cvrsto zadrzati vlast, ali nakon predizbornog mitinga u petak na glavnom zagrebackom trgu vecina analiticara bila je uvjerena da ce biti gusto. Naime, na opce iznenadjenje na Trgu bana Jelacica, gdje je nastupila vrhuska HDZ-a na celu sa dr. Tudjmanom okupilo se jedva nesto vise od desetak tisuca ljudi. Vecinom su to bili mladi aktivisti po zadatku, a citav miting protekao je u mlakoj atmosferi. Bilo je jedino "vruce" kada se Tudjman cak tri puta posvadjao sa "Bad blue boysima", koji su uporno skandirali: "Vratite nam 'Dinamo'", pa je u jednom trenutku intervenirala i policija.

O kakvom se fijasku radi najbolje govori podatak da je Hrvatska televizija, koja je objavila skracenu snimku, morala ponovo posegnuti za dodavanjem tona i "malo" pojacati, slicno kao i u Sarajevu, ono: "Franjo, Franjo!". Bez obzira na oficijelne rezultate izbora ovaj je miting pokazao da Zagreb vise HDZ-u ne vjeruje, jer sto je deset ili 15 tisuca ljudi za stranku koja je tvrdila da ce dobiti dvotrecinsku vecinu u usporedbi, recimo, sa cetiri tisuce koliko ih je dan ranije uspio okupiti Racanov SDP, koji bi bio zadovoljan ako prodje izborni prag od pet posto.

A dogodilo se to u vrijeme kada se vode pregovori sa predstavnicima Srba iz takozvanog Istocnog sektora i kada Tudjmanu predstoji putovanje u Ohio. Obadvije teme bile su prisutne u predizbornoj kampanji, ali ako se izostave rijetka zaletavanja nekih jastrebova, kao sto je naprimjer Vladimir Seks koji tvrdi da ce Hrvatska morati upotrijebiti oruzanu silu u istocnoj Slavoniji, jer su pregovori tek alibi i krunski dokaz da tako treba postupiti, Tudjman zapravo nije iznio praltformu onoga sto ce Hrvatska traziti u Ohiou. On je istina u New Yorku izjavio da bi na toj konferenciji medjunarodna zajednica trebala nametnuti mir, da ce Hrvatska upotrijebiti i druga sredstva ako ne dodje do potpisivanja sporazuma, te da izmedju Hrvatske i BiH ima zajednickih gledanja, ali i razlika, no iz toga je tesko zakljuciti sto ce Hrvatska zapravo zastupati i traziti. Po tko zna koji put ponavlja se slicna situacija, Srbi i Bosnjaci javno su objavili svoje platforme dok Hrvatska manje-vise suti i ceka.

O njenim stavovima moze se vise saznati iz druge ruke nego izravno. Tako je nedavno americki ambasador Galbraith izjavio da je vec bila pripremljena vojna akcija (prema nekim informacijama trebalo se to dogoditi 19. listopada) ali je na americki zahtjev obustavljena. Iz izjave pomocnice predstojnika Ureda predjednika Republike Vesne Skare-Ozbolt saznali smo kako Srbi prihvacaju mirnu reintegraciju, ali da je sve to ipak upitno jer je poznato koliko su puta Srbi povlacili svoje izjave. Od nje je javnost saznala da Hrvatska nece odustati od prijelaznog razdoblja od samo godinu dana, te da se cini kako srpski pregovaraci popustaju jer su u pocetku trazili pet godina, a sada tri.

No, njena kljucna ocjena glasi: "Satanak u Ohiou, osim rjesenja bosanskog problema, trebao bi donijeti konacno rjesenje za istocnu Slavoniju, pogotovo sto bi do tada trebao biti postignut nacelni sporazum, a ako on zaista bude dobar, mozda bi moglo doci i do medjusobnog priznanja Hrvatske i takozvane Jugoslavije". Dakle, potpuno je jasno da Hrvatska u Ohiou nece odustati od povezivanja bosanskog sa slavonskim pitanjem i da ce se cvrsto drzati americkog obecanja da probleme na teritoriju bivse Jugosalvije treba rjesavati u zajednickom paketu. Posljednji dogadjaji pak dokazuju da Srbi i dalje ne zele mirnu reintegraciju, sto potvrdjuju izjave Zorana Lilica, a i najnovija Milana Milanovica. Srpska strana odbija je u subotu potpisati sporazum i po tko zna koji put izjavila da je srpemna pregovarati, iako Galbraith tvrdi da bi potpisivanje ovog sporazuma bilo najbolje rjesenje.

Noze se dakle reci da Tudjman putuje u Ohio bez rjesenja slavonskog pitanja, suprotno od onoga cemu se nadao i sto mu je obecavala Amerika. Ocito je da iza svega stoji Milosevic, koji zeli sto prije skinuti sankcije, pa mu istocna Slavonija i u tom pogledu sluzi kao snazan argument. Istodobno treba ponoviti da Milosevic odugovlaci i zbog cinjenice sto ne zeli da Tudjman vracanjem tih 4,6 posto okupiranih teritorija, a pogotovo mitskog Vukovara ojaca svoje pozicije na izborima. Da Milosevic ponovo dobro vozi i voza pokazuje i izjava Warrena Cristophera kako ne iskljucuje mogucnost da sankcije Srbiji i Crnoj Gori budu ukinute i prije mirovne konferencije. To za sada u Hrvatskoj nije komentirano, ali sasvim sigurno je zabrinulo njeno vodstvo, jer Cristopher nigdje kao uvjet nije spominjao istocnu Slavoniju, vec jedino mir u Bosni i Hercegovini. Osnovno pitanje pak glasi da li je to Amerika odustala od vezanog paketa i time jos jednom stvari vratila nekoliko koraka unatrag, pa ce Hrvatska biti prisiljena na jos neku "Oluju" ili "Bljesak" i da li ce onda imati presutnu podrsku Amerike?

Kada je prije nekoliko dana boravio u Zagrebu Ejup Ganic, koji je istodobno i potpredsjednik Federacije BiH i clan Predsjednistva BiH, izjavio je da ce "strategija nepirjatelja (na pregovorima u Ohiou) biti postavljanje klina izmedju hrvatskog i bosnjackog naroda". Prema nekim drugim izjavama, ukljucujuci i Izetbegovica, vec se nazire zajednicka platforma, a Ganic pak nije propustio upozoriti da konacno rjesenje mora ovisiti i o promjeni vojne ravnoteze u zemlji. No, hrvatsko-bosnjacki odnosi nisu ni izdaleka tako idilicni kako bi se dalo naslutiti iz ovih izjava. Naprotiv, mnogo toga ukazuje da ce u Ohiou razgovarati tri (i to ljute) strane, a ne dvije. Nije nikakva slucajnost da iz Sarajeva sve cesce u Zagreb stizu pisma neugodnog sadrzaja, pa se tako trazilo da se u Sabor izabere i predstavnik bosnjacke manjine, upozoravalo da Hrvati nemaju pravo glasati za hrvatski Sabor, jer oni u BiH nisu manjina vec konstitutivni narod, zahtijevalo se izrucenje Fikreta Abdica kao ratnog zlocinca... Istodobno, prije nekoliko dana govoreci u slovenskoj skupstini predsjednik bosanskohercegovackog parlamenta Miro Lazovic izjavio je da je hrvatska politika prema BiH bila demagoska i neiskrena, da Federacija ne funkcionira, da "Herceg-Bosna" jaca umjesto da slabi. Na kraju se zalozio za jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu bez prava bilo kojeg dijela da se konfederativno ujedini sa nekom drugom drzavom.

Ovaj Lazovicev istup ne samo da je upozorio na brojne nesuglasice izmedju Hrvata i Muslimana, vec i bitno revidiraju Washingtonske sporazume. Uostalom dosta slicno na tu temu govorio je i Alija Izetbegovic u Washingtonu i intervjuu CNN-u. A da mnogo toga ne stima na relaciji Zagreb-Sarajevo pokazuju podaci da je "Herceg- Bosna" prisirila svoju "drzavnu" nadleznost na sva ona podrucja sto ih je osvojila (oslobodila) Hrvatska vojska, zajedno sa HVO, da Muslimani ne dopustaju povratak Hrvata u Bugojno, niti Hrvati Muslimanima u Jajce. iako o tome postoje sporazumi i hrvatska i muslimanska strana tek stidljivo upozoravaju da bi konacno moralo doci do objedinjavanja vlasti Federacije i Republike BiH. Izetbegovic je nedavno izjavio da hrvatske jedinice moraju napustiti BiH u roku od 30 dana od potpisa sporazuma, a hrvatska stana mu pak odgovara kako je Hrvatska vojska oslobodila 75, HVO 15, a Armija BiH tek 10 posto teritorija. Sve, dakle, vise mirise na novi sukob nego na nekakvo cvrsto saveznistvo.

Tudjman ce po svemu sudeci u Ohiou zastupati ideju Washingtonskog sporazuma, to jest federacije, a potom konfederacije, i pritom pokusati dobiti sto vise teritorija i hrvatske samouprave. U tome ce, sto se tek cini apsurdnim, imati vecu podrsku Beograda i Pala nego Sarajeva. Nece on to uciniti samo zbog toga da bi udovoljio svojim saveznicima Amerikancima, vec iz puke pragme. On i dalje Bosnu i Hercegovinu vidi kao plijen za podjelu u stvaranju "novog medjunarodnog poretka". A sto se tice paljanskih zahtjeva o izlasku na more, prosirenju koridora i slicnog, naravno, glatko ce odbiti, jer takve pokusaje smatra fantastikom i pukim snovima.

Ocito je dakle da Tudjman u Ohio putuje kao najjaci americki saveznik i da ce kao do sada Hrvatska opet biti za ono sto joj ponudi medjunarodna zajednica, jer do sada se ta taktika pokazala izuzetno djelotvornom. Uostalom nije li upravo u New Yorku rasciscen "nesporazum" oko glasanja BH-Hrvata? A prije toga cak su 42 drzave dale dopustenje da se glasa na njihovom teritoriju, iako takva mogucnost da dijaspora daje gotovo 10 posto parlamenta nije do sada zabiljezena ni u jednoj zemlji svijeta.

Sve to govori da polozaj Tudjmana, bez obzira na sve komplikacije i nije tako slab kako se na prvi pogled moze ciniti, iako se ne bi moglo reci da hrvatski predsjednik ovih dana spokojno spava. Nedjeljni izbori, zajedno sa Ohiom, uveliko ce odrediti sudbinu Tudjmana i Hrvatske. Mnogo, mnogo vise nego li se to nekima cini.

GOJKO MARINKOVIC